30
četvrtak
studeni
2006
ECO
/ Koliko puta i u kojem izričaju
si usnule misli predao na osudu?
u strahu od sebe..u inat Demianu,
vječno sagorijenje zamijenio
samostanskom tamom i vrpce
svojih kosa ostavio sa vatrom../
Eco!
Žuta teška stranica papira
u mirisu ustajalosti,masnih korica
od izrabljivanja..izlizanih..
Zamjeniste ga Gospo!
za jednog od vitezova
i jednog od velikih,
jednog od onih teške ruke
ispunjene mačem krvlju uprljanim.
Ne!
On..,Gospo nije vaš vitez..
tek uplašen dječak
umotan u skute ..
podane duge kose
pravilima svetosti..
miris sebe za miris vode..
i miris vas ili miris slobode?
/ Koliko puta i u kojem izričaju
si usnule misli predao na osudu?
A sad ovdje pognute glave
negiraš krivnju za oteto srce
i zaklinješ njenu čednost.../
Eco!
Tematika srca ili drama krvi?
pristaša mrtvih ili pobornik ljubavi?
Ta još ste jučer svi bili živi,
i eto još jučer sklapali dlanove..
pitam se..kojem ste se Vi to točno
Bogu molili..
kad iz Vaših molbi proizlaze
samo zla..?
tla uprljana težinom Vaših zločina..
Ne!
Ovaj put On neće čistiti za Vama!
ovog ste puta sebi dosuđeni..
on će već nekako doći k sebi
u svome svemu...
alkemiju i trave usnuti pod nebom..
Samo ga pustite..,
pustite ga Zaboga!
Vi!
Vi draga Gospo i Vi kvazi sveci..
Božja otajstva ne dirajte i ne mojte
se u nj kleti..
Božja otajstva pustite Bogu..
a Bog će već nekako naći način..
Njega pustite!
Nek sniva i dalje..
nek uči iz zvijezda gdje puteve tražiti..
i kako naći oprost sebi
i izgovor za ljubav!
Da više Nikad i ni u kojem izričaju
svoje misli ne predaje na osudu!
Copyright: / +Zero+ / 2006.
komentiraj (9) * ispiši * #
27
ponedjeljak
studeni
2006
JEDNOLIChNO...i sve teže..
Tišina ..gdje li sam je zadnji put čula?
U lišću skrivenom pod svojim nogama
Najednom u prvom kamenu
Kako odzvanja...
Ne sumnjaj u sebe..progovara
Zar si ikad sumnjala u sebe?
Odgovara...
Dovoljna samoj sebi
U šalici kofeina..
Odraz u tamnim bojama
Kopija sebe u mirisima
Jutra i kuhinje...
Koga zavaravam?
Kome pričam i
Kome se ponavljam?
Tišina...
Hladnoća..magla u nosu..magla
U ustima..u svakoj pori..guši..
I zatim oslobađa...
Dah u staklu..
Duh u vjetru...
I koliko još?
Tišine..u sebi...
Ovo je zacijelo nešto najgore što
Proživljavam...ta tišina
U meni..i nemogućnost predaje..
Ta glasno,čvrsto zalupljena vrata
I nepovjerenje u sebe..
Ta razdvojenost..
Invalidnost emocija..
Retardiranost mojih slova..
Znaš..da mi nikada nije bilo
Ovako tiho..ovako teško..
S ovoliko stakla i ovoliko mraka..
U tišini..volim ideju o nama..
I to me drži...
Dok sve ostalo podamnom puca...
A ulice su daleke pustare sjevera..
Sve je još uvijek u istim bojama..
Jednolično...i sve teže..
Copyright: / +Zero+ / 2006.
komentiraj (8) * ispiši * #
21
utorak
studeni
2006
SO SAYS AJ
Ako neki žele
onako kako žele biti
slomljena nit vjerovanja
i faktor koji nas stiže ukorak
platežna sredstva za nečiji osmijeh
i osmijeh za komad papira...
mir u nečije jutro
unos podataka...
i skupa odijela..
prodana ergela..
elite fanatika...
gdje prestaje razum?
u kojoj točci posustaje logika?
šampioni čega ili ičega?
omotači ozona ili
ili ozon omotača?
kotač koji pokreće
i užarena guma nastojanja..
bistvo ili ne?
uz prirodu ili protiv?
rat ili mir?
drugi oblici života
tamo gdje nema razumijevanja?
ma kome se točno
razvlači cerek,
i tko to točno ima muda?
ma koji žuti tisak
i koja crna kronika?
umjetnost u svemu..
naturalizam ili apstrakcija?
granice i carine,
razlike i one ne,
rase i vjere i religije..
popovi,lopovi,svijeće,vatre i pepeo
zločin i kazne,knjige i znanje
koja to vrhovna misao?
dragi moji i drage moje
o čemu mi to točno pričamo???
život i licemjerstvo
i posljednja riječ=
ogledalo!
pa vi vidite!
Jevgenij Kaldej
" We've got rules and maps and guns in our backs
But we still can't just behave ourselves
Even if to save our own lives...SO SAYS I,
WE ARE A BRUTAL KIND!!! "
The Shins
(btw. hvala Satie:)
Copyright: / +Zero+ / 2006.
komentiraj (6) * ispiši * #
09
četvrtak
studeni
2006
TEBI JEDNOJ...
malčice razmakni zavjese
i pusti miris cimeta nježno
da se uvuče tamo negdje pod
mekoću tvojih stopala
dok utihla i nepoznata
čamiš u najtišem kutku sobe
i čekaš da te ponudim pićem..
pusti mijene da uđu svojom
svjetlošću kroz prozore
i tamo se stisnu plašljivo
pod tvoje obraze i odraze..
kuhano vino u žile
i osmijeh,raspusti taj osmijeh!
kroz te nevine zube
iako sanjaš ujed i udese
i svilene bajke,baršun..
ali onda ipak..
ovo nije takva priča
kojoj nešto nedostaje.
slobodno ustani i priđi..
hajde..ne boj se!
rasprostrla sam dno od lišća
da prilegneš..
namjestila jastuke od pjesme
i granje krhko kao godine
da milozvučno obgrle
tvoju sklonost bježanju
i ono neizrečeno kroz šuštanje
stare ploče neke davne blues kategorije..
ovo je jedna od onih večeri od kojih
ne očekuješ kišu kroz oblake
ni toplotu dragih uspomena..
ni mamine kekse..
mirise iz kuhinje mijenjaš
za dim posljednje cigarete
i žutilo fotografije za još
jednu nijansu crvene
i kome se uostalom još da
razmišljati o tome
dok puštaš i zadnju misao da utone
u svoj san o jeseni..
i cimet i klinčiće i kardamome..
i talog koji nakon svega ostaje
bezbrižno i olako prodaješ
za snove..
i držanje za ruku u onom
najtišem kutku sobe..
i najtišem kutku sebe..
napokon se predaješ..
ne brini..
čvrsto ti držim ruku sestro..
volim te...
Uz Posvetu: TEBI JEDNOJ
Copyright: / +Zero+ / 2006.
komentiraj (4) * ispiši * #