U SRIJEDU SMO DOŠLI IZ LJETNOG KAMPA



Došli smo iz Ljetnog kampa u srijedu u 15 sati. Bilo je preprepre zakon. Prvi puta nismo imali nikakvih problema, čak ni lječničkih intervencija. Jedva čekamo ljetni kamp iduće godine!






Od danas ćemo imati smao jednu objavu tjedno, petkom. Ovako ćemo pisati postove do kraja praznika, tj. do 1.9.


POČETAK SEZONE I PRVI TRENINZI
Sezona počinje po početku školske godine u tjednu od ponedjeljka 5. rujna do subote 10. rujna (osim za 1A sastave kojima sezona počinje 16. kolovoza). Tako sastavi počinju sa treninzima prema ustaljenom rasporedu (treninzi će u rujnu biti prema istom rasporedu kao i u lipnju) i to za:
• Sve dječje i juniorske sastave (izuzev 1A juniorskog) u subotu 10. rujna na Maksimirskom stadionu
• 1B seniorski sastav u utorak 6. rujna u 20.00 sati na Maksimirskom stadionu
• 1A juniorski u ponedjeljak 16. kolovoza u 17 sati na Maksimirskom stadionu
• 1A seniorski sastav u ponedjeljak 16. kolovoza u 19:30 sati na Maksimirskom stadionu
Već na drugom treningu jesenske sezone održati ćemo i prebacivanja u više sastave – stoga je izuzetno važno da se sve mažoretkinje pojave na prvom treningu!






- četvrtak 7.7. u ??? stadion Maksimir (promocija dresa), o/o Šef

- petak 8.7. u ??? (svadba Banjanin), o/o Šef

- subota 9.7. u ??? službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Superkup), o/o Šef

- petak 15.7. u ???? službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Lokomotiva), o/o Šef

- utorak 19.7. u ???? službeni ulaz Maksimirskog stadiona (K2), o/o ???

- subota 30.7. u ???? službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Istra), o/o Šef





GABRIJEL DOŠAO KUĆI

Mali Gabrijel, novorođeni sin naše Viktorije Čeh je došao kući iz bolnice. Uspješno se skinuo sa inkubatora i sad je pravi mali muškić!!!!

U nedjelju idemo kod viki da vidimo malog muškarčića prvi puta! A ako će nam dati možda bacimo i partiju karata






KOLIKO WAPP PORUKA

Tjedno u prosjeku djevojke dobe 3 poruke na wapp što znači da godišnje pošaljemo oko 162 wapp poruke. Cure na wappu i međusobno komuniciraju, zezaju se, čestitaju si rođendane idr.

Tijekom Covida-19 preko wappa smo dva puta tjedno (ponedjeljkom i četvrtkom) slali video-trening i to koreografske i za tehiciranje sa štapom.






KAKO SE PROVODI BAJKA

Generalna proba
Sve koreografije, uzlaz, izlazi i kostimi pripremaju se na nekoliko proba sastava prije koncerta.

Na prvoj probi, tjedan dana prije koncerta isprobaju se sve role glumaca i nastupi svih sastava uključujući ulaze i izlaze. Ova proba je i najvažnija jer redatelj na istoj daje naputke glumcima, mijenja kostime i postavlja sve parametre koncerta. Ovaj proba radi se uz matricu, sinkronizaciju i sve originalne brojeve. Obično se jedna od mažoretkinja i našminka na probi. Ova proba se održava u našoj dvorani u Hercegovačkoj 111.

Druga proba održava se na dan koncerta u 11:00 sati. Na ovoj probi još jednom se odrade sve role i svi nastupi, te mijenjaju i nadodaju neki detalji. Nakon ove probe uvijek je ručak, a mažoretkinje se oblaće za generalnu probu.

Na koncu se radi generalna proba u 14:00 sati na kojoj se odradi cijela predstava sa svim efektima i bez stajanja, osim u slučaju velikih grešaka. Ove dvije probe održavaju se u samoj dvorani „Zvonimir“ MORH-a.

Generalna proba završava oko 16 sati, kada obično imamo vremena za brzinsku kavu. Oko 16:30 počinje šminkanje i odijevanje kostima, te priprema za koncert po grupama.

Sam koncert
Pola sata prije koncerta sve se još jednom provjerava, te se u 18:30 postavlja špalir za doček gostiju. U 18:40 otvaramo dvoranu. I u 19:00 sati kreće koncert. Na početku dodijelimo godišnje nagrade, zlatne štapove i Redove zahvalnosti, te se oprostimo od mažoretkinja koje su otišle iz tima.

Tijekom koncerta potrebno je koordinirati više stotina mažoretkinja u back stageu, dolazak grupa na vrijeme na scenu, glavne glumce, scenske efekte, tonski pult (sinkronizaciju i glazbu), video i svjetlosni park, te samu scenu (zastore, kulise i rekvizite). U hodu se rješava niz nepredviđenih okolnosti, te smo uvijek svjedoci nevjerojatne mogućnosti improvizacija i kreativnosti u rješavanju problema.

Nakon koncerta spremamo svu opremu i dvoranu, te oko ponoći sve odvozimo u skladište. Na koncu smo svi premoreni, neki smo zaboravili jesti i piti, no vrlo smo zadovoljni. Sam koncert je produkt tisuća sati priprema sveukupno 30-tak osoba i par stotina mažoretkinja.





UMRLI U ZAGREBU

U Zagrebu je prošle godine (2020.)
- umrlo 9938 osoba, od čega 4725 muškaraca i 5213 žena
- najviše je umrlih (7663) starije od 70 godina, te su umrli u bolnici (4610)
- najviše je umrlih od bolesti cirkulacijskog sustava (3875)
- bilo 49237 nasilne smrti, od čega 313 nesreća, 6 ubojstava i 77 samoubojstava
- najviše nasilnih smrti je u ožujku (46), a najmanje u travnju (23)
- u prometnim nesrećama umrlo je 39 osoba





BAZILIKA SRCA ISUSOVA U PALMOTIĆEVOJ

Isusovci su od 1606. do 1773. bili u Isusovačkom samostanu na Jezuitskom trgu (danas Galerija Klovićevi dvori) gdje su imali crkvu Sv.Katarine.

Bazilikom Srca Isusova upravljaju zagrebački Isusovci. Gradnja crkve je počela 1898. godine, a dovršena je u neobaroknom stilu 1902. godine. Iako je gradnja trajala samo godinu dana, a pripreme skoro 40 godina, unutarnje uređenje same crkve trajalo je još 10 godina. Bazilika je od 1941. godine. Bazilika je ozbiljno stradala u potresima 2020. Svete mise u Bazilici pohodio je i blaženi Ivan Merz, gdje je i danas njegov grob.

Isusovci su u Zagrebu od 1606. godine, pa do ukinuća 1773. U Zagrebu su 1607. osnovali gimnaziju, 1662. Akademiju, a 1669. Sveučilište. U Zagreb su se Isusovci vratili 1860, no rezidenciju su napravili tek 1902. 1941. u Zagrebu je osnovana i Provincija. Kako su Isusovci specijalizirani za katoličku znanost i proučavanje vjere u Zagrebu imaju Fakultet filozofije i religijskih znanosti, Filozofsko-teološki institut, Znanstvenu knjižnicu, Kolegij Družbe Isusove, Studentski katolički centar, te tiskaju časopis Obnovljeni život i drže Radio Mariju.

Isusovci u Palmotićevoj 33 imaju Provincijalat i rezidenciju (samostan), na Jordanovcu 110 imaju fakultete i znanstvene institucije, a još jedan samostan imaju i na Fratrovcu 38.






OBLEKA ZA PO DOMA
Fartun ili šircl
1. kuhinjska pregača koja štiti tijekom kuhanja, kolinja i ostalih kućanskih poslova
2. kožna ili deblja platnena pregača koja je štitila obrtnike (kovače, tesare, postolare isl.) tijekom teških fizičkih poslova i služila je kao zaštitna odjeća (iskra, špranje, čavli..)

Bademantil i šlafruk označavaju kućnu haljinu, no uz sitnu razliku:
Bademantl = se koristio za kupaonicu (bazen, saunu), bio je jednostavniji i od jeftinijih materijala, otporan na paru i upijao je vodu, ispod se nosio donji veš, u njemu se nije izlazilo iz kuće
Šlafruk = se koristio za večernji boravak u dnevnoj sobi, kuhinji ili spavaonici, ispod njega se nosila piđama i papuće, bio je udobniji, deblji i nacifran ukrasima (paspuli, pletene trake isl.), a u njemu se smjelo ići i u dvorište

Šlape = papuće
Krpe = stara roba koja se nosi za kućne radove ponajviše u dvorištu (stari pulover, hlaće…)
Kačket = radna kapa koju su purgeri nosili po dvorištu, za „van“ je bio šrklak
Hausklajna = jednostavna haljina za po kući u kojoj se kuhalo, čistilo ili boravilo, obično je imala gumbe naprijed i uzorak ružica ili nešto slično (hausklajna nije isto što i šlafruk)

""Obriši si mast z ruke vu fertun" = Obriši si masne ruke u pregaču
"Deni si fertun da se ne zasereš" = Stavi si pregaču da se ne zamažeš
"Šircl ti se podfrknul" = Pregača ti se podvinula
"Obleći si bademantl nakon kaj se splahneš" - Odjeni kućnu haljinu nakon kupanja
"Negdo zvoni, daj si metni šlafruk i odi pogledat ko je" - Netko ja pozvonio, odjeni kućnu haljinu i idi pogledati tko je





ŠRIHERICE I PRAĆKE
Neke stvari koje danas klincima ne bi nikad dali u ruke prije su se smatrale potpuno normalne, a klinci su time gađali što-šta, od nevinih meta do vrlo neprihvatljivih.

Pljuckalica je bila najmanje opasna. Napravila se tako da se skinulo i ispraznilo tijelo kemijske olovke u koju se stavila patrona napravljena od papirića koji se u ustima naslinio i nakon toga se prstima napravila kuglica. Projektil bi se stavio u tijelo kemijske, pljuckalica se usmjerila na metu i jako se puhnulo sa suprotne strane. Time se gađalo kolege (najčešće u školi), a ponajviše tijekom nastave, te ih se tako zadirkivalo. Projektil bi se često (zbog sline) zalijepio za vrat ili drugi dio tijela. Ovo je vrlo malo zapeklo, a jedina frka je bila ako te pogode u oko (to je boljelo, ali nije imalo ozbiljnih posljedica). Budaletine su smatrale da je fora upucavat se curama tako da bi ih gađali iz pljuckalice. Bilo je i natjecanja u gađanju mete nacrtane na školsku ploču.

Špriherica je već bila puno opasnija. Ona je bila minijaturna praćka (5 cm), najčešće napravljena od žice sa plastičnim omotom i gumicom za zimnicu zavezanom za rašlje. Iz nje su se ispaljivali mali projektili U-oblika (cca pola cm) od isto takve žice. Ovo je već ozbiljno peklo, letjelo je bitno dalje nego pljuckalica i moglo je stvoriti manje ranice, a ako vas je pogodilo u oko i ozbiljna oštećenja.

Praćka (20 cm) je bila velika špriherica, rađena od grane. Ovaj drveni lansirni uređaj je dolje imao ravan dio, koji se oko sredine širio u rašlje (rastegnute desetak cm). Na te rašlje je bila zavezana jaka guma koja je na kraju (sredini U-oblika) imala kožno ili gumeno proširenje. U to proširenje se stavljao kamen koji se potom lansirao. Sa ovim opasnim uređajem moglo se ubiti vrapca ili čak goluba na desetak metara, a pogodak druge osobe je stvarao ozbiljne posljedice poput potresa mozga, većih rana, izbijenog oka… Vrlo opasno, no klinci su to koristili najčešće prema životinjama (ptice, mačke, psi…) što je dio drugih klinaca, posebno cura, osuđivao („opasni“ klinci su mislili da su tako frajeri), a vrlo rijetko je netko bio tolika budala da je gađao ljude. Postojale su čak i industrijske praćke (plastične) koje su se mogle kupiti u trgovinama.

Zračnica je bila puška na zrak (tlak) sa metalnim projektilima. Zračnica je također mogla ubiti pticu, pa čak i vranu na 20 metara, a ako se ispalila iz blizine na osobu mogla je stvoriti ozbiljne rane ili posljedice poglavito one jače. Ona je bila najopasnija od svih „igračaka“, no velik broj klinaca ih je imao. Često su se organizirala gađanja u mete sa zračnicama. Zračnice i danas postoje za natjecanja, no nitko normalan ih više ne daje djeci da se sa njima igraju po cijele dane.





SA UTAKMICE DINAMO-HAJDUK - 3. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja


























...kraj!
(objavljeno: petak, 01.07.2022. u 22:06) komentiraj (0)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.