|
AUDICIJE
Audicija za tim u X. mjesecu:

Pa ekipa dobro došli. I bez panike na audicijama!
Prolaznost: 92-93%
Dobni razredi: 3-7 godina - dječji sastav, 8-13 godina - juniorke, 14-25 godina - seniorke
Redosljed audicija: svi dolaza u zakazano vrijeme, prvi na redu su dječji sastavi, pa seniorke (jer ih ima manje), pa juniorke
Trajanje čekanja: oko 5-20 minuta, maksimalno 45 minuta za one koji dodju zadnji
Trajanje same audicije: 5 do 10 minuta
Broj djevojaka u grupi: 4 (odjednom ulaze na audiciju i rade dio zajedno, a dio zasebno)
Oprema: nije bitna, no pri ulasku skinuti jaknu i odložiti torbe ili ikakve stvari koje sputavaju ruke
Što treba uzeti: kemijsku olovku kako bi ispunili upitnik (i smješak na licu)
Tko su ispitivači: licencirani treneri mažoretkinja u Republici Hrvatskoj (sa zavrsenim strukovnim skolama), a poneki od njih su i suci u mažoret plesu
Informacije o prolasku: idući dan na ovom blogu ili telefonom
Informacije o sastavu i prvim treninzima: dobijate na flajeru koji se djeli svim kandidatima
NAJČEŠĆA PITANJA:
Da li da donesem štap jer sam vec bila mažoretkinja?
Nije nužno, no virtuoznost u tehniciranju sa štapom može vam omoguciti početak treninga u 2. sastavu (svi počinju u početnićkom tj. 3., koji vi preskačete jer već imate osnove tehniciranja)
Hoce li mi prethodno plesanje u nekom drugom timu mažoretkinja pomoći?
U načelu ne. Kod nekih timova čak i odmaže i potrebno je dugo vremena da se isprave greške. No, ukoliko se radi o vrhunskim i najkvalitetnijim timovima može pomoći u napretku (počinje se od 2. sastava, te se brže napreduje u više sastave).
Bila sam predvodnica u nekom timu izvan Zagreba moram li ići na audiciju?
Apsolutno da. U našem S1A sastavu trenutno plešu 3 djevojke koje su došle iz drugih timova. No, morale su proći audiciju. Desi li se koji puta da neka takva djevojka padne? Da! Vrlo rijetko kada, no desi se.
Već sam bila Zagrebačka mažoretkinja. Hoće li mi to pomoći i moram li polagati audiciju?
Ukoliko vas se treneri sjete onda ne morate na audiciju. U protivnom slučaju da. No, ukoliko ste vec jednom prošli audiciju i plesali u timu, svakako ćete proći i ovaj puta. Nema straha.
Hoće li mi pomoći plesanje u nekom drugom plesnom klubu koji nije mažoret-ples?
Najčešće da. No, koji puta i to odmaže. U svakom slučaju prepreka nije (ukoliko nešto treba ispraviti brzo ćemo to napraviti).
Što se ispituje na audiciji?
1. U prvom redu smisao za ritam. Koji se prati kroz cijelu audiciju, ali se maksimalno ispituje, na način da se traži da kandidatkinja ponovi ritam (pljeskanjem) koji isplješće ispitivač.
2. Osnovna predodžba o memoriji i percepciji kandidatkinja (ponavljanje osnovnog koraka kojeg pokazuje jedna od mažoretkinja ispred kandidatkinja).
3. Psiho-fizičke predispozicije za bavljenje mažoret plesom (određeni nedostaci poput teške invalidnosti, ozbiljnih poremečaja isl. prijeće bavljenje ovom aktivošću).
Što ako iz prve ne ponovim ritam ili pogriješim u koraku?
Ništa strašno. Audicija je osnovan klasifikacija. Prave klasifikacije rade se tek nakon par mjeseci treinga (krajem veljače). Svatko ima drugu šansu, a ako vidimo da se radi o tremi, blokadi ili nedostatku koncentracije onda dajemo treću, čak i četvrtu šansu. No, da bi imali više šansi moramo ustanoviti da imate barem osnovnog smisla za ritam (to se vidi i prije "pljeskaja" iz osnovnog koraka i pratnje glazbene podloge).
Kako se odlučuje tko prolazi, a tko ne?
Kada jedan od članova komisije smatra da netko ne treba proći ili nije siguran konzultira se sa kolegama. Odluka se donosi dogovorom članova komisije. Ukoliko neka kandidatkinja ima imalo šanse proći će na audiciji.
Kako da umanjim stres?
Nema potrebe za stresom ili nervozom. Ukoliko ispitivači vide da ste pod stresom pomoći će vam šalama, komunikacijom, ponudit će vam slatkiš. Ne bojte se mi smo profesionalci i nije nam u interesu šokirati vas, nego olakšati vam dolazak u naš tim.
Mogu li roditelji sa mnom u dvoranu za ispitivanje?
Ne! Roditelji samo smetaju i remete koncentraciju. Iznimno, ali jako iznimno, ispitivači mogu pozvati roditelje najmlađih kandidatkinja za dječje sastave. Iskreno, ako djete nije toliko samostalno da dođe na audiciju neće se moći osloboditi niti na treninzima koji se vrše isključivo bez roditelja.
Kome se mogu obratiti za pitanja?
Komisiji svakako ne jer imaju posla preko glave, te se moraju potpuno posvetiti kandidatkinjama da što kraće čekaju. U dvorani i ispred nje biti ce više mažoretkinja (prepoznati ćete ih po uniformama) koje će vam pomoći u ispunjavanju upitnika, te vam moći dati osnovne informcije o timu, audicijama, prvim treninzima, uputiti vas prema WC-u...
Jesam li prestara za tim?
Ukoliko ste mladji od 25 godina niste prestari. Komisija ce odlučiti u koji dobni razred spadate. Pa ukoliko imate npr. 13 godina, a psiho-fizicki ste zreli za seniorke to će vam i predloziti. No, odluka je končano na vama.
Ukoliko padnem, mogu li ponovno polagati na idučoj audiciji?
To vam nitko ne može zabraniti. No 99% djevojaka koje padnu na jednoj, padnu i na drugim audicijama. Previše se posvećuje pažnje procjeni, a komisiju sačinjavaju profesionalci koji taj posao rade već dugi niz godina.
Mogu li se ikako pripremiti za prolazak? Postoji li kakva škola i pripremni tečaj?
Ne i za to nema potrebe jer se procjenjuju samo osnovne stvari i predispozicije. A motorika, smisao za ritam i psiho-fizičke sposobnosti ne mogu se naučiti u školi.
Moj tata ima poduzeće i može biti sponzor, hoće li mi to pomoći?
Nikad, nikako i ni na koji način. To kod nas nema šanse i nemojte niti pokusavati. Tako nesto kod nas se potpuno odbacuje i osuđuje. Iskreno niti ne pokušavajte!
Imate li još koje pitanje slobodno ga postaviti i odmah ćemo odgovoriti. Nema glupih pitanja. Na koncu naše osnovno pravilo je: "Mi smo ovdje radi vas".
Prebacvanje za Seniorski 1A, u srijedu 8.10. u 20 sati u HVU
- četvrtak 9.10. u 19:00 Palmotićeva 30 (audicije), o/o Suza
- subota 11.10. u 15:00 Palmotićeva 30 (audicije), o/o Suza
- subota 18.10. u 16:45 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Osijek), o/o ????
- petak 31.10. u 16:45 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Rijeka), o/o ????
KOLIKO HULAHOPKI POTROŠIMO
Zagrebačke mažoretkinje hulahopke dobivaju od sponzora. Godišnje potrošimo oko 510 pari hulahopki boje kože.
Uz to u VIP loži Maksimir cure u haljinama nose crne hulahopke kojih se potroši oko 45 pari godišnje.
SPECIFIČNOST RADA SA POJEDINIM SASTAVIMA
Svakako ne može biti ista metoda u radu sa dječjim i seniorski sastavom. Sa mlađim sastavima treba se više igrati, više se posvetiti djevojkama. Sa starijim sastavima mora se više raditi ex katedre.
Još je veća razlika u kvalitativno različitim sastavima (početnicima i 1A sastavu). Pri tome trener vodi brigu:
• početnike treba više motivirati (manje se derati, manje ih kažnjavati, više ih nagrađivati, više sa njima pričati i zabavljati se) jer još nisu stvorili „ovisnost o mažoretkinjama“
• sa početnicima treba više truda i individualnog pristupa
- treba češće ispravljati pojedine greške (viši sastavi mogu sami ispravljati greške, niži to ne znaju)
- treba više raditi na elementima koji su trenerima banalni (npr. vrtnja osmice) jer je to njima teže nego višim sastavima bacati lanse sa 2 okreta
- treba se posvetiti formaciji i zajedničkom plesanju jer tome nisu prirođeno skloni (ljudi su individualnci po prirodi)
- treba izbacivati navike sa kojima su došli (poglavito ako su plesali folklor, balet, jazz isl.)
- treba ih odgajati kako ne bi kasnije na protokolima radili probleme
• U višim sastavima treba više forsirati kvalitetu, biti perfeksionista i iz njih izvući i zadnji atom snage.
Početnicima su koreografije prekomplicirane stoga ih se pojednostavljuje, no pritom:
• treba voditi brigu o tome da se isto kasnije može vratiti na uobičajno
• treba naglasiti da to nije pravilno, već pojednostavljeno izvođenje, i pokazati im kako se to ispravno radi (kad dođu u više sastave)
• naglasite treneru višeg sastava kako se promijenila koreografija
TOP SPORTAŠI ZAGREBA
U posljednjih 30 godina najbolji sportaši Zagreba bili su (neki više puta):
Sportaši:
Tin Srbić, gimnastika
Ivan Kvesić, karate
Josip Glasnović, sreljaštvo
Filip Hrgović, boks
Marijo Možnik, gimnastika
Ivan Kostelić, skijanje
Josip Pavić, vaterpolo
Duje Draganja, plivanje
Luka Modrić, nogomet
Ivan Ljubičić, tenis
Tomislav Hohnjec, kajak
Gordan Kožulj, plivanje
Željko Trifunović, zrakoplovstvo
Dražen Ladić, nogomet
Robert Prosinečki, nogomet
Perica Bukić, vaterpolo
Valter Ivančić, boćanje
Dinko Beaković, boćanje
Goran Prpić, tenis
Tomislav Crnković, kajak
Dubravko Šimenc, vaterpolo
Anđelo Kvesić, karte
Tin Srbić, gimnastika
Sportašice:
Sandra Perković, atletika
Marina Sumić, taekwondo
Branka Pereglin, streljaštvo
Sandra Šarić, taekwondo
Martina Zubčić, taekwondo
Janica Kostelić, skijanje
Nataša Vezmar Novak, taekwondo
Iva Majoli, tenis
Iva Gavez, taekwondo
Jasminka Francki, streljaštvo
Suzana Skoko, streljaštvo
Štefica Krištof, kuglanje
Sandra Perković, atletika
Jana Malčić, moderni ples
RING
ring = prsten
ringišpil = vrtuljak
runda = krug, dionica meča
cinkuš = zvonce
„Buš rundu na ringišpilu“ = hošeć li krug na vrtuljku
TRGOVINA S VLAKIĆIMA KOD JUGOTONA
Na lijevoj strani Bogovićeve ulice tek dva lokala od Gajeve u neposrednoj blizini nekadašnje Jugotonove prodavaonice ploča bio je maleni dućančić od nekih 15 m2 koji je prodavao kvalitetne modele željeznice (vlakove, lokomotive, vagone, zgrade, pejsaž) i pripadajuću opremu. Klinci su stajali ispred i napajali oči, a oni koji bi imali prilično novaca ulazili su unutra i kupovali nešto od vrlo skupih, ali najkvalitetnijih vlakića različitih veličina. Najveći izbor je bio kompleta H0 (malo veći) i N (manji), ali se kupovalo i po komadu: pruge, skretnice, transformatori, lokomotive, putnički, teretni i drugi vagoni, kućice, kolodvori, mostovi, tuneli, drveće, ljudi, auti… Svaki vagon ili lokomotiva je imala svoju kvalitetnu plastičnu kutijicu sa utorom u kojem su se čuvali dok se nije sa njima igralo.
I ja sam imao željeznicu N veličine, 3 lokomotive, nekih 30 raznih vagona, četiri skretnice, brdo tračnica, kolodvor i most, a kada bi uporabio sve što sam imao soba od 20 m2 je bila prepuna tračnica i vlakova te se moralo hodati tako da se preskaču tračnice. Dobar dio toga je kupljen u ovoj trgovini. Moji prijatelji su radili prave male gradove najčešće na tavanima ili praznim garažama, a neki su i spajali nekoliko svojih kompleta zajedno.
U trgovini su se mogli kupiti i piste za utrke električnim autićima koje smo također spajali i zajedno vodili utrke. Ja sam imao dvije „osmice“ i nekih desetak različitih autića. Dobar dio tih autića i piste, te željeznice sam naslijedio od tate dok sam bio klinac i sve je radilo iako je bilo staro 20 i više godina, te se moglo kombinirati sa novokupljenim dijelovima. Dobiti vagon ili, daj bože, lokomotivu, za rođendan je bila ultimativna sreća, ogromno bogatstvo i predmet zavisti prijatelja.
Danas u Zagrebu nema ovakve trgovine kvalitetnih modela, a umjesto toga po trgovinama igračaka prodaju se jeftini, nekvalitetni kineski kompleti. Nema to veze sa pravim modelarstvom. Na prostoru ove trgovine danas je butik.
SA UTAKMICE DINAMO-VUKOVAR - io
 upper case converter



















|