24
nedjelja
lipanj
2007
Rađanje uspjeha
Kad prođeš prvih tisuća koraka
samo svog zamišljenog puta
sa kosom okićenom idejama
znajući da ne podnosiš razočarenja
a uspjeh je nadomak tvojih sklopljenih ruku
prošla si.
i nema nazad, ali ne napuštaj ideju
ne reži vlasi kad postanu preteške
za sve ono što nosiš u glavi
ideja je još tvoja, iako sada razmišljaš
na nov način.
nakloni se odrazu u zrcalu
i okreni suknju za njenih stoosamdeset
nasmij se sebi jer imaš sve
što ti treba da povučeš granicu
između sebe i ideala.
otpleši ples posvećen sebi
graciozno visoka na prstima
na vratima poznatog
upravo prema nepoznatom skrećeš
onako kako si oduvijek htjela
i skoro nikad vjerovala da možeš.
ali sada..glazba je ovdje..
zvuk dobro znan tvojim čulima
i sada tvoje cipele stoje ovdje
na pragu gdje si ih izula
jer tako je lakše.
u kutu leži odbačena haljina
na starom parketu slika tvog rublja
poklonjenih mirisa zraku u sobi
i uspomenama..
tako je lakše..gol podnositi svoj uspjeh
dođe skoro kao rađanje
negdje između nota i slova
negdje podno tvojih ramena
zapelo u kosi..zaspalo ..
spokojno skoro kao nekad.
sada kad više vjeruješ sebi.
otplesala si svoj prvi ples.
Čestitam.
CoPyRighT: bY +Zero+ / 2007.
komentiraj (4) * ispiši * #
22
petak
lipanj
2007
UGRUBO
Razmišljam i dalje..ogoljeno, razvaljeno..
ugrubo...nailazi..
prihvaćam..
kažem..u redu je.prihvaćam.
sad kad shvaćam grubo nailaženje..
u prolazu..ugrubo..
razmišljam na grub način..o tome kako
ima malo onih pravih, nešto ljepših..
nije da mi se da..razmišljati ugrubo, o grubim stvarima da..
korak po korak dok se penjem stubama
dišem na jedan posve nov način dok se znoj samo slijeva
koritima lica..do vrata..preko grudi..prema trbuhu...niz isti..
i osjećam bol u koljenima od previše vrućine..i koraka..tebe.
ali prihvaćam grubo mimoilaženje na ljetnim gradskim ulicama ..
....s tobom.
CoPyRighT bY: +Zero+ / 2007.
komentiraj (2) * ispiši * #
16
subota
lipanj
2007
Rekao bih da sam Slobodan
Poludio bih da već nisam.
i monotonjiu dana razbio urlikom.
umjesto toga nabacit ću osmijeh
jer sve je već pomalo glupavo
i previše dosadno.
evo, sada se smijem i
zaista je smiješno sve ono
što inače u meni izaziva bijes vješto.
sada sjedim prekriženih ruku
dlanove sam poklonio, pustio ih
da odmaraju.
sjenu sam poslao kući, otpustio
njenu sklonost da me vječito prati.
rekao bih da sam slobodan
jer pustio sam misli
da lutaju gdje god žele
i za promjenu što dalje od mene.
prije toga skinuo sam odjeću,
prije još maknuo sam šminku
sve u jednom potezu..
maknuo sam kožu i otjerao znoj..
riješio se mirisa i prošlosti.
rekao bih da sam slobodan
i sad umijem pjevati jednim drugim jezikom
nepovezano jer ne znam više što pričam.
glavu sam ostavio još jutros na jastuku.
sad pjevam sebe i ne fali mi ustiju.
imam pluća, slobodna od dima..danas..
puštam ih da pjevaju svoju pjesmu..
riječi bez srebra da odzvanja u pljesku..
i srebra sam se riješio..
odbacio zaštitne znakove momka prljave prošlosti.
negdje na stolu stoji puna čaša.
ne diram ju..
rekao bih da sam slobodan.
netko će već podići moju kulu u pijesku.
U naletu bijesa navratiti po moj
jer više mi ne treba ništa što je moje
ako sam ikada nešto i imao.
CoPyRiGht bY: +Zero+ / 2007.
komentiraj (3) * ispiši * #
02
subota
lipanj
2007
SLAGALICA BEZVREMENSKOG
Ovaj prostor u kamenu ograđen
sjenama..okrunjen perjem paunova
mirno spava pod svojim lukovima
pažljivo složen nekim davnim rukama
slagalica bezvremenskog...
a ti mu šapćeš nježno, tiho ..
tek da mu dotakneš paučinu blagom svog jezika
a ne prekineš san...
pa se igraš koracima njegovim starim hodnicima
i puštaš da odzvanja u vremenu
sav taj osjećaj i ta silina što te prožimlje
dok glave položene na zidove slušaš mu dušu
odzvanja kamen nečujno u svom snu
i vuče te za maštu ..puni ti dvoranu..
jekom nekih starih, starih plesova ...
zatim nudi ti na pladnju ljute rakije svog kraja
po receptu svojih djedova...
neke vile plahe usnulih bokova
blago uljuljane u ritmu tvog razmišljanja
nutkaju te i zovu na te..mirisom iz kuhinjskih prostorija..
pa sad fuži, pa tartufi..
dlanu dođi...u paleti okusa...
sirevi u svoj baš svoj nijansi žute...
kao otkinuti od mjeseca, ukradeni suncu..
a vjetar nosi haljinu od lana ..bijelu ..
uštirakanu tek danas..pa bi da ti mijenja boju..
mijenja izgled po svom oku..
svečanost tek sama po sebi..
i dira ti dira kosu..naginje vrat negdje u daleko kad...
ti znaš da više nikada nećeš otići..
jer nikome se tako još u ruke ne bi dala..
ovdje je sve..ugrijano tijelo, raskoš za sva čula..
stotinu stopa usklađenih u plesu..
vatra i voda i kamen...jela i pila..
slike u tisuću boja..
a prazna sala..sve na tvoj izbor.
u tvom pogledu bezvremenska slagalica
priča svoju priču tvoja Istra, Istria.
CoPyRiGht bY: +Zero+ / 2007.
komentiraj (3) * ispiši * #