KRENULI PRAZNICI






Ove godine uskršnji praznici su od 2. do 9. travnja. Stoga je zadnji trening za sve dječje i juniorske sastave u subotu 27.3, a za seniorske sastave u petak 2. travnja.

Treninzi započinju nakon praznika prema ustaljenom rasporedu i to za:
- sve dječje i juniorske sastave u subotu 17.4.
- 1B seniorski sastav u utorak 13.4.
- 1A seniorski sastav u srijedu 7.4.






Obzirom da Ljetni kamp sigurno ide jer se prijavilo 26 osoba, svi koji su zainteresirani mogu se i dalje prijaviti, a sve do 1.6.
Svi koji se prijave do 1.5 isto mogu platiti u dvije rate po 1245 kn, a ako se prijave nakon toga moraju platiti odjednom 2490 kn.

VAŽNA NAPOMENA: Sigurno se možete prijaviti do 19.4. Nakon toga će "višak kapaciteta" JVP Zagreb dati svojim korsnicima, pa ne možemo garantirati da će biti mjesta. Vrlo vjerojatno neće!

U Ljetni kamp smo išli i prošle godine, usprkos Covidu-19, bilo nas je 44 i bilo je prezakon. Nitko se nije zarazio u ljetnom kampu.

Do sada je u 7 godina Ljetnog kampa bilo 303 oduševljenih polaznika!

U Ljetnom kampu imamo treninge:
- svaki dan 2 treninga po 2 sata
- male grupe = veća mogućnost učenja
- najbolji europski treneri
- vrhunski program
- nakon ljetnog kampa biti ćete daleko volji i imati daleko veću šansu napredovanja u svojim timovima (jako puno djevojaka iz ljetnog kampa napreduje)

...ali u Ljetnom kampu u prvom redu uživamo:
- smještaj u vrhunskom objektu
- odlična klopa
- grupe organizirane kvalitativno i u svojim bojama (majce i puno toga vam poklanjamo)
- vlastita plaža unutar smještaja, svaki dan sati kupanja i zabave na plaži
- tulumi svaku večer
- niz zabavnih igara, prezabavnih natjecanja, društvenih igara

ROK ZA PRIJAVU 19.4.

Da bi povećali flajer pritisnite na sliku:





- srijeda 7.4. u 14 h, Trnjanska 59 (proslava Krokoteks), o/o Šef





FRANC I DRUGI PUTA PROLONGIRALA SVADBU

Naša bivša predvodnica i profesionalna trenerica Petra Franović Franc je i drugi puta prolongirala svadbu. Prvo je prolongirala sa 2020. na svibanj 2021, a sada na 17.6.2022. Valjda će biti treća sreća!!!

Zagrebačke mažoretkinje će, naravno, biti na svadbi.





KOLIKO WC-A IMAMO

Zagrebačke mažoretkinje u upravi imaju jedan WC, sa umivaonikom i ogledalom.

U Bazi imamo 4 WC-a, sa umivaonicima i ogledalima, od kojih tri imaju tuševe, a jedan ima kadu.

U dvoranama imamo 7 WC-a, 8 umivaonika i 7 ogledala.





BACANJA ZA DODATNI TRENING

S1A i J1A Zagrebačke mažoretkinje imaju bacanja za dodani trening i to
- 10 lansea sa 2 okreta
- 10 lansea sa 3 okreta
- 3 lansea sa 4 okreta
- 10 kuhanja sa 2 okreta
- 10 kuhanja sa 3 okreta
- 3 kuhanja sa 4 okreta
- 10 ispod noge sa 2 okreta
- 3 ispod noge sa 3 okreta
= 59 bacanja
- smije im pasti 8 štapova

I S1B ima bacanja za dodatni trening:
- 10 lansea sa 1 okretom
- 10 lansea sa 2 okreta
- 10 kuhanja sa 1 okretom
- 10 kuhanja sa 2 okreta
- 10 ispod noge sa 1 okretom
- 5 ispod noge sa 2 okreta
= 59 bacanja
- smije im pasti 7 štapova

Kome padne više štapova iz S1A dolaze na dodatni trening od sat vremena četvrtkom u 20:30, a iz S1B i J1A ponedjeljkom u 20:30, sve na Maksimirskom stadionu.






UMIROVLJENIČKI DOMOVI

Gradski umirovljenički domovi:
- 11 umirovljeničkih domova
- najveći dom je Trešknjevka sa 620, pa Maksimir sa 423 i Trenje sa 390 korisnika
- ukupno u domovima 3869 korisnika
- 13.798 umirovljenika koristi usluge manifestacije i događaja Grada za njih

Zagreb još ima 71 privatni umirovljenički dom.






AUTOBUSNI KOLODVOR

Prije otvaranja autobusnog kolodvora Zagreb linijske konjskih zaprega sredinom 19. stoljeću za Beč, Varaždin, Karlovac i Budimpeštu, a kasnije i Rijeku su kretale ispred hotela K Caru Austrijskome (od 1840. za Beč i Varaždin) i hotela K kruni Ugarskoj (od 1844. za Budimpeštu i Karlovac) koji su bili jedan do drugoga. Početkom 20. stoljeća su se autobusi okretali na Trgu bana Jelačića, a još kasnije na Cvjetnom trgu gdje je bio i prvi kolodvor. 1961. otvara se Autobusni kolodvor na prostoru današnjeg Langovog trga, da bi se već 1962. preselio na prostor sadašnjeg parkirališta za autobuse sjeverno od sadašnjeg terminala. Sam tadašnji kolodvor je bio istinska sklepana montažna šupetina koja je bila velika sramota za Zagreb. Na ovom prostoru je tijekom II. svjetskog rata bio vojni logor.

Današnji autobusni kolodvor je sagrađen 1987. zbog Univerzijade. Središnji autobusni kolodvor Zagreb je jedna od podružnica Zagrebačkog holdinga. Kolodvor je daleko najveći u Hrvatskoj, najveći u regiji i jedan od najvećih u široj regiji. Kolodvor ima u ponudi 2.200 destinacija u cijeloj Europi.

Autobusni kolodvor ima 44 perona koji imaju direktan pristup sa 1. kata zgrade. Invalidi imaju nesmetan prolaz na sve etaže i perone kolodvora. Kolodvor ima 15 prodajnih šaltera na kojima se karte mogu kupiti 24 sata 7 dana u tjednu. Kao dio kolodvora je i poseban terminal Croatie Airlines sa kojeg autobusi polaze svakih pola sata prema Zračnoj luci Zagreb. Sjeverno od kolodvora je i veliko parkiralište za autobuse koji čekaju polaske. Kolodvor ima velik broj ugostiteljski i trgovačkih objekata unutar sebe, te veliko taxi stajalište i parkiralište za automobile, kao i ugibalište za kratko zaustavljanje (do 5 minuta) i iskrcaj putnika.






LETO

Leto = godina, ljeto
Protuletje (arhaično) = proljeće
Furt = stalno
Šljiva, zebec = hladno

„Trebalo mu je za to leto dan“ = Za to mu je trebalo godinu dana
„Furt nekaj spelava“ = stalno nešto izvodi
„Joj kak mi je šljiva“ = jako mi je hladno





PONI I SPECKA

Imali smo mi raznih vrsta bicikala i ženski, i muški sa prečkom, i oni ni vrit ni mimo (nedefinirani), pa čak i bicikl koji je ispred imao prtljažni prostor a koji je imao tri kotača i zapravo smo ga zvali tricikl. No, dva su bicikla bila ono baš naša, specifična.

Prvi je poni. Čudo od bicikla, svi smo ga imali tamo negdje do četvrtog razreda, a cure i nakon toga. Poni je bio sklopiv bicikl, koji se mogao na sredini odšerafiti, prepoloviti i tako jednostavno spremiti u auto. Ali to nitko nije radio. Poni je bio superpraktičan jer je bio jednostavan, relativno brz, imao je zadnju kočnicu koju ste aktivirali tako da ste pedale stisnuli prema nazad, dinamo da vam može raditi svjetlo, iza sica malu posudicu za alat (i onaj ključ sa svim nastavcima), te nosač za prtljagu iznad zadnjeg branika. Svi smo ih obožavali i na ponijima smo prošli tisuće kilometara. A bili su i nepoderivi, trajni, poni je trajao preko 30 godina. Većina ponija je bila crvena, iako je bilo i drugih boja. Face su na poni stavljali retrovizore, a cure trakice na ručke.

Ako ste bili muško i krenuli ste u peti razred starci su vas počastili sa „speckom“, točnije specijalkom. E to je bio bicikl. Zavinuti upravljač zbog čega ste vozili skroz nagnuti naprijed sa vrlo malo otpora zraka. Pet ili deset brzina (većina je imala 10, oni sa 5 bili su „siromaki“) i jurnjava pet buta brža nego sa ponijem. Kad ste dobili specku bili ste istinski faca, baja, svi su vam zavidjeli. Sa speckom se već išlo na puno duže relacije nego sa ponijem, doslovce smo odlazili do Čateža ili Velike Gorice. Neki su sa speckom otišli i do mora. Specka je bila bicikl koji ste vozili do 30 godine, kad ste postajali ozbiljniji i kupovali muške, ozbiljne bicikle.

Krajem osamdesetih su došli BMX-i, robusni brdski bicikli sa debelim gumama. 99,9% ekipe BMX nije vozio po planinama za što je bio namjenjen, nego su se šminkali po gradu. A dobar dio raje je na BNX-ima izvodio vratolomije, okretao se, skakao, vrtio, stajao na sicu… Bila su čak i natjecanja u vratolomijama sa BNX-ovima, a kasnije su napravljeni čak i parkovi sa rampama za vratolomije.





LJETNI KAMP 2020. - 1. dio
foto: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

1. dan (subota)




































































...nastavak u idućem postu...
(objavljeno: petak, 02.04.2021. u 12:00) komentiraj (0)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.