IDEMO NA MARTINIK 4.2.
Malo fotki sa prošlog puta na Martinik, prije 10 godina, 2013. godine (2. dio):
image uploader
image hosting
location
rolling eyes emoticons
annoy emoticons
blackjack emojis
...nastvak u idućem postu...
Ljetni kamp je savršen i zato ga klinceza toliko obožavaju, te zato svake godine imamo preko 60 polaznika Ljetnog kampa.
Sedam dana vrhunske zabave, igara, kupanja, treninga, plesanja zumbe, druženja, savršene klope, smijeha. Cure u Ljetnom kampu zaborave na mobitele.
Cijena je 390 EUR, a možete ju platiti u 6 rata na treninzima ili u uredu (Trebež 25, radnim danom od 8:30 do 16:30 sati).
Još uvijek se možete prijaviti, a najkasnije do 1.2!
- utorak 23.1. u 15:00 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Lokomotiva), o/o Šef
- četvrtak 1.2. u ???? hotel Westin (proglašenje Sportaša sa invaliditetom), o/o Šef
- nedjelja 4.2. u ???? Zračna luka Venecija (polazak za Martinik), o/o Šef
* turneja na Maritiniku je od 4.do 18.2.
- nedjelja 4.2. u 15:15 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Gorica), o/o ???
- nedjelja 18.2. u 15:15 službeni ulaz Maksimirskog stadoina (Dinamo-Varaždin), o/o ???
KRENULA SEZONA NA DINAMU
Danas nam kreće sezona na Dinamu i prva tekma. Dok smo na Martiniku cure koje su ostale u Zagrebu morat će odraditi čak dvije utakmice bez nas.
KOLIKO IMAMO STOLICA
Ured Zagrebačkih mažoretkinja ima ukupno 14 stolica, 2 fotelje i 2 kauča za po 4 osobe. Što znači da u uredu istovremeno može sjediti 24 osobe.
U dvorištu ureda imamo još 8 stolica, 4 fotelje i 4 klupe za po 5 osoba, tj. za 32 osobe.
U bazi u Zagorju imamo 31 stolicu, 1 fotelju i sjedeće garniture za 8 osoba, tj. ukupno za 40 osoba.
U dvoranama imamo sveukupno 320 stolica.
ZDRAVSTVENA SKRB ZA ČLANSTVO
Sve mažoretkinje Seniorskog 1A i Juniorskog 1A od tima imaju posebnu zdravstvenu skrb. Tim osigurava najbolje fizioterapeute sa najkvalitetnijom opremom (GNK Dinamo, Dugorepec), masere, magnetne rezonance, CT-ove, druge pretrage, kirurge, ortopede…
Za ovo tim godišnje potroši nekoliko tisuća EUR.
SJEMENIŠTE
Bogoslovno sjemenište u Zagrebačkoj nadbiskupiji osnovao je davne 1564. godine biskup Juraj Drašković. Tristotinjak godina kasnije biskup Maksimilijan Vrhovec uredio je 1827. javno sirotište u Zagrebu, a biskup Alekandar Alagović sličan zavod uredio je u Požegi. Ta dva instituta služila su odgoju mladeži u vjerskom i moralnom duhu.
Po završetku Prvog svjetskog rata, 1918. godine nadbiskup dr. Antun Bauer stavio si je u zadaću pokrenuti gradnju dječačkog sjemeništa za čitavu Hrvatsku metropoliju. Kao stručnjaci u gradnji su sudjelovali arhitekti Josip Vancaš, Dioniz Sunko, isusovac Roman Kalčić i ekonom Luka Vukas. Zaključeno je da se u građevinskoj osnovi predvidi dva internata, jedna centralna zgrada za upravu, potrebna blagovališta, kapela, svečana dvorana, jedna zgrada za časne sestre, spojena s kuhinjom i gospodarskim odjelom i jedna zgrada za gimnaziju s kabinetima te jedna zgrada za profesore; u svemu šest zgrada, što je i odlučeno na posljednjoj sjednici 1926. godine. 25. lipnja 1927. je postavljen „kamen temeljac“. U lipnju 1929. godine bilo je dovršeno sve osim kupole na zvjezdarnici i crkve. Cjelokupna gradnja završena je 1931. godine.
Međubiskupijsko sjemenište je ustanova za odgoj i formaciju svećeničkih kandidata srednjoškolske dobi. Od 1937. do 1998. godine upravljanje sjemeništem bilo je povjereno isusovcima, a od 1998. godine ga vode biskupijski svećenici. Trenutno se u sjemeništu nalazi 15 sjemeništaraca iz 5 hrvatskih biskupija: Zagrebačke i Đakovačko-osječke nadbiskupije te Sisačke, Varaždinske i Bjelovarsko-križevačke biskupije.
BOK
I da odmah razjasnimo u nekim dijelovima Hrvatske kaže se „bog“ što je došlo od „bogdaj“, skraćeno od „bog daj sreću“ (u nekim dijelovima Zagorja pozdravljaju se sa ovom rečenicom, a drugi odgovara „bogdaj“).
Purgerski pozdrav bok je skraćenica od austrijskog kulturnog pozdrava „Mein buecken“ (majn bukn) koji su purgeri (kao i sve) iskrivili u (Majn bokn), pa skratili u „bok“, a znači „moj naklon“.
Kizdihant = također iskrivljen germanizam za „ljubim ruke“, koji su klinci obično govorili „m'ruke“.
Serbus = također iskrivljen germanizam „servus“ (zervus), a znači zdravo
K&K manire = kulturno, zagrebačko (carsko) ponašanje
Alzo = dakle
„Bok stari, kak si“ = zdravo prijatelju, kako si
„Kizdihant milostiva“ = ljubim ruke gospođo
„Serbus amice“ = zdravo dragi prijatelju
„Je alzo dakle“ = no dakle stvarno
„Alzo, kaj si štel reči“ = dakle, što si htio reći
NAMA
Nama (NArodni MAgazin) je bila jedini „shoping centar“ u komunizmu.
Preteća Name su bili Kastner i Öhler koji su imali veliku robnu kuću u Beču i češkoj Opravi, pa su 19.11.1881. u Ilici 51. otvorili prvu trgovinu lakatne i manufakturne robe. Zbog protesta građana trgovina se seli u Mesničku ulicu, a drugu trgovinu otvara 1.8.1882. u Ilici 16. 1903. kupuju prostor u prizemlju elitnog hotela „K caru austijanskom“. 1928. trgovina se širi na cijelu zgradu hotela i potpuno preuređuje pročelje čime je napravila jedan od najvećih kulturocida i mega-sramotu u Zagrebu, uništivši prekrasno pročelje modernističkim zdanjem. Nedugo nakon toga su preuzeli i susjedi „Hotel Grand“. Politika ove trgovačke kuće je da osobe mogu doći samo razgledati, bez obveze kupnje, da sve cijene moraju biti istaknute, da se naglase veliki popusti koji su bili konstanta, te su prodavači imali posebnu edukaciju za komunikaciju sa kupcima. Prvi su uveli i izloge kao „mamac za kupce“. Prvi su pokrenuli i katalošku prodaju koji se izdavao 4 puta godišnje. NDH je oduzela trgovinu od Franje Öhlera jer je bio židov, te je deportiran u koncentracijski logor, a firma se preimenovala u „Kastner i Grgić“ po novom vlasniku.
1945. je osnovana trgovačka organizacija „NAMA“ koja nacionalizira „Kastner i Grgić“. NAMA je vrlo brzo imala 17 filijala u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu. Tijekom godina NAMA uz glavnu trgovinu u Ilici, otvara i robne kuće na Trešnjevačkom trgu, Kustošiji, Volovčici, Dubravi, Trnskom, Kvaternikovom trgu, na Remizi, Vrbanima, Žitnjaku, a u ostalim dijelovima Hrvatske u Kumrovcu, Sisku, Bjelovaru, Klanjcu, Vinkovcima, Vukovaru, Plovaniji, Varaždinu, u BiH u Prijedoru, te u Sloveniji u Kočevju, Ljubljani, Ravne na Koroškem, Slovenj Gradecu, Škofiji Loki, Velenju i Žalecu. 80-tih je NAMA imala 3300 zaposlenih i 21% udjela u maloprodaji. Nakon neovisnosti Hrvatske NAMA se vrlo sumnjivo privatizira, te joj udio pada na samo 5,3%. 2000. NAMA odlazi u stečaj. Na koncu nekada ogroman lanac zadržava objekte u Ilici i na Kvaternikovom trgu, dok se svi ostali prostori prodaju.
NAMA je bila pojam, tamo se kupovalo redovno i obavljali su se sezonski i važni šopinzi. Danas je NAMA blijeda slika onog što je bila, a prosječan purger tamo vrlo rijetko ulazi, prije greškom nego namjenski.
SA 30. GODIŠNJICE ZAGREBAČKIH MAŽORETKINJA -
fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
lakeview pantry
oshkosh community credit union
national cyber league
compass high school
jevs
...nastavak u idućem postu...
|