U četvrtak imamo roditeljski sastanak za Ljetni kamp. Dođite bez obeza. Dolazak vas ni na što ne obvezuje!

- nedjelja 30.11. u 15:30 KD V.Lisinski (Savjet za nacionalne manjine RH), o/o Suza

- subota 6.12. u 13:45 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Hajduk), o/o ????

- petak 12.12. u 17:00 Ivanec (team building do nedjelje 14.12. u 20 sati), o/o Tinana

- subota 20.12. u 16:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Lokomotiva), o/o ????

- nedjelja 21.12. u 09:00 HVU (koncert za djecu djelatnika HVU), o/o Tinana

- nedjelja 21.12. u 16:00 HVU (Božićni koncert Zagrebačkih mažoretkinja), o/o Tinama

MEDALJICE

Kod odlaska iz tima svaka mažoretkinja dobiva medaljicu, koja je zapravo plaketa sa grbom Zagrebačkih mažoretkinja.

Zagrebačke mažoretkinje u skladištu imaju 110 ovih medaljica i stoga smo još neko vrijeme mirni sa izradom istih.

U skladištu imamo i rezervne zvjezdice za uniforme, Swarovski kristale za štap za 20 godina, te 2 zlatna štapa.

U KOJIM DVORANAMA RADIMO

Zagrebačke mažoretkinje imaju treninge u slijedećim dvoranama:
• Hrvatsko vojno učilište
• Hercegovačka 111
• Palmotićeva 30
• Maksimirski stadion (od 4. do 9. mjeseca kada je toplo vrijeme svi sastavi)
• Dječji vrtić Različak (izvanredni treninzi)

LEGENDA O IMENU ZAGREBA

Postoje dvije legende o Mandi po kojoj je Manduševac, vrelo na istočnoj strani Trga bana Jelačića dobio ime.

Po prvoj je ispod Medvednice prolazio ban s vojskom koja je klonula od žeđi. Naišli su na Mandu koja je upravo sa izvora uzimala vodu i ban reče „Zagrebi mi Mando vode“. Ban se zaljubio u prekrasnu Mandu, te je osnovao grad ponad Mandina izvora kojeg nazove Zagreb po prvoj riječi „Zagrabi“, a izvor Manduševac po Mandi. Ban je oženio Mandu, no njihova sreća je bila kratkog vijeka jer je bana ubio ljubomoran brat koji je također bio zaljubljen u prekrasnu Mandu. Brat je tada prisilio Mandu da bude sa njime, no ona je umrla od tuge za svojim ubijenim izbornikom. Kažu da još danas možete vidjeti duh tužne Mande kako lebdi iznad kule Lotršćak i traži duh svog ubijenog bana.

Po drugoj legendi kćer kralja Krešimira, koja se zvala Manduša je bila zaljubljena u bana Dobromira. No, ruku Manduše je zaprosio mađarski kraljević Emerik, kojem Krešimir odluči dati Mandušu radi mira. Manduša je tri dana gorko plakala. Krešimir, da bi si malo smirio savjest odluči da ban Dobromir prati Mandušu na putu do budućeg muža. No, na samoj granici Mađarske kod rijeke Drave, par dozna da je Emirik mrtav, pa krenuše kući. No, kako je te godine vladala ogromna suša radi koje su presušile čak i rijeke, Dobromir zamoli Mandu da pronađe izvor, jer je bila poznata po tome da to uspijeva rašljama. Manduša je uzela rašlje i iste su se nakon duže potrage zatresle. Manuša uzvikne „Zagrabite“, a vojnici Dobromira vrlo brzo iskopaše izvor hladne i čiste vode. Dobromir te večer sretan radi toga što mu se izabranica neće udati za Emerika i što mu vojska neće izginuti od žeđi kaže Manduši: „Tu gdje Panonska ravnica utječe u zapadne brda, treba podići grad“. Dobromir pritom odluči da će se izvor zvati Manduševac, a grad će nazvati prema prvoj riječi koji je Manduša rekla kada je pronašla izvor „Zagrabite“.

Manduševac je originalno bio malo više od današnjeg vrela, pri kraju Bakačeve, no 1852. je potok zakopan, a cijevima je vrelo pomaknuto na današnju lokaciju da bi služilo za napajanje konje putnika namjernika u grad Zagreb i trgovaca koji su prodavali na tržnici na Trgu bana Jelačića. Potom je vrelo okruženo željeznom ogradom, a u sredini je postavljen kandelaber sa pet svjetiljki. 1878. izvor je usmjeren prema kanalizaciji, a 1895. je i zatrpan. 1898. Trg bana Jelačića je rekonstruiran i popločen pa je i samo vrelo potpuno zatvoreno, a zagrepčani su zaboravili da isto postoji.

1986. rekonstruktori Trga bana Jelačića nemalo su se iznenadili kad su otkrili zdenac. Odmah su se povjesničari prisjetili starog zdenca i legendi, pa su arhitekti na inzistiranje javnosti promijenili planove obnove Trga i ponovo sagradili Manduševac.

Postoji i vjerovanje da tko baci novčić u Manduševac sigurno će ponovo doći u Zagreb. U sam zdenac maturanti skaču na svojoj Norijadi, kada razuzdano obilaze grad nakon dovršetka posljednjeg razreda srednje škole.

FURT
Furt, fort = stalno, uvijek
Fakat = stvarno, zaista
Tlačiti = gnjaviti
Ziher, zicer = sigurno
Pak = pa
Alzo = dakle, no
Naj = nemoj
Kurtoazija = uljudnost, uglađenost, pristojnost, lijepo ponašanje
Prenemagovati, prenemagati = pretvarati

“Furt nekaj delam“ = stalno nešto radim
„Furt se tak prenemaguješ“ = stalno se pretvaraš
“Fakat si to rekel“ = stvarno si to rekao
„Kaj me tlačiš“ = zašto me gnjaviš
„Naj me tlačit“ = nemoj me gnjavit
„Ma zicer si to mislil“ = ma zasigurno to nisim mislio
„I sad sem tu i pak sem tvoj“ = I sad sam tu, pa sam tvoj
„Alzo dakle“ = no stvarno
„Naj me tlačit“ = nemoj me gnjaviti
„Kaj se prenemaguješ“ = što se pretvaraš

ŠIBICARI
Šibicari su bili prevaranti koji su varali lakovjerne građane tako što su glumili kockare, uz kakti veliku šansu da građanin zaradi brz i prilično velik novac.

Šibicarenje je igra sa tri kutijice šibica ispod koje je bila kuglica. Te kutijice je šibicar brzo i vrlo umješno pomicao, no dovoljno „sporo“ da ih žrtva zapamti. Čak štoviše „nespretni“ šibicar bi malim prstom digao kutijicu da žrtva vidi gdje je kuglica. Dok su mamili žrtvu partneri šibicara su kakti igrali protiv šibicara i „dobivali“ kako bi žrtvu uvjerili da je lako i da ima šanse pobijediti. Tih partnera je bilo nekoliko i svi su imali neku ulogu. Ili su „igrali protiv šibicara i dobivali“ ili navijali za „igrača“ i „protiv šibicara“, te nagovarali žrtvu da „opelješi nespretnog šibicara“. Drugi partneri su pazili na dolazak policije, te bi upozorili družinu koja bi se onda naglo razbježala. Svi ti partneri čuvali su leđa šibicaru jer ako bi žrtva otkrila prijevaru partneri su žrtvu fizički napali da šibicar i oni uspiju pobjeći sa novcem žrtve. Naime, šibicar je dok je kakti „nespretno“ premještao kutijice, zapravo kuglicu spremio u rukav, pa ni ispod jedne kutijice ne bi bilo kuglice, tako da je žrtva izgubila neovisno o tome koju je kutijici pokazala (sve su bile prazne). Šibicar bi čak i koji puta za malu lovu dao žrtvi da pobjedi kako bi je navukao da igra za ozbiljniju lovu. Kada bi žrtva odigrala za veliku lovu šibicar bi odigrao svoju prijevaru. Bila je i varijanta igre sa tri polusavinute karte.

Šibicari su ordinirali prvenstveno po sajmovima, ali ih je bilo i po zloglasnijim bircevima, placevima, utakmicama, čak i na gradskim trgovima.

SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 8. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja























html image embed
































...nastavak u idućem postu...