|

1. dio zimskih praznika traje od 20. prosinca 2024. do 5. siječnja 2025.
Stoga je zadnji trening za sve juniorske i dječije sastave subota 14. prosinca, a za seniorske sastave cetvrtak 19. prosinca.
Treninge nakon praznika kreću prema rasporedu:
U srijeda 08.01.:
• S1A od 20:00-22:30 sata u Prvoj Gimnaziji
U utorak 07.01.:
• S2 od 20:00-22:00 sata u Prvoj Gimnaziji
U subotu 11.01.:
• J1A od 09:00-12:00 sati u Prvoj Gimnaziji
• J2 od 11:05-13:35 sati u Hercegovačkoj 111
• J3 od 9:00-11:00 sati u Hercegovačkoj 111
• D1, D2 od 10:00-11:30 sati u Palmotićevoj 30
- nedjelja 29.12. u ????? KD Dražena Patrovića (Kutija šibica), o/o Šef
- ponedjeljak 30.12. u ????? KD Dražena Petrovića (Kutija šibica), o/o Šef
DUJIĆ OPET NA TRENINZIMA
Iako je zbog Policijske škole naša mažoretkinja 1. formacije Dujić nije dolazila na treninge par tjedana sada ponovo dolazi, jer su praznici.
RUČAK JEDNOM TJEDNO
Uprava Zagrebačkih mažoretkinja jednom tjedno (obično utorkom) ima zajednički ručak. Ovaj ručak svaki puta sprema druga osoba iz ureda (po redu). Ručkove smo započeli u Covid-19 kada smo radili od utorka do četvrtka, a sa kretali smo radni tjedan sa tim ručkovima. No, isto smo nastavili i dalje.
U svakom slučaju sada su ti ručkovi ozbiljno čašćenje, stvarno se radi o vrlo ozbiljnim obrocima za koje se onaj koji sprema i te kako potrudi. Povremeno na ručak dođe i netko drugi izvan uprave.
Ured povremeno ode i na ručak ili večeru u restoran. Ovo se u prosjeku desi jednom mjesečno. Masu puta odemo i na kave i cuge u birceve.
GODIŠNJI ODMOR
Zagrebačke mažoretkinje uvijek idu na kolektivni godišnji odmor (svi odjednom). Na godišnji se obično ide od 15.7. do 15.8, no ako je Europsko prvenstvo ili neka aktivnost ranije (npr. krajem VIII. mjeseca) onda se na godišnji ide od 7.7. do 7.8. Zbog toga i mažoretkinje S1A imaju sezonu do 6.7.
Ako neka djelatnica ureda ima puno prekovremenih sati obično za to dobije financijsku kompenzaciju, a koji puta si produži godišnji odmor. Najduži godišnji odmor po toj osnovi je imala Maja Žigman koja je jednom imala preko dva mjeseca godišnjeg odmora, tj. otišla je na godišnji 22.6. i vratila se 1.9.
HRVATSKI GLAZBENI ZAVOD
Prvo sjedište Glazbenog društva (službeni naziv Zagrebačko filharmoničko društvo) bilo je u privatnoj kući na Griču (Markovićev trg 2) 1827. 1829. preselilo se u Kraljevsku akademiju na Katarininom trgu. Godinama se Društvo selilo po raznim adresama, da bi 1871. pokrenula dobrotvornu sabirnu akciju.
1876. zgrada konačno se otvara zgrada u Gundulićevoj ulici. Tada je nosila kućni broj 1000. jer je bila 1000. zgrada u Zagrebu. U zgradi je otvorena i Velika koncertna dvorana (365 sjedala, 296 četvornih metara, pozornica 11,4x6,4 metra) u kojoj je organiziran i svečani koncert 4.12.1876. povodom otvaranja, a dvorana je proglašena „najljepšom dvoranom glavnog grada“.
Već 1892. kupljeno je susjedno zemljište radi proširenja. U novoj zgradi je napravljena i Mala koncertna dvorana (160 sjedala, 187 četvornih metara). Iako su izvana to dvije zgrade, iznutra one tvore jednu cjelinu. Svečano otvaranje je bilo 14.10.1895. uz nazočnost cara Franje Josipa I. 1970. zgrada je dobila poprsja Ivana pl. Zajca i Vatroslava Lisinskog, a uz to ima niz reljefa, poprsja, slika i drugih umjetničkih radova. 1990. uređen je podrum gdje je dobivena i Podrumska dvorana (88 sjedala, 73 četvorna metra).
Društvo je desetak puta promijenilo naziv, da bi konačno 1925. bilo nazvano Hrvatski glazbeni zavod. Kako se 2015. Glazbena akademija iselila iz prostora isti je postao cjelovit koncertni prostor.
ŠTEMA
vudri, opizdi, žvajzni, vužgi, šusni, šlopi, pukni, klepi = udari
štema, fajt = tučnjava
štemali, mlatili, fajtali = tukli
zmlatil, zašusal = istukao
izdevetati, razbiti = ištući
strelit = upucat
„Bogte kaj me žvajznul“ = Čovječe, što me udario
„Opizdil me da mi sam videl sve zvedze“ = Uradio me da sam vidio sve zvjezde
„Kad te šlopim“ = Kada te udarim
„Koji je to bil fajt“ = Koja je to bila tučnjava
„Bum te razbil“ = Istuči ću te
ŽEMLJE
U ono vrijeme u pekarnicama nije bilo toliko proizvoda kao danas. Ni izblizu. No, oni koji su bili su stvarno bili prefini. Nešto od tih proizvoda se još ponegdje može naći, ali teško sve na jednom mjestu.
Žemlje su bile mala peciva za sendviče koje su na sredini bile urezane. Tijesto je bilo prhko, a sama žemlja lagano hrskava. Veće pecivo za velike sendviče dužine oko 30 cm je bio talijan. Talijan je bio vrlo mekano pecivo. Hrskava varijanta talijana zvala se lizika. Pekarnice su prodavale i lepinje. Uz sve ovo smo imali i varažinske klipiće slanu deliciju koja se mogla jesti i sama. Kasnije, krajem osamdesetih došli su i slanci.
Pecivo koje se jelo samo, ali kao desert bio je perec koji je na sebi imao sol a bio je ispleten u specifičan oblik. Svaka iole bolja pekarnica, te trgovine imale su piroške, specifično teško pecivo punjeno sirom. Uz to prodavale su se i krafne isključivo sa pekmezom (bitno kasnije je došla čokolada, vanilija i drugi nadjevi). Od slatkijih deserata imali smo i Fri-fri, specifičan desert od čokolade.
SA LJETNOG KAMPA - 6. dio
fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
6. dan (četvrtak)


 dice roll 5




 50 50 spinner












 single dice







...nastavak u idućem postu!
|