malo drugačiji sportovi

u ljeto 1995. sam prvi put isao tamo. Negdje u turistickim katalozima vidio fotku Triglava i odlucio da je doslo vrijeme da ja to vidim. Taman sam bio zavrsio alpinisticku skolu i osjecao sam se dosta "upenjano", tj imao sam fini osjecaj za stijene i samopouzdanje na visokoj razini. Ali isto tako nisam imao blagog pojma o Alpama, dotad mi je najvisi vrh bio Vucjak (kod Zavizana), nesto manje od 1700m. Nisam imao cak ni ruksak ni gojzerice. Krenuo sam solo, jer nije bilo zainteresiranih za tjedan dana u nepoznatom. Da budem sto otrcaniji odlucio sam stvari ponijeti u vrecicama i kupiti ruksak u Ljubljani usput. Tako i bi. Ali nisu to bile bilo kakve stvari za planinarenje, ne, kreten je uzeo i debelu pernatu zimsku jaknu ("to visoko, to ledenjaci, to polarna hladnoca") i preko 2kg knjiga ("ja cu uciti za ispite usput tamo gore"). Dodjem ja vlakom u Bled i autostopom na Bohinjsko jezero, a tamo 35 stupnjeva celzijusa, naravno. Pogledi turista obucenih u nista na moju jaknu (koja nije stala u ruksak nego se klatarila izvana ko na ciganskoj cergi) su bili ... ocekivani i razumljivi. Vidlo se da sam totalni greenhorn. Da ne duljim, nakon brojnih peripetija i pustolovina popeo se ja i na Triglav i na Kanjavec i na Skrlaticu, prosao dosta toga, naucio ponesto. Nanosio se preteskog ruksaka isto. Bila je to potpuna romantika, prvi prelazi 2000m, oci sirok otvorene nad tim krasnim prizorima. Nezaboravno. Srecom imam puno fotki sa tog puta, ali na dijacima pa ce potrajati dok se to ne poskenira

I onda ovaj protekli vikend sa sogorom odem na laganini setnjicu u isti kraj, dolinu Vrata, Aljažev dom, podno sjeverne triglavske stijene. Posjetili smo moj stari, dragi Bivak pod Luknjo, popeli se preko Bovskog Gamsovca na Pogacnikov Dom na Križkim podima (najvisa gorska jezera Slovenije), pa prema Razoru i Planji, na Stenar i doma. Tri dana, tri noci u Alpama, kupanja u gorskim potocima, hodanja i "skijanja" po ostacima snijega, przenje na suncu (ovaj put bez pernate jakne)... lijep izlet. Neke fotke sa ovog izleta cu dodati za tjedan dana, kad ih dobijem, ali bilo je to toliko nostalgicno za mene da mi dusa jos place i morao sam to pustiti negdje van. Gledati te planine, Triglav, Trentu, Stenar... toliko dugo, sa tolikim mirom (napokon, za promjenu od stalnih utrka) me je ipak dotaklo. Ko je bio shvatit ce

Empire, u ovom slucaju AK Sljeme, ciji su vrijedni djelatnici Rajkovic i Sivak jednostavno receno pojeli stazu za dorucak. 7:07 i 7:08, kako cujem. Nadam se da ce se neki od njih malo raspisati o tom svom obracunu, jer na kraju je ispao skoro pa foto-finish. Treci su zajedno stigli Elvir i Perkovic, a za njima Denis iz Pustolova. Ekipno Zagreb Osiguranje (Eris i Florijan, zajedno sa Darijom), iza njih Markovic i Nezmah, stari grampini ;) . No to su sve jos neprovjerene informacije, jer sam ih saznao sjedeci na panju na pola Bazulovke, nesposoban zavrsiti pricu. Raspao sam se ja vec na usponu na Vrh nakon G.Bistre, gdje mi je zbrisao Sivak na 2. mjesto (oh, kakvim laganim korakom uzbrdo, dok sam ja isao ko da vucem krepanog magarca iza sebe). Dobar dio puta smo isli Perkovic i ja skupa, sto je bilo meni u korist jer me je vukao, a njemu jer nije znao put. Nazalost nisam ga mogao pratiti do kraja, jer sam se putem raspadao ko osiromaseni uran, s tim da je moje vrijeme poluraspada bilo znatno krace. Htio sam odustati na Crnoj Mlaki, iznad K.Vrha, ali nisam imao kome potpisati predaju, pa isto na Krumpiristu, opet nikog ko bi me izvukao van. Onda se dovucem na vrh i opet dobim volju. Do Blizneca skoro stignem 3. i 4. ali tu je bio i moj kraj. Kod stupa 6 imao sam uvid u sadrzaj svog zeludca, svega unazad dva dana. Jos uvijek sam se nerazumno nadao da ce mi moja kratica od stupa6 do Medvedgrada, koju na treningu prejurim za ispod 30min donijeti neki proboj u zadnji cas, ali sine, saberi se. Trebalo mi je 1:30h ovaj put. Cisto mucenje, padanje po sumi, zabijanje u drvece, dremanje pod panjevima, samo fanatizam me vukao da dodjem do kule. Samo od ceste do KT MEdvedgrad mi je trajalao 30minuta, agonija. Na stazi od Medvedgrada prema gore sam jedno triput legao posred staze i vegetirao. Da je dosao neki ekoloski aktivist valjda bi na mene stavio cedulju "molim ne bacati smece po stazama". Nisam mogao doci do vrha. Dakle sjajno, Sljeme me bas svjetski razbilo. Zapravo ne Sljeme, nego unutarnji neprijatelj. Nema isprika i izvlacenja na pretreniranost ili ne znam sta, nesto ne stima u pogonskom sustavu, generalni remont je neizbjezan, a i pauza od utrka do Velebita. Barem sam jedan rekord skinuo, izgubio 5 kila na utrci. Naravno, vecinom na vodi, na razne nacine. Vecinom bljuvajuci okolo putem. Nadam se da su se drugi bolje zabavili od mene, Wai, jesi ti citava, ni glasa od tebe? B. ti si zavrsila stazu? Mogu ti ljubiti cipele?
Za kraj pozdrav mom Dinamu, ja i Diname - liga za o(p)stanak!

21.5. sub
nakon svih peripetija oko trke i raznih promjena sad sam pricao sa Simunom i dao mi je konacnu verziju, uz dozovlu da vam objavim da iamte o cemu sanjati. ovaj put ga necu razapinjati ko za Velebit jer su ga izgleda zajebali ovi iz PP Medvednica, sa otkazom obecanih ljudi za KT, i to par dana prije trke.

dakle kaze organizator ovako, konacna verzija, koju cemo (nadam se ;) ) cuti i sutra prije starta:

start tunel
1KT Brestovac, prva zgrada na koju se naidje, ona velika bivsa rusevna bolnica. razlog: ne stignu odvesti ljude sa starta (a nema ih dosta da krenu prije valjda) do stupa 6, a na Brestovac vodi cesta. svima koji su inace zbunjeni sa tim stupom, 5i6 su isti stup, tj. dvostruki, onaj sa malom trafo i velikim crvenim pogonskim kotacem. Misija: pokusajmo stici i tamo prije njih ;))
KT2 vrh, KT3 Graficar (ne ici po cesti), KT4 Gornja Bistra (onaj rotor na cesti, parking), KT5 Vrh!! (ovo je bitna izmjena, ne drito na Hunjku nego prvo Vrh pa onda Hunjka, s tim da je cesta zabranjena! ovo je rekao da uvodi radi bolje kontrole ?! kt je na vanjskom sanku hotela, valjda, bit ce neke kartice i cvikalica) KT6 Hunjka, KT7 Kraljev vrh (u centru mjesta, kod neke birtije. ja nemam pojma di je to, valjda se produzi po cesti koja dolazi od kamenoloma) KT8 Vrh, sad opet izmjena, nejde se na Puntijarku nego drito dole na Bliznec, mislim da je Leustek najbrzi, KT 9 Bliznec, uprava, KT10 Stup6 (mislim da ce tu opet biti cvikalica), KT11 Medvedgrad!!! (jupi, ko zna popreko profitira, nisam badava rovao tuda:)) ), KT12 Vrh. Ako sam dobro shvatio mogla bi biti zabranjena i cesta Graficar-Vrh (to za ove koji kombiniraju Sv. Jakova, ali o tome sutra na startu) Onda je najbolja opcija staza Bazulovka. Ko nije prosao, ta staza ide od Medvedgrada na sedlo di je asfaltna cesta (fukodrom), pa po grebenu gore, pa malo desno kod odmorista, pa odmah lijevo gore, pise br12. Uskoro izidje na asfaltnu cestu, predjite preko ceste i dalje ide put po drugoj strani, malo gore pa udesno, bit ce opet marakcije, samo ravno po tom debelom, makadamsko-zemljanom putu do vrha, pred sam kraj je malo planinarske staze strmo gore.
Dakle ipak ce biti velikanka, a ne neka krnja. Al zivi bili pa vidjeli. Ovo je sve stvarna verzija, rekao mi Simun da se ispatio trazeci ljude u zadnji tren, ja mu vjerujem. Na vrhu grah, tulum. Ja cu donijeti i malo vina, nek neko dovuce i gajbu pive i idemo se ubit, ko vec nije na stazi. I nemrete reci da je falilo uzbudjenja i prije trke :)) bas je fora ovo sa promjenama, hehehe

20.5. pet
dakle izgleda da bu lijepo vrijeme. fino, biti ce onda i dosta publike. a i dosta trkaca nadam se
i onda losa vijest, by Simun: "zbog orgqanizacionih razloga (manjak ljudi i sredstava) morali smo ukinuti još 2 KT: Brestovac i Medvedgrad, što znači da će odmah poslije Blizneca i upravne zgrade PP medvednica, rejseri ići ravno na Lojstek i na vrh. to će po mojoj procjeni, ubrzati utrku za sat i 15 minuta, odnosno, olakšati ostalima da uspiju završiti sve u roku"
18.5. sri
sto je trka blize ja sve umorniji!pa jos ova kisa danas, al dobro volim blato, odgovara mi da je sto tezi teren. da brzanci ne mogu bezat. odlucio sam jel mi krivo ili ne zbog nove KT. NIJE! taj se uspon ne bu mogao trcati, a u obicnom hodanju uzbrdo sam medju najbrzima. pa jos duga nizbrdica za desert. MOZE!

17.5. uto
from Terra Incognita: "U Ultra kategoriji KT 10 je promijenjena: na utrci ova točka bit će postavljena na KT 10: Brestovac, polje E/6, desno gore"

Jupppiiii! jos malo uzbrdice, jos malo nizbrdice za kamikazirat se i koji km vise, to Simune!!!! steta da se nejde na vrh jos jednom, ali i ovak mi se svidja. hehehe, ajmo sad opet gore sve ponovno mjerit kud je bolje ;) nadam se d ace na dan trke dodati jos poneko iznenadjenje. mene nemre sjebat jer sam siguran da sam napravio najvise km od svih po Medvednici u zadnjih par mjeseci, preko 300km. od toga sam se trecinu gubio tak da nema potoka i rupe u koju nisam pao/zalutao. jao sto volem ovakva iznenadjenja! :))))) ionak smatram da je trka prekratka. na godinu DVA KRUGA !!!!!!!!

16.5.pon
svaki put kad dodjem na Medvednicu sve mi je jasnije da ce to biti nevidjeno ganjanje po sumi, da ce se curit niz strme padine po guzici (ako ne i glavi), dobivat granje u lice, krsit drvece putem, ukratko to bi bilo krasno snimati za unuke. hrpa majmuna jurisa sumom. nevidjeno jos od dana partizana i proboja na Kozari.
mogli bi biti i jako važni detalji tipa ko bude kolko i sta jeo, koje varijante staza ce se uzimati, a mozda dodje i do toga da odlucuje i broj i trajanje pišanja. a tu sam najbolje utreniran ;)

Zamolio bih vas da potrošite malo vremena na čitanje Apela za spas Velebita, autora Aleksandra Gospića, a usput i ostale članke na stranici Inicijative za Velebit, velebit.planine.org. Radi se o uništavanju (trajnom) koje Hrvatske Šume provode svojom politikom probijanja cesta i sječom po Velebitu. Sve u ime jeftinog stjecanja profita, naravno, a na štetu vrhunskog nacionalnog blaga - Velebita. Šumari se naravno ovakvom kvalifikacijom svog rada nalaze povrijeđenima, no kad vidite trag bagera, npr pregaženu Premužićevu stazu, razbijeno drveće nagurano sa strane ceste i ostavljeno tam - onda nikakve floskule o "gospodarenju" ne prolaze. Oči vide nešto drugo od onog što se servira uhu od strane HŠ. Uvijek se gunđalo na Mletke koji su posjekli šume primorske strane da bi ih pozabijali u svoje močvare i napravili na njima Veneciju, a na koga sada gunđamo? Šutimo! Prigovarati ćemo kasnije, akademski, kad sve bude gotovo. Prijatelji, ovo nije šala, to se događa sada pred našim očima. A ovaj put zapravo i možemo nešto napraviti protiv toga. Kad bismo samo htjeli. Za početak svakako moramo biti informirani, da se ne svede sve na romantičarsko idealiziranje i prigovaranje iz fotelja. Na nekoliko mjesta na webu postoje inicijative, organizirane udruge i stranice aktivnih pojedinaca sa misijom da se zaustavi uništavanje Velebita. Odsad i ovaj blog ima prvenstvenu namjenu pomoći u okupljanju kritične mase potrebne da se s naše strane stvari pokrenu, a s "njihove", profiterske i uništavalačke - zaustave.
Ja sam osobno zasad samo glas potpore, jer kao višegodišnji planinar poznajem Velebit sa njegovih planinarskih staza. To je mnogo, u usporedbi sa većinom ljudi, ali je malo u usporedbi sa nekim pojedincima koji imaju uvid u širu sliku, političke igre, poslove koji se vrte oko područja koja bi trebala biti sačuvana takva kakva jesu. Zato njima, ljudima poput Saše i naročito Ede, prepuštam glavnu riječ, a sebe stavljam u terensku službu zaustavljanja bagera, na koji god način bude potrebno. Ako ste zainteresirani pokušajte se uključiti u cijelu priču oko Velebita, ponavljam, za početak tak oda budete informirani. Glavno oružje neprijatelja (u vidu bagerista i sjekača) je naša apatija, nezainteresiranost, šutnja većine. Nikome od nas se ne da baviti politikom, većini se valjda kao i meni okreće želudac na samu pomisao na ljude u odijelima, sa lažnim smiješkom i dubokim džepovima koji režu vrpce na otvaranjima nekakvih ilegalnih cesta. Ponavljam, oni mogu uspjeti samo ako mi i dalje budemo šutjeli. Mislim da je sad pravi trenutak za prekinuti pasivnost, jer nemojte se zavaravati, nema više puno vremena za reakciju i nema nikog tko će to napraviti umjesto nas.

Poučen nemilim iskustvom sa Mosora, kad sam ispao iz utrke zbog grčeva u nogama, odlučih ja tako nabaviti sebi malo "droge". To ja zovem tako, te kemije kojekakve, a sad su to ampulice magnezija. Koji je najbolji lijek za prevenciju i borbu protiv grčeva mišića. To su me naučili znalci i s tim sam preživio prošlogodišnji Velebitski treking, kad sam u par navrata bio blizu da me uhvate grčevi. Stvar definitivno djeluje, osjećaj je sličan kad neki stroj počne kašljucati (da bi na kraju zaribao) pa ga spasite dolijevanjem ulja. Toga sam se ja nagledao na frezama, kosilicima, špricama i sličnim strojevima, da ubacim i malo vinogradarske šprehe. I tak dođem ja u Neimenovani dućan za sportsku prehranu i dodatke. I zgrabi me revni prodavač (vlasnik?). Što bih ja?
-Magnezij.
-Evo.
-Grmglj, a jel imate onaj fini u tvrdim ampulama, bolji je okus?
-Inkosport, nemamo, možemo Vam naručiti.
-Al meni treba sad, onda dajte ovaj Multipowerov (bljutavog okusa).
-10 komada 60-tak kn. Tolko košta i onaj fini...
-uf. Hvala, doviđ...
-čekaj malo!, a čime se Vi to bavite?
-pa, maratoni, ultre...
-(sa iskrom u oku, njuši mušteriju za svoje čarobne druidske napitke) Onda će Vas možda zanimati...

...i baci pred mene Neimenovani proizvod, 100% prirodnog podrijetla, da se razumijemo, ne dilamo mi kaj god, pa kaže deklaracija UBRZAN OPORAVAK!, POJAČAN PRIJENOS KISIKA!!, POVEĆANJE IZDRŽLJIVOSTI!!!, POVEĆANJE ENERGIJE!!!!, SPRIJEČENO NAGOMILAVANJE MLIJEČNE KISELINE!!!!!, DULJI TRENINZI VIŠEG INTENZITETA!!!!!!
Pa opis djelovanja, uglavnom dovodi do pojačanog prijenosa kisika putem hemoglobina u krvi, na tom principu radi stvar.
I tak ja čitam i tražim Kvaku, i nađem pa kaže: "Ako se uzima stalno, tijelo ima kisika u suvišku te smanjuje proizvodnju crvenih krvnih zrnaca u koštanoj srži. U tom slučaju, nakon što se prestane sa uzimanjem korisnik (pazi korisnik, kako se to fino može reći) će osjećati slabost i nedostatak energije. Najbolje rezultate pokazuje kad se uzima prije važnih utrka, utakmica, testova, normiranja i slično a zatim se napravi pauza." Svaka sličnost sa nekim drugim "preparatima" - slučajna, ovo je 100% prirodno, molim lijepo!
I dok sam ja tako radio facu, veli meni Druid da je stvar super!!! samo treba paziti "da se ne navučeš na to, jer se teže skinuti kad se navikneš". Say no more! Aj bok.

Kad sam prvi put počeo sa pustolovnim utrkama bilo je to u timu sa nekim poluprofi biciklistima, a oni su valjda najviše skloni kojekakvim druidskim napitcima. Pa je jedan od njih imao neki prah, ugljikohidrate, uzmi bit će ti bolje. Ja s gnušanjem odbio, da neću kemiju. Prošlo je nešto utrka, godina, vode ispod mosta, pa tako sad doma imam piksu tableta aminokiselina, vrećice za slaganje izotoničnih, mineralno-vitaminskih koktela, vrećicu sa prahom ugljikohidrata, ampulice magnezija... A zimus sam se drukao i nekim hiper!vitaminsko-mineralnim tabletama, koje kad je seka uzela u ruku i pročitala postotke nekih RDA (za vitamin C mislim da je pisalo 2500%!!??) ista joj je ispala iz ruke uz "brate, jesi li dobro? a ona igla na stolu, jel to sigurno za ušpricavanje tinte u ink-jet printer?". Ono, kad se raspadaš na treninzima najlakše je pomislit "trebam drogu!" pardon, sportske dodatke prehrani. Lakše je naime kljuknut tabletu ili smućkati prah nego malo proučiti u kojim bi to namirnicama toga moglo biti pa ić po placu tražiti i gnjaviti se sa pripremom. Al jebemu miša, negdje moraš povući crtu. Ili to, ili si odmah "povuci crtu", jer tu sad već plešemo po tankoj (bijeloj) graničnoj liniji, čini mi se.

Ja sam oduvijek jeo svakakvo smece. Imao sam srece da barem nisam pusio niti pio kavu nikad. U neko doba poceo sam kao malo vise trckarati i cak nekakve rezultate sanjati pa sam se zapitao i o prehrani. Poucen nekim gadnim pucanjima na teskim trkama. Ali nikad nisam bas previse duboko usao u problematiku. Moje ozbiljne namjere da proucim to zavrsile su kupovanjem knjige o nutricionizmu za sportase, ali kod mene se dosta tih poluprocitanih knjiga vec skupilo. Malo me jebe nedostatak koncentracije pa nikak zavrsiti to proucavanje. Kad vec ne jedem sta bih trebao, u svom stilu improvizacije, idem barem izbaciti ono sta sigurno ne valja. Tak je prvo stradao alkohol (o, bio sam ja i pijandura nekad), koka kola i ostalo gazirano smece (bio tezi ovisnik o secernoj vodici), cokolade i ostale slatke stvari, razni gumeni bomboni (uhh, to je bila velika zrtva). Nije da je to bilo lako i da sam sad cist, stalno se borim sa tim iskusenjima. Popustim napasti samo nakon neke teske trke, pa kao "za nagradu".
Ono o cemu sam mislio piskarat je sranje koje jedemo svaki dan, oni misteriozni E-brojevi, dodaci hrani. Ima par tekstova na netu o njima, treba dobro citati sta je u klopi i sta izbjegavati. Na taj nacin sam izbacio/smanjio npr i dotad omiljene margarine. E sad, prehrana je valjda najvazniji faktor "zdravog zivota" (idu mi na zivce te fraze, ali nemres to izbjeci). A ujedno i najspetljanije podrucje za pratiti, svako ima svoje misljenje, puno razlicitih tumacenja, kome vjerovati uopce.
Jedan dobar clancic je i tu, ima par bitnih opceprihvacenih smjernica.
Na cudnim mjestima poput Glorije, koju ponekad prelistam, privucen zgodnom manekenkom na naslovnici (kuca mi je prepuna takvih zenskih casopisa, jedno vrijeme sam zivio sa tri zene u kuci) sam nasao i zanimljive stvari poput: ne grijati mlijeko u mikrovalnoj (sto radim svako jutro, lakse je) jer to rasturi vitamine, ne kupovati mlijeko u prozirnim bocama (sto mi je dotad bio fetish) jer sunceva svjetlost isto rastura vitamine u mlijeku. Pa nemres vjerovat, sve sto sam radio instinktivno, radio sam krivo. Uff, tezak zivot je taj zdrav zivot.
CIjenio bih svakojake priloge mojim teznjama da se izborim sa smecem kojim nas bombardiraju u kupovnoj hrani. Jedna dobra stvar u svemu tom zivciranju oko klope je ta da sam iznenada dobio volju mami stihat i gnojit vrt pa barem zelenjavu imam iz provjerenog izvora. Ajde dragi zgubidani, bacajte linkove i dodajte stvari na crnu listu.

4:54 ako se dobro sjecam? Sat i 10 minuta bolje od starog rekorda. Bravo Elvir! Malo je ljudi ocekivalo njega kao pobjednika, ali fantom iz Rijeke je ipak majstor ovakvih terena. Ludi Gorila je vukao ko konj ali nije izdrzao teski teren, popustio pred kraj. Bilo vas je zanimljivo gledati (iz daljine) kako se ganjate po grebenu. Moj pokusaj na "sve ili nista" je zavrsio sa "nista". Jos na Vickovom sam bio malih 5 minuta iza vodece dvojke, "kontrolirao" sam situaciju, kontrolirao = gledao ih sa drugog brda, iz sigurne udaljenosti ;) . Plan je bio samo pratiti i cekati da puknu, a onda ih ubrati strgane i prosetati do pobjede. Briljantan plan! Ni Napoleon ne bi bolje smislio taktiku!! Ali. Neko drugi je puko prije. Waterloo, kvragu, zaboravio sam na Waterloo! Detalj koji sam ispustio iz strategije -> da ja ne bih smio puknuti prije njih. Nakon spusta sa Kabla sam upoznao novog neprijatelja, prvi put u zivotu. Dignuo nogu na neku stijenu i jaix! Grcevi, unutrasnja strana natkoljenice. Ajmeeee. Nemres dignut nogu, moras sjesti na pod i istezati. Valjda je to od dehidracije, nedostatka kalcija, magnezija, kalija, necega. Obicno sam se protiv toga borio malim bocicama magnezija, na VT sam ih smazao tri i bilo je ok. Ali sad nisam ocekivao da bi se to moglo desiti. Dvaputa zaredom, po 5 minuta sjedenja i onda sporo, sporo dalje. Odose mi Elvir i Marko. Borba je gotova, sad treba braniti 3. mjesto. Kod treceg grcenja sjeo sam ispod Kozika i rezignirano gledao zadnjih 50m visinskih koje jednostavno ne mogu popesti jer ne mogu ispruziti nogu. Onda sam odlucio iskoristiti priliku i uzivati u pogledu. Okrenuo sam se unazad prema stazi da docekam egzekutore, ko god oni bili. Sad znam (kao dosad mi se to nije nikad dogodilo;) ) kak se osjeca stara kanta za nabijanje. Tesko da bih se u tom trenu odupro i napadu nekog utreniranog puža.

Nisam morao dugo cekati, Niti 10 minuta kak sam sjeo eto Kapovica i Perice. I neizbjezni smajl, jer vide da ih ceka dobar obrok. Decki, morat cete me prekoraciti jer ja se nemrem maknut sa staze. I odose oni, skupa sa mojim barem trecim mjestom. Kad sam malo bolje razmislio skuzio sam da je vrijeme za presloziti prioritete i ciljeve. Sad treba opce doci na vrh i onda dolje, poredak nebitan. I bilo bi bolje da nejdem sam. Pa sam cvileci odgegao za njima. Zajedno smo se spustili do Sv.Ivana, a dalje je bila cisto odradjivanje, bez neke borbe s moje strane. Zaribao totalno. Kapovic se popalio i odjurio napred, a Joso i ja pomalo joggirali, da bih se izgubio oko onog glupog bunkera, izgubio malu prednost pred Josom i na kraju dosao 1 minutu iza njega kao 5. na kraju. Vow, pa ja sam stigao na cilj, dobro je! Cak sam prestigao i jednu baku sa stapom na zavrsnoj ravnini, iako tesko, opako se borila. Usput sam skinuo stari rekord za 37 minuta (42, po staroj trasi), tak da ne smijem biti previse nezadovoljan ishodom. Puknu i bolji, kaj sad.
Velike cestitke Josi, junacini, cak je htio cekati me da zajedno udjemo ali nije imalo smisla, bio je bolji. Stara faca, zasluzio je to. A Ivan K. isto, jako dobro je odradio finish, cak malo pritisnuo Marka, koji je valjda bio lud kaj mu je zbrisala pobjeda, koju je tak ocito htio od pocetka. Vise srece drugi put, da nije bilo majstora od teskog terena i dobio bi je. Jos su cetvorica isla ispod 6 sati, Kiki, Soldo, Mladen Vranjić i Perkovic. Mislim da je to to, kaj se tice poretka u vrhu. Trka je bila super, nabrijana, bilo je dobre borbe na grebenu. A i organizatori su bili ok, fino su oznacili stazu, hvala ljudima iz Kastela i narocito onima iz Omisa. Nadam se da cemo dobiti i sluzbene rezultate uskoro, znam da je drugi dosao oko 5:16, 3. za 5:21, pa Joso 5:26 i ja 5:27, dalje nisam ziher tocno. Dobro to izgleda na kraju, brzo. Uzbudljiv pocetak treking lige. Sad ide Sljeme, koje ce biti potpuno druga prica.

Ak zvucim malo rezignirano i jadno i uopce-ne-zabavno to nije od gorcine poraza nego od cjelonocne voznje i muke danas na poslu. A bas sam bio smislio neki opaki ironican clanak o svemu sto se desilo, dok sam tam krepavao pod vrhom. Ma, o porazu cu razmisljati kad probavim sretnu cinjenicu da sam se iscupao iz nezgodne situacije sa grcevima visoko gore. Bio sam nabrijan na ovu trku, naravno. Ali kaj radit kad ima boljih, mozes samo cestitati. Bravo decki! Narocito Marko i Elvir, koji su imali poseban obracun. Mislim da je M. bio najnesretniji na cilju, a ja sam svoju tugu utopio u sreci da sam se iskobeljao dole sa brda onakav strgan. I sad opet imam rezultat za ganjati, zahvaljujuci Elviru. Fino, ta moja opsesija Mosorom nikako da prestane :) Dakle pocinje jos jedan ciklus priprema za Mosor :))
Da ne zaboravim, pozdrav svima koji su prosli Mosor, bilo nas je stvarno puno, cestitke i curama. Prva Vedrana mislim da ipak nije skinula zenski rekord, koji i dalje drzi nasa Sanda, ali o tom kad vidim vremena. Wai je rasturila, al je usput rasturila i Ahilovu, ajd sad led na nogu i miruj malo, ha? B. je isto smazala stazu bez problema, a i ostali su mi izgledali sretni na kraju. Bio je lijep vikend, vidimo se na Sljemenu. Na zvjerskom trekingu. Gdje imam ozbiljne namjere jos spektakularnije zajebat stvar ;)