Krenula je sezona. Svi timovi od ponedjeljka imaju treninge. Sad se spremamo za veliki godišnji koncert "Mažoret bajka".

- subota 17. i nedjelja 18.1. DVD Dubrava (Trenerska škola, ispiti), o/o ????

- ponedjeljak 2.2. u 16:45 sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Vukovar), o/o ????

KOLIKO HUMANITARNIH NASTUPA SMO ODRADILI

Od prosinca 1993. do danas. odradili smo 406 humanitarnih nastupa. Naš prvi humanitarni nastup bio je podjela poklona djeci palih hrvatskih vojnika na Božićnom sajmu Zagrebačkog velesajma, 22.12.1993.

KAKO SE PROIZVODE ŠTAPOVI

Zagrebačke mažoretkinje nikada nisu uvozile štapove. Uvijek smo ih proizvodili sami, a nakon 30 godine proizveli smo preko 110.000 štapova.

DRVENI ŠTAPOVI
Prve štapove proizveli smo prije više od 28 godine, davne 1993. godine. Bio je to doslovce štap iz kućne radinosti. Imao je plavu palicu i žutu nepravilnu kuglu, te žute resice iz kugle. Nikako nam nije bilo jasno zašto „trokira“ prilikom vrtnje, t.j. nepravilno se okreće. Morate znati da u to vrijeme nije bilo interneta, a da je u Hrvatskoj bilo tek tri mažoret tima, koji ili nisu imali štapove ili su imali štap sa jednom kuglom. Dok nam jedan tata, profesor fizike, nije rekao da je to zato što je kugla teža na jednoj strani. Stoga smo pokušali sa dvije kugle i ostali totalno pozitivno šokirani. Plavo-žuti štapovi su kasnije promijenjene u plave štapove sa bijelim kuglama, koji su krajem devedesetih godina postali bijeli štapovi sa plavim kuglama. No, kako su plave kugle ostavljale tragove po zidu, a bijele su i bolje opisivale kružnicu što daje bolji efekt kod bacanja i rotacija, nekoliko godina kasnije ponovno smo se vratili na plave palice i bijele kugle, što imamo i do danas.

Prvi seriju manufakturnih štapova napravili smo 1994, njih stotinjak. Štapove smo radili tako da smo kupovali dva metara dugačke palice koje smo rezali na 60 cm, dok smo kugle dali tokariti. Sami smo lakirali štapove i spajali ih. I danas slično proizvodimo drvene štapove. Kugle i dalje dajemo tokariti našem stalnom proizvođaču, samo što palice dajemo strojno rezati i baždariti. Potom se kugle i palica lakiraju prvo temeljnim lakom, a potom sa dvije boje koje zahtjeva naručilac. Ovo lakiranje se obavlja u posebno izrađenom gnijezdu za lakiranje, te se suše na visokim temperaturama na posebnim kalupima. Nakon toga se štap spaja posebnim ljepilom. Godišnje proizvedemo oko 300 drvenih štapova za nekoliko mažoret-timova.

1995. godine naša nova trenerica Virginie Cathelain iz Francuske je sa sobom donijela metalne štapove iz SAD-a. Ovi štapovi su nas očarali, a sa njima smo mogli daleko više. Stoga smo krenuli sa intenzivnim istraživanjem kako materijala, tako i zakonitosti štapa. Za tu svrhu angažirali smo niz vrhunskih stručnjaka koji su ustanovili kakav omjer težine same palice i utega treba biti, kakav treba biti oblik utega, koje materijale trebamo napraviti, te na koji način spajati komponente. U tu svrhu je izrađen i elaborat. Nakon toga smo izradili nekoliko protutipa i dali ih mažoretkinjama na testiranje. Temeljem tih proučavanja i testiranja smo se odlučili za slijedeće:

1. Štapovi će imati zvjezdaste stožaste nastavke (okrugli se kod pada otkotrljaju nekoliko metara, a zvjezdasti se zaustave već nakon pola metra)
2. Štapovi će imati stožaste nastavka različitih veličina (manju i veću)
3. Pod manjim stošcem će biti teži i duži uteg, pod većim lakši i kraći. Težina većeg stošca + manjeg utaga = težini manjeg stošca + većeg utega
4. Definirali smo težine utega i stožaca radi centripetalne sile
5. Definirali smo težinu i debljinu palica
6. Definirali smo materijale i debljinu stjenki palice
7. Definirali smo da štap mora biti balansiran na +/- 1 mm

Potom smo u svibnju 1997. napravili gnijezda za vulkanizaciju gumenih stožaca i prvu seriju metalnih štapova, te jedini imali metalne štapove na prvom državnom prvenstvu mažoretkinja RH. Istime smo štapove počeli prodavati i drugim timovima u Hrvatskoj. Nažalost trebalo nam je dvije godine i stotine reklamiranih štapova da proizvedemo dovoljno dobar proizvod. Glavni problemi su bili savijanje palice nakon malog broja padova na pod, pucanje gume stošca, brzo mijenjanje bolje gume iz bijele u smeđu, posebno na suncu, odvajanje glave stošca od tijela, pretvrda guma stošca, pucanje prokroma na palici zbog čega se od istog moglo porezati, ispadanje utega iz tijela palice. Nekoliko puta smo mijenjali načine učvršćivanja utega, ako i oblike istih. U prvoj godini 80% štapova je reklamirano, a potom su po cijele serije bile vraćene. Za reklamiranje štapova (mi smo preuzimali sve troškove poštarine i reklamacija) smo potrošili ogroman iznos novaca, nekoliko tisuća EUR. No, na kraju smo dobili odličan i konkurentan proizvod, tako da smo u prošloj godini imali tak jedan jedini reklamirani štap. Konkurentnost se očituje i u tome da je naš štap za 5% jeftiniji od najjeftinijeg mađarskog, te oko 30% od najjeftinijeg američkog štapa.

KAKO DANAS PROIZVODIMO ŠTAPOVE
Štapovi se danas proizvode manufakturno. Iz Italije uvozimo tijelo štapa i to u serijama od po 5 kilometara. Tijelo se reže na potrebne dimenzije od 45, 50, 55, 60, 65, 70 i 75 cm, a moguće su i dimenzije po narudžbi. Sve ostalo proizvodi se u Hrvatskoj. Utezi se strojno tokare na propisane dužine i dimenzije te se posebnim hladnim, pa potom vrućim postupkom ubacuju u tijelo štapa i tamo lijepi. Gumi se dodaju svi aditivi po posebnoj tajnoj recepturi koja je produkt naših istraživanja, a potom se isti vulkaniziraju u posebnim gnijezdima koje smo sami proizveli i nekoliko puta usavršavali. Ovako vulkanizirana guma se termički obrađuje. Zadnja faza izrade štapa je poliranje palice i spajanje stožaca i palice, te kontrola finalnog proizvoda. Štap je originalan hrvatski proizvod i kao takav ima oznaku „EU“.

KOJE ŠTAPOVE PROIZVODIMO
Danas proizvodimo nekoliko različitih štapova:
- Beginner (drveni) za početnike
- Economic (prokrom) - on je 90% naše proizvodnje
- Adriatic (mesing) – za Pakoštane no i još neke timove
- Gold (zlatni), sa certifikatom zlata (suvenir)
- Toy (igračku od 30 cm bez utega koja je samo suvenir)
- Par kugli koji se mogu posebno naručiti

Do danas smo proizveli preko 110.000 štapova. Štapove prodajemo u 132 tima iz Velike Britanije, Francuske, Češke, Slovačke, Bugarske, Slovenije, Rumunjske, BiH, Crne Gore, Srbije, Poljske, Mađarske, Austrije, Italije, a pregovaramo oko prodaje u Mađarskoj, Rusiji, Ukrajini, Makedoniji, Irskoj, Njemačkoj i Martiniku. U Francuskoj, Rumunjskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori imamo prodajnog zastupnika. Najviše štapova prodaje se u posljednjem kvartalu godine (zbog audicija i novoupisanih članova).

OKTOGON
Oktogon je prolaz nekadašnje Prve hrvatske štedionice koji povezuje Cvjetni trg i Ilicu. Projekt zgrade i oktogona je napravio Josip pl. Vancaša. Oktogon je bio prvi zagrebački natkriveni pješački prolaz.

Sa obije strane prolaza nalaze se trgovine, među kojima i trgovina Croata kravata, koja promiće hrvatsku povijest kravata (Hrvati su izmislili kravatu). U središnjem dijelu oktogona gdje prolaz svija za 90 stupnjeva. nalazi se mali osmerokutni trgić sa staklenom kupolom i vitrajima. Iz tog trgića je ulaz u banku. Podovi pasaža pokriveni su kvadratni pločicama u dvije boje.

Oktogon ima ploću i spomenik psu Plutu koji je dolutao na gradilište, gdje su ga radnici udomili i hranili. Pluto je nastradao pred sam kraj izgradnje, prema legendi u sukobu sa razbojnicima. Radnicima i arhitektu to je teško palo, pa su mu podigli spomenik.

KVART
Kvart, firtl = gradska četvrt
Elitni kvart = sjeverni dio grada u posljemenskoj zoni (Pantovčak, Šestine, Gračani...)
Čorava ulica, čorsokak = slijepa cesta
Plac = trg, tržnica

„S kojeg si ti kvarta“ = Iz koje si ti zagrebačke četvrti
„To ti je drek od kvarta“ = Živiš u lošoj četvrti

NAMA
Nama (NArodni MAgazin) je bila jedini „shoping centar“ u komunizmu.

Preteća Name su bili Kastner i Öhler koji su imali veliku robnu kuću u Beču i češkoj Opravi, pa su 19.11.1881. u Ilici 51. otvorili prvu trgovinu lakatne i manufakturne robe. Zbog protesta građana trgovina se seli u Mesničku ulicu, a drugu trgovinu otvara 1.8.1882. u Ilici 16. 1903. kupuju prostor u prizemlju elitnog hotela „K caru austijanskom“. 1928. trgovina se širi na cijelu zgradu hotela i potpuno preuređuje pročelje čime je napravila jedan od najvećih kulturocida i mega-sramotu u Zagrebu, uništivši prekrasno pročelje modernističkim zdanjem. Nedugo nakon toga su preuzeli i susjedi „Hotel Grand“. Politika ove trgovačke kuće je da osobe mogu doći samo razgledati, bez obveze kupnje, da sve cijene moraju biti istaknute, da se naglase veliki popusti koji su bili konstanta, te su prodavači imali posebnu edukaciju za komunikaciju sa kupcima. Prvi su uveli i izloge kao „mamac za kupce“. Prvi su pokrenuli i katalošku prodaju koji se izdavao 4 puta godišnje. NDH je oduzela trgovinu od Franje Öhlera jer je bio židov, te je deportiran u koncentracijski logor, a firma se preimenovala u „Kastner i Grgić“ po novom vlasniku.

1945. je osnovana trgovačka organizacija „NAMA“ koja nacionalizira „Kastner i Grgić“. NAMA je vrlo brzo imala 17 filijala u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu. Tijekom godina NAMA uz glavnu trgovinu u Ilici, otvara i robne kuće na Trešnjevačkom trgu, Kustošiji, Volovčici, Dubravi, Trnskom, Kvaternikovom trgu, na Remizi, Vrbanima, Žitnjaku, a u ostalim dijelovima Hrvatske u Kumrovcu, Sisku, Bjelovaru, Klanjcu, Vinkovcima, Vukovaru, Plovaniji, Varaždinu, u BiH u Prijedoru, te u Sloveniji u Kočevju, Ljubljani, Ravne na Koroškem, Slovenj Gradecu, Škofiji Loki, Velenju i Žalecu. 80-tih je NAMA imala 3300 zaposlenih i 21% udjela u maloprodaji. Nakon neovisnosti Hrvatske NAMA se vrlo sumnjivo privatizira, te joj udio pada na samo 5,3%. 2000. NAMA odlazi u stečaj. Na koncu nekada ogroman lanac zadržava objekte u Ilici i na Kvaternikovom trgu, dok se svi ostali prostori prodaju.

NAMA je bila pojam, tamo se kupovalo redovno i obavljali su se sezonski i važni šopinzi. Danas je NAMA blijeda slika onog što je bila, a prosječan purger tamo vrlo rijetko ulazi, prije greškom nego namjenski.

SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 10. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja




























































...nastavak u iduće postu...

U Zagrebu se održava Trenerska škola. Ove godine škola ima 10 polaznika iz Hrvatske i Srbije. I u ovoj 11 generaciji imamo 10 predmeta i 100 sati školovanja, te vrunske predavače, sveučilišne profesore...

- utorak 6.1. u 10:00 DVD Dubrava (Trenerska škola), do 10.1, o/o ????

- subota 17. i nedjelja 18.1. DVD Dubrava (Trenerska škola, ispiti), o/o ????

KOLIKO IMAMO BANERA I PANOA

- 1 veliki samostojeći pano 3x4 metra
- 3 samostojeća "pingvina" 1x2 metra
- 6 banera koji pokazuju dvije turneje u Kini, te Tajvanu i tri na Martiniku
- 15 različitih navijačih banera i transparenata
- 20 zastava Zagreba i Zagrebačkih mažoretkinja 1x2
- 1 zastava Zagreba 1,5x3
- 2 ploće za autobus
- 4 magnetna natpisa za vozila
- 10 različitih ploća za najave tima na raznim jezicima
- natpise na cassa bubnjevima

VOZNI PARK

Zagrebačke mažoretkinje imaju vozni park od dva vozila (po jedan BMW X5 i Citroen C4). Automobilima idemo na nastupe, turneje, natjecanja, prevoze mažoretkinje iz škole na treninge, a doslovce služe i kao kamioni za prijevoz robe na nastupe i druge događaje.

Za automobile se brine dostavljač, koji prati njihovu ispravnost, servise, registraciju, doljeva ulje, vodu i ostale potrepštine, vodi evidenciju i to svaki tjedan... O tehničkoj ispravnosti vozila brigu brine mehaničar sa kojim imamo ugovornu obvezu i koji popravlja sve automobile.

Svaki automobil ima mjesečni putni radni list u koji se bilježe sve vožnje i detalji (ovo je naša zakonska obveza), te kontrolni karton na kojem su svi detalji o ispravnosti i stanju vozila, obavljenim servisima i registracijama.

Svi automobili su kasko osigurani upravo zato što ih vozi veliki broju ljudi. Za sva osiguranja vozila, kao i ostala osiguranja brine se Lucija Milas, naša bivša mažoretkinja S1A i mama naše sadašnje juniorke, koja ima svoje poduzeće za osiguranje.

Uz urede imamo garažu u kojoj su smještena sva vozila, te gume, ulja, antifriz i ostale tekućine, rezervni dijelovi i sva ostala oprema vozila. Svako vozilo ima aparat za gašenje požara u prtljažniku. Uz to u opremu vozila spadaju i dva mobilna razglasa za automobile, krovni nosači, te četiri žuta rotacijska svjetla.

Sva vozila su obojana u brendirana (brendiranje svakog košta 1100-1800 EUR), a automobili imaju velike oznake "ZAGREBAČKE MAŽORETKINJE" na sve četiri strane.

CRKVA SV.KATARINE

Crkva svete Katarine Aleksandrijske je barokna crkva na Gornjem Gradu. Crkva je bila dio Isusovačkog samostana.

Na mjestu današnje crkve bila je mala dominikanska crkva iz 14. stoljeća koja se tijekom turskih provala koristila kao vojno spremište. Po dolasku isusovaca crkvica im je data na uporabu, a kako je bila premala, između 1620. i 1632. su sagradili potpuno novu crkvu, te uz nju podigli samostan (danas Galerija Klovićevi dvori). U požaru 1674. crkva je potpuno izgorjela, pa su obnovu pomogli hrvatski velikaši, zbog čega su im postavljeni grbovi u crkvi, a dobili su i pravo da u njoj budu sahranjeni. 1874. crkva postaje sveučilišna crkva. Nakon stradanja u velikom potresu 1880. crkva je obnovljena prema projektu Hermanna Bollea.

Crkva ima pet drvenih i jedan mramorni oltar (iz 1729.). Svodovi i zidovi su ukrašeni raskošnim baroknim štuko dekoracijama iz 1732. godine. Crkva ima i baroknu propovjedaonicu iz 1690. Crkva ima raskošne orgulje. Zbog posebnog ambijenta u njoj se organiziraju koncerti ozbiljne glazbe.

MRTVIK
Mrtvik = mrtvac
Hmerl, kapnul, riknul, odapel = umro
Zdotrl se = umro je od starosti (potrošio se)
Sušica = bolest u kojem je osoba fizički propala (vjerojatno od raka što se prije nije znalo)
Posušil se = umro je od sučice
Pod ledinu = pokopan je
Particepl = osmrtnica

“Riknul je“ = umro je
„Hitili smo ga pod ledinu“ = pokopali smo ga

FILOZOF NA CVJETNOM
Na Cvjetnom trgu se sredinom osamdesetih muvao vrlo neugledan lik, puno pretio, neokupan, zarastao, u ofucanoj trenirci. Ponašao se vrlo vulgarno, priprosto i bez imalo manira (pljuvao po podu, vrijeđao prolaznike, puno psovao…). Iskreno, čovjek bi mu dobacivao par dinara jer je izgledao kao prosjak i lutalica.

No, pričalo se da je bio sveučilišni profesor filozofije koji je „prošvicao“, a svima nam je to bio dokaz da je mala granica između genijalnosti i ludila. U svakom slučaju čim bi ga obični prolaznici potakli na raspravu o nekoj temi iz društvenih znanosti, ne bi stao izbacivati podatke i filozofske teze. Mogao je satima pričati.

Mi bi nakon škole, kad su nam dali zadaću iz filozofije, marksizma ili sociologije dolazili na Cvjetni i nabacili bi mu temu iz zadaće, a lik bi u beskraj mljeo o tome. Mi bi lovili njegove misli i tako bez puno muke napisali zadaću. I pritom nije htio za „uslugu“ primiti nikakve nadoknade, niti cugu, niti lovu.

SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 9. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja






























































...nastavak u iduće postu...