Marketing
Velebit i napadi suvremenih Mletaka
Zamolio bih vas da potrošite malo vremena na čitanje Apela za spas Velebita, autora Aleksandra Gospića, a usput i ostale članke na stranici Inicijative za Velebit, velebit.planine.org. Radi se o uništavanju (trajnom) koje Hrvatske Šume provode svojom politikom probijanja cesta i sječom po Velebitu. Sve u ime jeftinog stjecanja profita, naravno, a na štetu vrhunskog nacionalnog blaga - Velebita. Šumari se naravno ovakvom kvalifikacijom svog rada nalaze povrijeđenima, no kad vidite trag bagera, npr pregaženu Premužićevu stazu, razbijeno drveće nagurano sa strane ceste i ostavljeno tam - onda nikakve floskule o "gospodarenju" ne prolaze. Oči vide nešto drugo od onog što se servira uhu od strane HŠ. Uvijek se gunđalo na Mletke koji su posjekli šume primorske strane da bi ih pozabijali u svoje močvare i napravili na njima Veneciju, a na koga sada gunđamo? Šutimo! Prigovarati ćemo kasnije, akademski, kad sve bude gotovo. Prijatelji, ovo nije šala, to se događa sada pred našim očima. A ovaj put zapravo i možemo nešto napraviti protiv toga. Kad bismo samo htjeli. Za početak svakako moramo biti informirani, da se ne svede sve na romantičarsko idealiziranje i prigovaranje iz fotelja. Na nekoliko mjesta na webu postoje inicijative, organizirane udruge i stranice aktivnih pojedinaca sa misijom da se zaustavi uništavanje Velebita. Odsad i ovaj blog ima prvenstvenu namjenu pomoći u okupljanju kritične mase potrebne da se s naše strane stvari pokrenu, a s "njihove", profiterske i uništavalačke - zaustave.
Ja sam osobno zasad samo glas potpore, jer kao višegodišnji planinar poznajem Velebit sa njegovih planinarskih staza. To je mnogo, u usporedbi sa većinom ljudi, ali je malo u usporedbi sa nekim pojedincima koji imaju uvid u širu sliku, političke igre, poslove koji se vrte oko područja koja bi trebala biti sačuvana takva kakva jesu. Zato njima, ljudima poput Saše i naročito Ede, prepuštam glavnu riječ, a sebe stavljam u terensku službu zaustavljanja bagera, na koji god način bude potrebno. Ako ste zainteresirani pokušajte se uključiti u cijelu priču oko Velebita, ponavljam, za početak tak oda budete informirani. Glavno oružje neprijatelja (u vidu bagerista i sjekača) je naša apatija, nezainteresiranost, šutnja većine. Nikome od nas se ne da baviti politikom, većini se valjda kao i meni okreće želudac na samu pomisao na ljude u odijelima, sa lažnim smiješkom i dubokim džepovima koji režu vrpce na otvaranjima nekakvih ilegalnih cesta. Ponavljam, oni mogu uspjeti samo ako mi i dalje budemo šutjeli. Mislim da je sad pravi trenutak za prekinuti pasivnost, jer nemojte se zavaravati, nema više puno vremena za reakciju i nema nikog tko će to napraviti umjesto nas.
Post je objavljen 19.05.2005. u 08:26 sati.