|
|
Franjevački samostan i crkva na Kaptolu od 1900. je sjedište Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Franjevci su u Zagreb stigli u 13. stoljeću, kada su prvi sljedbenici Sv.Franje otišli iz Italije diljem Europe. Prema jednoj predaji u Zagrebu je boravio i sam sv. Franjo Asiški. Prema toj predaji sv. Franjo je stanovao kod obitelji Galović, koji su imanje poklonili franjevcima, te je na mjestu te kuće i sagrađen franjevački samostan, a unutar njega, na mjestu gdje je bila kuća, postoji i kapelica sv.Franji. 1613. u samostalnu radi Škola moralnog bogoslovlja gdje predaj Bartol Kašić. Unutar samostana braća su imala i lječilište sa vlastitim zdravstvenim radnicima. Danas unutar samostana obavljaju pastoralni rad, imaju sjemenište i bogosloviju, upravnu kuću Provincije, uredništvo časopisa Brat Franjo, izdavačku kuću, te pučku kuhinju. 1936. uz samostan je sagrađena Franjevačka dvorana, danas zgrada kazališta Komedija. Samostan na sjevernoj strani ima crkvu, od koje se protežu dva kraka i treći koji paralelno zatvara četverokutasti oblik samostana. U sredini je park sa spomenikom. Istočno krilo ima prostranu terasu. Središnja prostorija samostana je refektorij (blagovaonica) koja ima funkciju ne samo zajedničkih obroka, nego i okupljanja braće. Crkva sv. Franje podignuta je u 13. stoljeću, obnovljena u 17, te potpuno rekonstruirana nakon potresa 1880. prema nacrtima Hermanna Bollea koji je dodao i novi toranj. Spomenik Gospa nije se pomakao u bombardiranju 1944. kada su dvije savezničke bombe razorile samostan i potpuno uništile zapadno krilo. Gospa se nije pomakla ni i u potresu 2020. Samostan je toliko stradao da su se fratri morali iseliti, no spomenik Gospe nije se pomakao. U Zagrebu postoji još jedan franjevački samostan, u Sigetu. ZIHERICA ziherica = pribadača špenadla = pribadača španga = ukosnica haklica = kukica zahaklati = zakvačiti zubotrebec = čačkalica „Metni si špangu u kosu“ = stavi ukosnicu u kosu „Zahaklah mi kišober“ = zakvači mi kišobran BLEK STENA, ZAGOR, ALAN FORD I OSTALI Klinci do kraja tisućljeća nisu mogli živjeti bez brojnih stripova na koje se trošila kamara novaca, koji su se posuđivali, mijenjali, skupljali u kolekcije… Oni su bili dio odrastanja, čitali su se svaki dan, kupovali svaki tjedan, a i gomila odraslih potajno čitala stripove. Najpoznatiji stripovi su bili oni iz američke borbe za nezavisnost (Blek Stijena, Komandant Mark, Kapetan Miki), Divljeg zapada (Zagor, Tex Viler, Kit Teler), suvremeni junaci (Mr. No, Dilan Dog, Marti Misterija, Tarzan). Ipak dva kultna stripa sa ovih prostora koji su obilježili nekoliko generacija i „odgojili ih“ su bili Alen Ford (koji je imao i svoje srednjovjekovno izdanje u stripu Maxmagnus), te Asterix i Obelix. Najpopularniji su bili Blek Stijena, Zagor i Alan Ford. Svi junaci su imali i svoje protujunake sa kojima su dijelili sudbinu, a koji su imali neke mane poput Čike (Zagor), Rodi i profesor Okultis (Blek), Žalosna Sova, mister Blaf i Floki (Komandant Mark), Smuk i dr. Salas (Kapetan Miki), Java (Marti Misterija), Broj Jedan, sir Oliver, Bob Rok, Grunf, debeli Šef, Jeremija (Alan Ford), Druid Čudomix, Vrhovnix, Analfabetix, Automatix, Snupix (Asterix i Obelix). U ovim stripovima smo mogli naučiti vrlo mnogo o životu, povijesti, snalaženju, hrabrosti, manama i vrlinama, bez obzira na ogromno pretjerivanje u vrlinama i „besmrtnost“ glavnih junaka. Uz stripove bili su popularni i magazini za djecu i mlade, poput Politikinog zabavnika, Mikijev almanah, Stipoteka. Odrasli su imali svoje jeftine romane koji su izlazili svaki tjedan i to krimiće (kriminalističke), ljubiće (sladunjave ljubavne romane), SF romane (znanstvena fantastika poput Siriusa), te križaljke. Neki od ovih stripova su preživjeli današnje dana (pa se još uvijek izdaju), no to više nikako nije to, niz stripova ima „moderniji štih“ (posebno Alan Ford) što ih je potpuno uništilo i drastično smanjilo čitateljstvo. INICIJACIJA ZA PREDVODNICE I RAZVODNICE - 1. dio foto: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja cafnšraft ...nastavak u idućem postu... |
|
|
Tkalčićeva ulica ili popularnije Tkalča, duša je starog Zagreba. Ulica je nastala u dolini između zidina dva grada Gradeca i Kaptila. Ovdje je nekada tekao potok Medveščak (prije se zvao Cirkvenica, Cirkvenik, Stari Potok). Kaptol i Gradec sporili su se, pa i ratovali, radi vode, te mlinica sa Medveščaka. Od 1392. sklopljen je mir i grade se mlinovi koji su zadovoljavali potrebe Zagreba sve do polovice 19. stoljeća. U 18. stoljeću kreće izgradnja manufaktura tvornica uz potok, te se isti zagađuje, posebno od tvornice kože. Stoga potok postaje najvećom smetnjom uređenju i razvoju grada. 1898. Zagreb gradi kanalizaciju, a Medveščak se preusmjerava na Ribnjak, tj. današnjom ulicom Medveščak, pa dalje prema Savi. Ulica je stoljećima bila naseljena od zagrebačke sirotinje koja je radila u manufakturama. 1913. ulica dobiva ime po Ivanu Krstitelju Tkalčiću. 1953. Tkalčićeva je zaštićen kao urbanistička cjelina. Danas je Tkalča turistički najposjećenija zagrebačka ulica u kojoj se skupljaju sve generacije, ona nikada ne spava. Ulica ima brojne kafiće, restorane, slastičarnice i klubove svih kategorija i za sve generacije. Svatko ima neki omiljeni lokal u koji zalazi. Najveći restoran u Tkalči ima i naš sponzor Pivnica Medvedgrad, koja nam drži i banere za audicije skoro 2 mjeseca. NAJHITAVATI hititi = baciti nahitavati = nabacivati (nahitavlješ) hopsat = skakat počinut = odmorit čičnuti = sjesti zdiči = ustati zdignul = ustao piči, pičit = idi spičit = piknut, baciti potepsti = srušiti zibati = ljuljati zibeljka, zibka = ljuljačka potonji = zadnji „Hitil mi je flašu u bulju“ = bacio mi je bocu u glavu „Kaj hopšeš kak norec“ = što skačeš kao lud „Daj se počini“ = odmori se „Buš se čičnul“ = hočeš li sjesti „Kaj si se već zdignul“ = što si već ustao „Moram pičit za Beč“ = moram ići u Beč „Spičil mi je iglu kod je mesar“ = piknuo me iglom i jako boli „Spičil mi je 200 na moje zvanje“ = bacio mi je 200 na moje zvanje „Puknul me je i baš me je potepel“ = udario me i srušio me na tlo „Naj se zibati“ = nemoj se ljuljati HAMBY I HAM-HAM Hamby u Draškovićevoj bio je najbolji hamburger ikad. McDonald's je ništa, ali doslovce ništa spram toga. Imali su veća peciva sa sezamom, bitno bolje meso, domaći umak, puno krastavaca, salate i paradjza u hamburgerima... Kad se Hamby otvorio sredinom osamdesetih bio je top atrakcija. Ako se imalo love svi smo išli na Hamby i čekali u dugim redovima na ovaj preukusni hamburger. Bio je to praznik za nepce, a doslovce smo jedva čekali da ga dobijemo, što si bio bliže pultu to si bio više uzbuđen. A prvi griz, mmmmm. I onda si ga smazao za minutu-dvije i bio depresivan jer sigurno idućih desetak dana nećeš imati love za drugi. Malo kasnije napravili su i cheesburger koji je bio još bolji. Lokal je bio istinski mali tek nekih desetak kvadrata, za minijaturnim pultom je radilo i pet ljudi, a hamburgeri su se spremali pred vama. U sam lokal je stalo 3-4 osobe, ostali su kisnuli na pločniku dok su čekali svoj obrok. Ham-ham je nastao godinu-dvije kasnije, u Varšavskoj blizu Cvjetnog placa. Imao je više vrsta hamburgera, zeru manji od Hambya, bio je isto vrlo ukusan, no ipak zeru lošiji od Hambya. Hamby i Ham-ham su skoro uništili do tada jedini fast food, hod-dog ispod Nebodera na Trgu bana Jelačića. Hamby se krajem osamdesetih otvorio i ispod nebodera preko puta legendarnog hot-doga. No čim se otvorio McDonald's (veljača 1996. na Jurišićevoj 3) uništio je Hamby i Ham-Ham. Vlasnici su pokušali parirati cijenom McDonald'su, no zbog toga su smanjili kvalitetu hamburgera, prvenstveno mesa koje je postalo vrlo neukusno. Da to nisu napravili Hamby bi preživio prvo ludilo za McDonald'som (a red je znao biti sve do Draškovićeva) koje je splasnulo par mjeseci po otvaranju. Ham-Ham se ponovo otvorio još jednom, no vrlo kratko je trajao, a Hamby se ponovo otvorio 2018. u Vlaškoj 68. Kažu ljudi da je OK, ali da nije kao onaj iz osamdesetih. Vjerojatno subjektivan dojam jer tada nismo imali toliku masu hamburgernica i ostalih fast food restorana kao danas. S1A i upravni odbor HMS-a je više puta imao prilike jesti hamburger kojeg spravlja Šef, a koji je isti ko i Hamby. Puno posla, košta ko vrag, ali je mmmmmm... ZAGREB MAŽORET FEST - 4. dio foto: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja ...nastavak u idućem postu... |
< | siječanj, 2022 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |