Pregled posta

Je li to sudbina ili puki hir?!

Da, bilo je to prosle godine. Nisam bila zaljubljena, bila je zima vani i zima u srcu. Isla sam ujutro u skolu i srela jednog zgodnog decka (neznam koji je to put bio). Imao je crvenu jaknu i torbu za trening. Mislila sam da je sigusno maturant. Iskrcali smo se na istoj stanici, on je skrenuo prema gimnaziji, a ja sam se nastavila penjati do glazbene. Taj dan sam svojoj dragoj frendici Sari ispricala kako sam srela jednog decka koji ima lijepe plave oci. Sara mi je uputila onaj cudan pogled i rekla da cu ga ponovo sresti, i da je mozda to moj buduci decko. Prosla je cijela godina i pocela nova skolska godina, bio je prvi tjedan skole, petak. Isla sam s bratom ujutro u skolu. Dodemo mi na stanicu, a tamo taj isti decko, i potrefilo se da sam bas ja stajala pored njega. Dosao je bus, ukrcali se, brat i ja smo sjeli negdje iza. On je isao prema zadnjem djelu busa, podigla sam glavu i vidjela na njegovom licu smjesak, zatim je sjeo iza nas na drugoj strani. Iskrcao se stanicu prije. Taj dan sam letila s Andreom sa sata, dan mi je bio koma. Drugi dan sam napisala pjesmu onom decku jer je on bio jedino dobro sto sam taj dan dobila. Sad kad se prisjecam tog dana, vise i ne mislim kako sam bila izbacena sa sata, vec kako sam vidjela njega. I tako, prosao je cijeli mjesec, moj rođendan, moj najdrazi pjevac je poginuo, bila sam sva izvan sebe, tuzna... Prosao je tjedan, pa dva, a ja sam se isto osjecala. Kad ono dosla je srijeda, dođem ja na stanicu poslije skole, a iza mene dolazi on sa nekim prijateljem i stane pored mene. Ubrzo je dosla i sestica, pa smo se ukrcali. Ja sam sjela na zadnjem djelu busa, a on isto, samo iza mene na drugoj strani. I tako sve do stanice na kojoj se oboje trebamo iskrcati. On se ustao i stao pored zadnjih vrata, ja sam skupila hrabrosti i krenula prema zadnjim vratima. Stavila sam ruku na stangu, na njegovoj strani. On to valjda nije skuzio pa se naslonio na stangu, tj. na moju ruku. Ja sam brzo izvukla ruku, on se okrenuo prema meni i rekao: "Pardon!", na sto sam se ja nasmijesila i rekla: "Nista." Bus je stao, njegova vrata su se prije otvorila nego moja, ali je on pricekao da ja prije izađem, pa je onda on izasao. Poslije toga sam ga vidjela u ponedjeljak popodne kad sam isla na folklor, on je isao iz skole, ali me nije vidio. Vidjela sam ga isto u ponedjeljak u isto vrijeme kad sam bila s bratom u busu, isli smo u glazbenu, a on je bio u drugom busu, isao je doma, i također me nije vidio. Vidjela sam ga dva puta na stanici kad sam isla iz skole, u cetvrtak, nakon sto sam imala audiciju za koncert u Guveru, i u ponedjeljak, prije koncerta u Guveru. Tad sam ga bas htjela vidjeti, ugledala sam jednog lika u crvenoj jakni, ali to nije bio on, a zatim sam pogledala i 20 metara ispred isao je taj dobar i zgodan decko. Imao je oba puta torbu za trening i isao je jedinicom, vjerojatno na trening, slusao je mp3, pogledala sam ga, a on je napravio neki cudan izraz na licu, kao da je pokusao zadrzati smjesak. Nakon koncerta sam ga zeljela vidjeti i dva dana nakon, idem s bratom doma poslije zbora i vidim tog decka s nekim prijateljem na stanici kod mrtvog kako se secu. Na kraju polugodista, predzadnji tjedan isla sam s frendom iz razreda u gimnaziju kod profesora iz tzk da mu da ispricnicu i da mu ja kazem da cu doc na testiranje slijedeci put. A kad ono na klupici kod svlacionice sjedi onaj decko s prijateljima. Frend i ja smo stali pored onog ureda od profesora da ga pricekamo tako da ga vise nisam vidjela. Vidjela sam njegove prijatelje kako odlaze i onda njega jer se ustao. Stavljao je torbu na ramena i okrenuo se prema meni, a u tom trenutku sam podigla glavu prema njemu i pogledali smo se , imao je neki cudan izraz lica, kao da pita: "Odkud ti ovdje? Tko je ovaj pored tebe?" I tako sam ja odmakla pogled, a on je otisao. Pocelo je drugo polugodiste, nisam ga vidjela mjesec i pol dana. Otisla sam se sa Sarom pomoliti, jos je bio i neki koncert, na koji nismo isle. I izasle smo iz kapelice jer je casna morala zatvoriti da bi stigla na molitvu, pa ja nisam stigla sve napisat, al nema veze, znam ja da Bog sve moje zelje i potrebe zna. Dosle smo na stanicu, cekale bus, i dolazi osmica. Ja se okrenem i ugledam od svih tih ljudi, a stvarno ih je bilo puno, bas njega. Ukrcale smo se u bus, iako Sara nije htjela kad sam joj rekla da sam ga upravo vidjela. On je stao pored nekog stupa, a nas bus je krenuo. Sari je odjednom puklo i stane ona, pa ja za njom, na vrata, bus nam stane na nekom mjestu gdje nije bila stanica, iskrcamo se mi, i trcimo prema mjestu događaja da ga ja jos jednom vidim. Dodemo mi tamo i vidim ga ja s nekim frendom, i tako, nakon toga je krenuo prema dvorani na koncert, a mi smo na kraju otisle po stubama u grad, jer bus nikako nije dolazio. Evo da nije bilo Sare, jos bi se sad pitala, s kim je bio, s kim se trebao nac. Trcala sam ja jos jednom s dragom frendicom iz razreda, Andreom, na tjelesni, u zurbi smo napisale kontrolni iz talijanskog, i dosle da ja vidim svog princa, i naravno vidjela sam ga, al sad je imao plavu jaknu. Hvala Andrei sto je trcala samnom!!!!!! Bilo je i dana kad sam pomislila, pa kad cu ga vec jednom vidjeti. Jednu vecer sam shvatila kako sam ja jedina cura u razredu koja nema decka, i svasta sam izgovorila o sebi kako sam bezvrijedna, nis koristi, nepotrebna na ovom svijetu itd. Slijedeceg kisovitog dana, ustanem se ujutro, upalim mobitel i na mobu mi pise dio grada gdje stanuje, i naravno to me je prisjetilo na njega. Dodem ja na stanicu, a kad ono on tamo, u crvenoj jakni kao prije dosta mjeseci. U tom trenutku sam u srcu osjetila posebnu radost, toplinu, Bozji dar, nesto neopisivo. Bus je jos kasnio tako da je to isli u prilog. Dode bus, skoro prazan, odem ja sjesti iza, on je kupio karticu i cvikao, pa krenuo prema straznjem djelu busa (koji je bio gotovo prazan, da ponovim). A kad ono zaustavi se on ispred mene i sjedne stolicu ispred. Zatim je stavio mp3 i tako. Bilo je lijepo voziti se s njim, tj. ici u skolu s deckom koji ti se svida. Bio mi je tako blizu, tako blizu da sam osjetila miris njegovog dobrog dezica, da sam ga pozeljela dotaknuti, reci mu hej, znas li da postoje 4 pjesme posvecene tebi, toliko toga sam mu tada htjela reci... I mi se iskrcali, ja sam isla ispred, tako da ga vise nisam vidjela. Skoro dva tjedna nakon toga srela sam ga kod Guvera, kad sam isla u skolu, a i on je takoder isao u skolu. A nakon tjedan dana sam isla s Andreom na tjelesni i vidjela sam ga. Stajao je kod ucionice, a mi smo sjele na klupicu, ali tako da je Andrea gledala na njegovu stranu. A kad ono ona mi kaze "Gleda te", u tom trenutku sam bila tako sretna, a i cijeli dan, naravno. Bilo mi je drago da mi je to netko rekao, dugo sam tako nesto zeljela cuti, to mi je bio dokaz da si ne umisljam neke stvari. Zatim je Andrea sjela na drugu stranu da ja mogu gledati prema njemu i tako. Isla sam jos jednom u gimnaziju na tzk, i to zadnji put, sa dragom frendicom Ivom i Andreom, i naravno vidjela sam ga. Ponovo se okretao prema mojoj strani, ali sad sam stajala tako da ga mogu vidjeti. Cak je i dosao do svojih frendova iz razreda koji su stajali pored nas i tak. To je bilo zadnji put da sam ga vidjela kad nam je bila skola. Slijedeci put sam ga vidjela na stanici kad sam isla doma, nije nam vise bila skola nego satovi pripreme za maturu i faks. Kad sam ga ugledala kako dolazi, pocela sam se tresti, bila sam sretna i iznenađena. Dosla je ubrzo šestica i mi se ukrcali. Sjeli smo u zadnjem djelu busa na istoj strani, ali on dva sjedala ispred. On je slusao mp3, koji stalno slusa kad god ga vidim. Kad su poceli ulaziti stariji ljudi, ustao se i stajao u sredini busa, da bi oni mogli sjesti (kako je drag i dobar). Svako malo se okretao na moju stranu, i tako, pogledali smo se. A kad smo izasli isao je prije mene, pa sam pratila dali ce uci u ulicu u kojoj smatram da zivi, i to je i ucinio, kao da sam znala. I kako Sara kaze, sv. Marta se bacila na posao, i zasukala rukave, jer dan nakon tog ponedjeljka bio je zadnji utorak, tj. deveti, za molitvu sv. Marti. Gledam ja malo, pa ja sam ga svaki put vidjela kad sam bila tuzna, kad me je bilo strah, kad mi je trebala potpora. Bog ga je dao na moj put s određenim razlogom. A mozda i mene na njegov isto zbog nekog razloga, mozda je i on mene vidio kad mu je bilo tesko, kad mu je trebala podrska. Jedino sto znam da se u mom monotonom ljubavnom zivotu napokon pojavila svijetlost, duga poslije kise! Zahvalna sam zbog toga Bogu!!!!!!!!!! A sad moram vjerovati, nadati se i moliti! Moram jos spomenuti da mi je draga frendica Karla dala godisnjak, pa sam ga tamo pronasla. Saznala sam u koju skolu ide i koji razred, zapravo je isao (jer sad je zavrsio). Kad sam imala u utorak tjelesni u gimnaziji, on je imao u ucionici do dvorane nastavu, mislim da mu je to bio prvi sat tj. predsat i da je imao likovnu umjetnost. Bas cudno kako nas puno toga spaja, neznam, mozda si ja to samo umisljam. Moram spomenuti da na gumici, koju mi je brat prosle godine dao, su napisani njegovi inicijali, i sjecam se kad sam dobila gumicu da sam rekla da ce mozda moja buduca ljubav imati bas te inicijale. I eto, ja mislim da nista nije slucajno. Moram zahvaliti i dragom frendu Ivanu koji mi je saznao neke lijepe i korisne informacijice. Sad mi preostaje da cekam dane kad cu ga negdje vidjeti. Stalno gledam ljude kako prolaze i pratim da nije mozda on negdje među njima. Od prvog dana mi je izgledao kao neki anđeo kojeg je Bog spustio na ovaj svijet, kao neki dobar decko sa prekrasnim plavim ocima. Uvijek je bio miran, imala sam dojam da je jednostavan decko. Ako i nista ne bude od toga voljela bih ga pamtiti kao dobrog i zgodnog decka sa stanice. I ja sam, mislim, stvarno napokon zaljubljena!!!!!!!!!!!!!!!!



Post je objavljen 30.07.2008. u 14:57 sati.