Padajući izbornik

Padajući izbornik dana..
padajuća relacija od odonda do sada..
padam...
i filing je dobar..padanje..
u hladnoću novih dana..u nove susrete..
i dok se svako "nečem dobrom nada"
nadam se..pa valjda i ja s njima..
i sve se okreće onako kako treba..
kroz prvoopalo jesenje lišće...
i palete svega oko sebe i
tako je prokleto dobro zaroniti licem
u ova hladna jutra..šetati tijelom
u dobrom starom filigu još starijeg kaputa..
jer željeti je bilo..a ostvarenje nadomak ruku..
vidjeti sva ta lica za kojima čeznem već predugo..
taj predobar ..skoro zaboravljen osjećaj sebe..
"...this is how U remind of what I really am!!!"
Taj dobro znan pokret nogu i širom razlijepljen
osmijeh na licu..neobajšnjiv i znan tek rijetkima
ali vrijedniji od bilo čega...
I taj snažan grlen vrisak...
"...scream are U haveing fun yet???"
Are We haveing Fun Yet???
I svaka nota postaje lakša dok pjevaš...
i ne zvuči tako loše kao nekada..
u nekim drugim koracima..mlađim, blesavijim..
ali ni danas manje smješnijim ;)

sve što mogu čuti..ššš..
skriveno je, pokriveno presvlakom ekrana..
samo tek moram naći riječi,
shvatiti ritam pisanja..svega što čujem..
sve što počinje završava negdje ovdje...
i biva otkriveno, podjeljeno s namjerom..
opet slušanja, opet izraza..u pogledu.
kažu da riječi koje ne laskaju većinom osuđuju
danas kada se na riječi gleda tako..
i svi su na svojim zamišljenim daskama
iskrivljeni pod vlastitom maskom parodije..
ali napisano, izrečeno drugačije..
i ono skriveno da bi se moglo čuti,
odjeknuti na jedan sebi svojstven način
ne s namjerom da se tumači
već s prostim nastojanjem da se kaže
jest ono pravo..onome tko još ima volju slušati.
kopati po slovima, razgrtati nakupine misli sadržane od slova
onako kako ih vidimo, ali onako kako ih čujemo
je onako kako se one broje..ponekad i nevažno
ali smisleno valjane onome tko u tom slučaju drži riječ.
vodi nas okvir u koji stavljamo misli i svjetla
iz malih kutija, naljepnice kojima uljepšavamo
slučaj svog prečestog izbivanja tamo gdje nabrajamo
upravo zbivanje i postojanost sebe dok ostalo blijedi..
blijedi mijenjamo svemir šifri, kodova, formuli i funkcija
za komad bijelog papira.
ispred sebe..zamisli komad bijelog papira i smislenost
na njemu koja ne teče linijama trenutnih impulzivnih škrabotina,
nepovezanih riječi, tuđih misli i popisa namirnica..
zadatak je stavit papir pred sebe, stavit sebe na papir..
probajte...
osjećaj kao da vraćaš nevinost djeteta u sebe, s prvom
školskom zadaćom koja ne poziva na sjećanje ljeta
jer tek ćemo kasnije naučiti prizivati ljeta i pričati o nama..
osjećaj koji naginje samorađanju, zadatak nikad lakši ni teži..
jer tko je uopće zadao temu?
samo piši..kao da nikada ranije nisi pisao niočemu...
i nikome nisi uputio riječ na papiru..
probaj..danas kada je najlakše uslikati jer slika vrijedi tisuću riječi
i svi se tu vole izvući, danas kada je najlakše citirati jer već polako
ponestaje i velikih misli..danas kada je najlakše nabrajati
jer ponavljanje manje umara...
danas kad su papiri goleme mase tiskovina; vijesti, novosti, tračevi, crna kronika, slučajni dobici, nagrade i osvajanja, moda, ljepota, brojevi, statistika, kalkulacije, fakture, računi, dokumentacija...
žali bože svog tog drva..
netko je već i to shvatio putem i ponudio opciju recikliranja pa seremo ponovo po onom po čemu su se već drugi posrali da prostite..
iako me u ova vremena čak i veseli reciklaža..
a tek ono što možemo reći..i ono što mogu reći..drugi ću put evo obećajem
staviti na veliki bijeli papir i ponuditi..rukom..

She'S In Parties

Njoj se priča o detaljima
glave umotane u kašmirni veo sjećanja
bilo...htjelo moglo..
smjelo povraća sebe..
želi...zvuk starih koraka i neke davne stepenice..
deset kila manje, deset godina manje, deset cigareta više..
odzvanja..čujem je..
znam..jer sve je tako prokleto poznato...
ta navika gubljenja sebe, gubljenja sjećanja..
ta davna nekad bila ona..
kaže sretnija je..kaže odrasla je..kaže da sad zna
sve ono o čemu je sanjala prije..
ustaje..pa iznova pušta kosu pa reže pramenje iste..
pa uvija pijane bokove na stare poznate zvuke..
srče zrak kroz zube ..
osmijeh koji je nekada privlačio mase..
težak..napet, smjerno ciljan..pravo uperen..
zna ona..jer poznaje sebe najbolje..
zapešća teška od metalne mase..
našiljene trepavice..crvene usne i bokove utegle u nacrjnju boju crne...
fine melodije još finije okuse vina i pive..
miješa se s oblacima dima i lebdi...
"She's in parties..."

Endless Vacation

grančice su počele pucati..
najezda zadovoljštine ...
cerek kroz zube..i on se ponovo smije..
škripa starog stolca..i dalje se smije..
pucanj u daljini..i smije se..
proživljava tek jednu kategoriju sebe..
jackica se cijedi kroz osmijeh..smije se..
plamen raste i smiju se sjene..
drago mu je što još uvijek pamti taj dio priče..
jer nikada se smijati nije bilo bolje...
i nikada nije bilo slađe ceriti se
ceri se...pogledu na stijene..
ne vidi boje..pa crta obrise
ne čuje.. ništa pa izmišlja ..
zadovoljština..opet.
...i dalje se smije...pucanj izbliza..
stolica u prizemlju..razbijena boca..
bez obrisa i boja..
ne sjeća se..
ali ga jebe spoznaja o trećem buđenju sunca..
kad sjene dobiju formu, drvo postane tiho..
nestane vatre i zvuka..
ne zna baš puno..al zna previše...
osmijeh se i dalje cijedi kroz zube..
smije se...

CoPyRighT bY: +Zero+/ 2007