27

subota

listopad

2007

Prijelom

U ne znam koliko pitanja i
uz bezbroj padova..
milijun odgovora i vještih prizemljenja..
obećali smo da nećemo više..
ali dajemo, dajemo..poklanjamo, ljubimo i volimo..
negdje stoji prijelom koji obiljezava..
zauvijek...sklonost vjerovanju u ljude..
prelama upravo negdje gdje se nikad ne nadaš
jer uvijek se volimo osjećati spremnima..
ali prijelom je neizbjezan i odnos se ruši kao
kula od karata..pa se nađemo negdje tim putem
slomljeni pod štiklom vlastitog vjerovanja
uz lazne osmijehe vječnih wannabe djevica
uvijek spremnih da pokazu zube
bilo u smijehu ili uz zvuk rezanja..
Razočarenje ...
kad jednom shvatiš da je djevica upravo kurva
najnizih pobuda i da je osmijeh maska
koja puca pod teretom namjera...
savršena slika..i savršena riječ..

Rekla bih, draga..da se opraštam.
odbacujem agoniju, ljutnju i sjećanje..
i dolazim ovdje gdje se opet i opet..
rukujem s marquezom u sjećanju na naše
tuzne kurve..
ne kradem mu motiv jer isti se nameće..
premda..ne zelim te zvati tuznom
iako znam da jesi..
više mi pašeš nekako uz svoj jalovi osmijeh
koji ne ocrtava tugu mada bih ga ja svejedno
nazvala zalosnim..

komentiraj (7) * ispiši * #

13

subota

listopad

2007

Krčma

bolero i zelene oči..i lijeva i desna..
i čaša i flaša..i noga na stolu...
bolero i pjesma..dim i opsjena
zelenih očiju u snu...
crvene haljine i lijeva i desna..
vino i crvene usne i lijevo i desno...
brodovi..pučina...magla..paučina..
i poklik...
bolero i pjesma..duge noge i crni frak...
i duga brada i puna čaša...
i lijeva i desna..bolero...fiesta...
i plešu i plešu...
irish, celtic, greek and turkish...
i bolero i tango..i lijeva i desna...
i okret i nazad...
pijano veče i poklici sreće,
lupa čaša i zveket zuba kroz smijeh,
maska u ruci, venecija u fresci,
stari drveni stol.
i klupe plešu jer noge ih tresu
i crne oči i smeđe u noći
glazba pronosi vješto svoj zvuk.
vani ciča je zima i valovi zapljuskuju stijene
a vjetar zvizhdi, zavodi zvijezde
i pijanom mjesecu trazhi put.
a krčma je krčma za svačija srca
u njoj svako je kapetan nekog svog broda
uljuljan, poljuljan valovima ostakljenih tekućina..
i pjesma je pjesma kurva ko kurva
svačija usta već prošla.
a noga je putnik koraka teškog i lakog
pod skutama u bojama i nogavicama teškim od iskustva.
do zore i nazad uz kapi kiše, prve zrake ozeblog sunca
u pijanom pogledu traje fiesta..
i ne mari za vemensku zonu, klimu ni broj na satu
i svaka duša ima svoju krčmu
a svako srce omiljenu pjesmu
svakoj budali svoje veselje
svakome vrijeme za svoju fiestu.

komentiraj (11) * ispiši * #