Ovaj prostor u kamenu ograđen
sjenama..okrunjen perjem paunova
mirno spava pod svojim lukovima
pažljivo složen nekim davnim rukama
slagalica bezvremenskog...
a ti mu šapćeš nježno, tiho ..
tek da mu dotakneš paučinu blagom svog jezika
a ne prekineš san...
pa se igraš koracima njegovim starim hodnicima
i puštaš da odzvanja u vremenu
sav taj osjećaj i ta silina što te prožimlje
dok glave položene na zidove slušaš mu dušu
odzvanja kamen nečujno u svom snu
i vuče te za maštu ..puni ti dvoranu..
jekom nekih starih, starih plesova ...
zatim nudi ti na pladnju ljute rakije svog kraja
po receptu svojih djedova...
neke vile plahe usnulih bokova
blago uljuljane u ritmu tvog razmišljanja
nutkaju te i zovu na te..mirisom iz kuhinjskih prostorija..
pa sad fuži, pa tartufi..
dlanu dođi...u paleti okusa...
sirevi u svoj baš svoj nijansi žute...
kao otkinuti od mjeseca, ukradeni suncu..
a vjetar nosi haljinu od lana ..bijelu ..
uštirakanu tek danas..pa bi da ti mijenja boju..
mijenja izgled po svom oku..
svečanost tek sama po sebi..
i dira ti dira kosu..naginje vrat negdje u daleko kad...
ti znaš da više nikada nećeš otići..
jer nikome se tako još u ruke ne bi dala..
ovdje je sve..ugrijano tijelo, raskoš za sva čula..
stotinu stopa usklađenih u plesu..
vatra i voda i kamen...jela i pila..
slike u tisuću boja..
a prazna sala..sve na tvoj izbor.
u tvom pogledu bezvremenska slagalica
priča svoju priču tvoja Istra, Istria.
CoPyRiGht bY: +Zero+ / 2007.
Post je objavljen 02.06.2007. u 18:43 sati.