19
ponedjeljak
studeni
2007
Kiss and Tell
[ Ten cents a dance
It's the only price to pay
Why give 'em more
When it's only love for sale?
Adam and Eve
It's the oldest game in town
Just a one way street
To a faded magazine ]
Gledam kako rušiš zalihu limenki
Zarobljenog sadrzaja s okusom našeg postojanja
Padaju..gledam boje kako se odbijaju od zidova
Bijelinu tvojih zuba dok se cakle zlobom
Pozivaš na igru..sjećanjem na oštrice..
I još …jednako ih čvrsto drzhim
I još …jednako sanjam tvoje ubode
Kozhu razrezanu na sitne dijelove
I svoj osmijeh slijepljen crvenim ruzem
Kako se sa zida smije…
I svoje oči teške od crnila ..
po jedno u svakom kutu sobe
Kako pomno prate
Zaigranost tvojih ruku…
Ššš…
[ Fever - the heat of the night
Dreamer - stealer of sighs ]
Još uvijek jednako sanjam svoje halje
Umotana u tvoju kozu i predana
Izdana kao nekad i izdana stoput vishe
Još uvijek te sanjam razrezanog
Kako jedan drugome krademo dijelove
Igramo memory pamteći dodire.
Gledam svoje ruke kako čeznu izgubljene
Otkinute od tebe…
[ One public face
In a private limousine
Flash photograph
It's the only light you see
No secret life
There's no secret you can steel
Your lips are moving
But I will never know
What they mean ]
Bijelinu svega oko sebe..tvoj duh progutan u jednom dahu
Kao da sam te voljela nekoć odzvanjaju kaplje..
Kao da sam bila dio tebe..otkidaš me…
Otkidam te kao dio sebe..volim te i mrzim valjda najviše…
Mijenjamo pravila igre sa sjećanja na potrebe..
Slazemo dijelove…
Nadograđujemo sebe…
Jezici plamte..i riječi se slijevaju same od sebe..
Slazem te onako kako te trebam..
I trgam ispočetka…
I siječeš me brojevima naših grešaka…
Spreman dokrajčiti me jedinicom
Kao kolcem kroz staro srce
Kao kaznu jer sam se usudila biti jedina…
I čujem opet taj zli osmijeh kako trga usne
U zagrljaju iza mog ramena..
[ Kiss and tell
Money talks - it never lies
Kiss and tell
Give and take - eye for an eye ]
Tko bi rekao da ćemo ovakvi trajati..
Tko će znati hoćemo li ikad dotrajati..
Dosaditi jedan drugome na pola puta
Od mrzhnje do ekstaze…
i što će biti sa nama kad nam dosadi igra…
ili usfali ideja..
kad nam otupe bodezi a mačevi postanu preteški..
i riječi ostanu sve što imamo ..
[ Kiss and tell
Money talks - and love...it burns
Kiss and tell
Give and take - we live and learn
Kiss and tell
We never lie
Eye for an eye
Blood on a nail
Kiss me again!!! ]
komentiraj (12) * ispiši * #
11
nedjelja
studeni
2007
Svojstvena Staklu
Sanjala sam kuću od stakla
i slikarski pribor u rukama
netko je postavio zadatak
i drzao me zarobljenom danima.
Slikala sam sve što sam znala
od zidova boli, zidova sjećanja
do euforičnih hodnika
i orijentalnih tepiha.
Prozore zelja i slavine uspjeha,
Stolove iščekivanja i stolice ponuđene dobrodošlima..
Glazbu u sebi, umjetnost učenu godinama..
Svjetlost kako pada na mene iz izabranih očiju,
pređene puteve i ulice, zaljubljenost..
Gola..ogledana u staklu
naslikala sam sebe
kao zrelu zenu u ogledalu
prosirenih bokova, obješenih grudi
u skutama prošlosti..
izlizanih, kišom ispranih obraza
prošaranih vremenom i vjetrom
i usnama umornim od ljubavi.
Dani su bili nemogući, mahniti
teško podnošljivi, ugušeni motivacijom..
Netko je bio u pravu..
stavila sam strahove na staklo,
poklonila staklu svoja nadanja,
izrekla sebe na sto načina
ispovjedajući se kistom.
Darovala sam sve svoje osmijehe
i čitav niz dugih pogleda,
carstvo svoje ljubavi i postignuća.
Netko je bio u pravu kad me nazvao zenom
i oteo mi djetinjstvo iz ruku,
imenujući isto tek prošlim svršenim vremenom..
Netko mi je poklonio staklenu kuću
praznu i hladnu..
Netko kome je sad ostavljam..
toplu, ugrijanu kaminom u kutu..
šarenu iskustvom i bogatu nadom
unatoč svemu..
Netko tko me vidio poistovjećenu sa staklom
i ponudio ideju saveza fragilnosti..
ogledanje kroz prolaznost..
i stvaranje postojanog.
Vrata su napokon otvorena
puštam da me napokon upoznaju..
izlazim slobodna, napokon prepuštena
samo i jedino sebi, čista od svega.
Mislim da ću preskočiti ceremoniju likovanja.
Mislim da ću zaobići tog nekog..
i prigrliti ideju buđenja u hladno
nedjeljno jutro.
komentiraj (10) * ispiši * #
06
utorak
studeni
2007
Doll's House
Kroz ovu ključaonicu promatraš lutke
konci se ne miču, plješću bijele ruke
osmijeh koga ili što?
ključ? ti bi ovo otključao?
pustio bijes lutaka na sebe?
zagrebao u nemoguće..
kao da bi ikad prihvatio sve što jesam..
kao da bi ikad razumio da mojim lutkama
ne fali konca i špage..
pogledaj me!
između nas-samo se one još smiju!
tri moje boje..ti se bojiš moje boje..
ti se bojiš kad se smijem..
i voliš kad malo pričam..
između nas-nema više tih boja.
ostalo je šareno..
šareno, šareno me ubija.
strašno je to s mojim lutkama..
strašno je to što ne znaš što bi s njima..
komentiraj (8) * ispiši * #