Marketing
Julijske alpe, 10 godina
u ljeto 1995. sam prvi put isao tamo. Negdje u turistickim katalozima vidio fotku Triglava i odlucio da je doslo vrijeme da ja to vidim. Taman sam bio zavrsio alpinisticku skolu i osjecao sam se dosta "upenjano", tj imao sam fini osjecaj za stijene i samopouzdanje na visokoj razini. Ali isto tako nisam imao blagog pojma o Alpama, dotad mi je najvisi vrh bio Vucjak (kod Zavizana), nesto manje od 1700m. Nisam imao cak ni ruksak ni gojzerice. Krenuo sam solo, jer nije bilo zainteresiranih za tjedan dana u nepoznatom. Da budem sto otrcaniji odlucio sam stvari ponijeti u vrecicama i kupiti ruksak u Ljubljani usput. Tako i bi. Ali nisu to bile bilo kakve stvari za planinarenje, ne, kreten je uzeo i debelu pernatu zimsku jaknu ("to visoko, to ledenjaci, to polarna hladnoca") i preko 2kg knjiga ("ja cu uciti za ispite usput tamo gore"). Dodjem ja vlakom u Bled i autostopom na Bohinjsko jezero, a tamo 35 stupnjeva celzijusa, naravno. Pogledi turista obucenih u nista na moju jaknu (koja nije stala u ruksak nego se klatarila izvana ko na ciganskoj cergi) su bili ... ocekivani i razumljivi. Vidlo se da sam totalni greenhorn. Da ne duljim, nakon brojnih peripetija i pustolovina popeo se ja i na Triglav i na Kanjavec i na Skrlaticu, prosao dosta toga, naucio ponesto. Nanosio se preteskog ruksaka isto. Bila je to potpuna romantika, prvi prelazi 2000m, oci sirok otvorene nad tim krasnim prizorima. Nezaboravno. Srecom imam puno fotki sa tog puta, ali na dijacima pa ce potrajati dok se to ne poskenira
I onda ovaj protekli vikend sa sogorom odem na laganini setnjicu u isti kraj, dolinu Vrata, Aljažev dom, podno sjeverne triglavske stijene. Posjetili smo moj stari, dragi Bivak pod Luknjo, popeli se preko Bovskog Gamsovca na Pogacnikov Dom na Križkim podima (najvisa gorska jezera Slovenije), pa prema Razoru i Planji, na Stenar i doma. Tri dana, tri noci u Alpama, kupanja u gorskim potocima, hodanja i "skijanja" po ostacima snijega, przenje na suncu (ovaj put bez pernate jakne)... lijep izlet. Neke fotke sa ovog izleta cu dodati za tjedan dana, kad ih dobijem, ali bilo je to toliko nostalgicno za mene da mi dusa jos place i morao sam to pustiti negdje van. Gledati te planine, Triglav, Trentu, Stenar... toliko dugo, sa tolikim mirom (napokon, za promjenu od stalnih utrka) me je ipak dotaklo. Ko je bio shvatit ce
Post je objavljen 31.05.2005. u 08:59 sati.