RASPORED AKTIVNOSTI ZA SEZONU 2015/16

Ovo je okviran raspored. Precizni datumi biti će blagovremeno objavljeni:

2015.
19.11. Inicijacija
1.12. Oranžna noć, Radeče
6.12. Sv.Nikola, KD V.Lisinski
8.12. godišnjica ZAMA
20.12. Božićni koncert
24-30.12. pripreme 1A sastavi
23.12. praznici osim 1A sastava
26.12. Božić u Ciboni
27.12. Dan KD V.Lisinskog
29.12. Kutija šibica
31.12. praznici za 1A sastave

2016.
5-10.1. Trenerska škola
11.1. nastavak sezone
16-17.1. Ispiti trenerske škole
21.2. klasifikacije svi sastavi
22.2. klasifikacije S1A
6.3. generalka za koncert
13.3. mažoret bajka
18.3. praznici osim 1A sastav
19-25.3. priprema za 1A sastave
29.3. nastavak sezone
30.4-1.5. Pripreme za 1A sastave
12.6. koncert za kraj škg
12.6. kraj sezone osim 1A sastava
13-20.6 Ljetni kamp, Crikvenica
24.6. kraj sezone za J1A i K1A
24-26.6. turneja Vojvodina
8.7. kraj sezone za S1A
16.8. početak sezone za 1A sastave
5.9. početak sezone sa sve sastave
17.9. audicija
22.9. audicija
24.9. prebacivanja u viši sastav
26.9. prebacivanje u S1A
1.10. audicija
6.10. audicija
22.10. Gardaland



TURNEJA U DUBAI OTKAZANA RADI SIGURNOSNIH RAZLOGA

Iako smo potpisali ugovor i već gotovo dovršili sve pripreme za turneju u Dubai i ostale gradove Ujedinjenih Arapskih Emirata, u ponedjeljak nam je došla obavijest od Ministarstva kulture i mladih UEA da je turneja ove godine otkazana. Iz dopisa koji su dobile kolege smo saznali da je turneja otkazana zbog sigurnosnih razloga. Naime, Ministarstvo je otkazalo sve grupe i ove godine uopće neće organizirati proslavu Dana neovisnosti sa stranim grupama. Istim su nas kontaktirale i druge grupe koje su dobile isti dopis.

Obzirom na ogroman broj terorističkih napada u regiji, poglavito nakon terorističkog rušenja zrakoplova u Egiptu, koja je uz UAE jedna od tri arapske zemlje koje aktivno sudjeluju u borbi protiv terorizma, te činjenice da su u petak 6.11. UAE zaprijetili Velikoj Britanji oko financijskih sankcija vrijednih nekoliko milijardi USD ukoliko odmah ne pokrenu žestoke mjere protiv jedne organizacije koju oni smatraju terorističkom, sigurnosna situacija se ozbiljno zakomplicirala. Istovremeno Ministarstvo vanjskih poslova Repulike Hrvatske obznanilo je da u regiji Ujedinjenih Arapskih Emirate djeluje mreža terorističke organizacije "Al Qa'ide", čiji napadi mogu biti usmjereni na strane državljane, turistička mjesta, kao i na interese drugih država. Stoga, hrvatskim državljanima savjetuju oprez i poštivanje uputa lokalnih vlasti. U tom kontekstu osnovni prioritet Zagrebačkih mažoretkinja je sigurnost svojih članica, te bilo kakav sigurnosni rizik nije ni na koji način prihvatljiv, dočim ovakvu odluku vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata prihvačamo bez pogovora.

U dopisu kojim nas se izvještava o otkazivanju svih grupa naglašeno je da se nadaju kako ćemo turneju realizirati iduće godine.



NASTUPI

- subota 14.11. u 09:00 ured (odlazak na godišnjicu Belocrkvanjskih mažoretkinja), o/o Šef

- četvrtak 19.11. u 19 sati Paomotićeva 30 (Cafnšrajt, počinje u 20:00), o/o Šef
# sve članice S1A

- četvrtak 19.11. u 20:15 sati Starogradksa vijećnica (Inicijacija), o/o Maja
# sve članice S1A, J1A i K1A

- ponedjeljak 23.11. u ??? ured (ispračaj Dinama u Englesku), o/o ???



FOTKE SA DANA OTVORENIH VRATA VATROGASACA - 2. dio
Fotke Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja







































Zapravo Zagrebačke mažoretkinje nastale su kao niz vrlo sretnih okolnosti. Kad smo kretali nismo pojma imali kamo će to otići. Iako bi danas super izgledalo da kažem kako sam bio vizionar, kako sam imao ogromne planove i realizirao ih, kako sam ostvario svoj American dream, to nije bilo niti izbliza tako. Nije bilo nikakvih velikih planova, nego se par studenata htio nečime baviti usput, uz studij.

Sve je krenulo na ispitu prof. Šimunovića
Moj studij je tekao bajkovito. Visok prosjek, demos na katedri sociologije, Rektorova nagrada, dvije katedre me žele da ostanem na faksu, konačno meni je pravo stvarno bilo u žilama. No, kako te život obično baci tamo gdje ne planiraš tako se i meni desilo da na ispitu iz Teorije države i prava kod prof.dr. Šimunovića (sada savjetnika glavnog tajnika UN-a) naletim na zgodnu plavu curu. I kako svi znamo da ja ne mogu odoljeti plavim curama bacio sam liru. Prošla je na ispitu i ona, prošao sam i ja, i bio je to odličan razlog da odemo na kavu, a nakon toga smo redovno odlazili na kave, cuge, pa izlasci i za Božić 1990. smo prohodali. Ime plavuši je bilo Goga Kos, a četiri godine kasnije promijenila ga je u Šćuric.

Zašto je to bitno? Goga je plesala u Mađarcu, standardne i latino-američke plesove. I tamo su se desile dvije važne stvari. Prvo sam morao naučiti plesati da mi tamošnji profi plesači ne otmu curu i naučio sam. Tako smo Goga i ja prve novce zaradili na plesnim tečajevima u Zaprešiću i Međimurju. Druga sretna okolnost je bila da je Mađarac htio organizirati godišnju produkciju 25. lipnja 1991. i zamolili su mene da se primim tog posla. Pripreme su super obavljene i koncert je trebao biti pred 1.000 gledatelja u tadašnjoj Moši, današnjem Otvorenom učilištu. I onda šok. Proglašenje neovisnosti, u Sloveniji krenuo pravi rat, tenkovi na ulicama, u Zagrebu opsadno stanje. Rekao sam sam sebi, prvi projekt i fijasko. No, nije bilo tako. Iako su se ljudi iz Samobora i okolice Zagreba probijali na sve načine, dvorana je bila prepuna, tražila se karta više. Ja napunio džepove (OK, tada je to bio relativan pojam jer je mjesečna plača bila 200 DEM, ili ti današnjih 750 kn). I tada sam si rekao, ako si uspio na prvi dan rata, onda možeš uspjeti u svemu.

Još je jedna sretna okolnost prethodila osnivanju Zagrebačkih mažoretkinja, a to je da sam se zaposlio u Eurotonu, tada drugoj najvećoj diskografskoj kući. Tamo sam radio za Tončija Huljića, Nenada Ninčevića, Magazin, Thompsona, Vatrogasce, Zečića, Bulića, Vujicu, Rončevića… no najbitnije je bilo da sam tamo upoznao najveće face televizije i novina. Stvorio sam veze koje su mi ekstremno pomogle u pokretanju projekta Zagrebačkih mažoretkinja.

Samoborci nas natjerali na projekt Zagrebačke mažoretkinje
Uz Euroton nastavio sam se i dalje baviti plesnim produkcijama. Tako sam 1992. organizirao turneju u Istri, i Sjevernoj Hrvatskoj tada poznate plesne predstave „Tri tempa“ Rajka Pavlića i njegove Liberdance grupe. No, ipak sam najviše radio za Mađarac.

U to vrijeme počele su češće nastupati i Samoborske mažoretkinje. U stvari to su bile plesačice Mađarca, među njima i Goga, koje bi povremeno odradile par posebnih proba, navukle uniforme i otplesale vrlo jednostavne koreografije u kojima je vrtnja osmice i kuhanja bila jedino što su radile uz koračanje. Naime, tadašnja koreografkinja i trenerica Mađarca, Ildiko Ilona Varga (mama danas poznatog plesača Ištvana Varge) je živjela u Sv. Nedjelji pa su je u Samoboru zamolili da pokrene Samoborske mažoretkinje koje bi nastupale na Samoborskom karnevalu. I tako je Ildiko najjednostavnije uzela svoje iskusne plesačice iz Mađarca i postavila koreografije. U to vrijeme ja sam razmišljao kako osnovati plesnu grupu na profesionalnim osnovama, tj. privući plesače time da ću ja preuzeti rizik na sebe i stvoriti sve uvjete za njihove treninge, opremu, nastupe, natjecanja. Bila je to revolucionarna ideja uzevši u obzir činjenicu da su plesači morali sami izdvajati ogromne svote novaca za tu aktivnost. Jedina prepreka toj ideji je bila činjenica da ti upucaš tonu novaca, a plesni par se posvađa i razdvoji. Istovremeno sam počeo raditi na suorganizaciji najvećih projekata u Hrvatskoj poput tada mega-posječenog Božićnog sajma Zagrebačkog velesajma gdje je dolazilo preko 200.000 posjetitelja. I na takvim projektima sve se više počelo angažirati plesne parove, a još više mažoretkinje. Naravno, ja sam angažirao Mađarac i Samoborske mažoretkinje. Za Božićni sajam 1992. gdje sam bio izvršni producent tada velikog producenta Borisa Vrčeka angažirali smo Samoborske mažoretkinje svaki dan dva puta, tj. nekih 50-tak gaža. Bilo je gaža i za Hrvatsku televiziju, misije UN-a u Hrvatskoj i niza drugih naručitelja. I meni je pala na pamet lavovska ideja: treba mi plesna grupa gdje se parovi ne mogu posvađati, koja nema muškaraca, a koji su se sve manje interesirali plesom, već koja se sastoji od samo djevojaka. I mažoretkinje su tu bile savršene. Uz to projekt sam već imao. Samoborske mažoretkinje su postojale, plesačice su bile vrhunske plesačice tada najjačeg Mađarca, nije trebalo investirati u uniforme… Te godine sam organizirao nekih stotinjak nastupa Samoborskih mažoretkinja.

I sve bi bilo super da se nije umiješao neki lik prezimena Bogulin koji je bio neka faca u Narodnom sveučilištu Samobor, a pod kojim su formalno bile Samoborske mažoretkinja. I taj lik je odlučio da više plesačice Mađarca neće plesati u Samoborskim mažoretkinjama, oduzeo je uniforme i odlučio osnovati grupu isključivo od samoborki. Na taj način grupa se svela na 5 djevojaka koje su doživjele pravi fijasko kad im se raspala formacija na Samoborskom fašniku 1993. Narodno sveučilište Samobor nije uspjelo mobilizirati lokalne djevojke za plesu u mažoretkinjama, i Samoborske mažoretkinje su se glupošću administrativca raspale nakon samo četiri godine od osnutka. Meni je to tada izgledalo kao smak svijeta jer sam bio uvjeren da nemam niti novaca, niti znanja da osnujem mažoretkinje.

Osnivanje tima u rujnu 1993.
No, ipak velik interes medija i organizatora manifestacija me natjerao da pokušamo. Skupio sam većinu plesačica prijašnjih Samoborskih mažoretkinja, pa i onih 5 koje su plesale u Samoboru, kao i one iz Mađarca, Goga je postala trenerica zajedno sa Natašom Rajić iz Samobora, mnogo nam je pomogla tada već jako bolesna Ildiko Varga (nažalost premilu u ljeto 1994.). Prva predvodnica je bila Andreja Štignedec (danas Tarle) koja je također plesala u Mađarcu i „prvim“ Samoborskim mažoretkinjama. I tako smo u rujnu 1993. pokrenuli prve probe sa bivšim mažoretkinjama, a prve audicije smo napravili od 6. do 11. rujna u Zagrebu, Zaprešiću, Sesvetama i Velikoj Gorici. Na prvim audiciji se pojavilo tek 30-tak djevojaka.


Mislio sam da je to kraj. No, tada sam povukao svoje veze iz diskografske karijere, te se na treningu pojavila tadašnja jedina televizija (HTV), jedine novine (Večernji list) i jedini radio (Sljeme) te su najavile audicije. Kako je medija bilo malo zapravo je cijela javnost znala za pokretanje Zagrebačkih mažoretkinja. U roku „keks“ imali smo preko 100 cura. Budućnost time bila je zagarantirana. Vježbali smo u kino dvorani, današnjem teatru Exit, imali smo tek tri koračnice, što nas je ubilo jer smo ih u dvosatnoj probi slušali po 50 puta, imali smo tek jedan štap, i iskreno nismo znali što sa njim.


Prve uniforme i prvi nastup
No, glavni problem je bio kako do uniformi. Grad nije htio ni čuti za nas, prihodi od članarina bili su minimalni, nastupa bez uniformi nije moglo biti. I onda sam ponovo obišao svoje diskografske veze. Pa sam se između ostalog javio u tada novoosnovane novine Globus. One su imale opaku tiražu i višak novaca. Mi u džepu 1.000 kn, a trebamo bar 7.000. I tada je direktor marketinga Globusa, Robert Ripli rekao da će on dati 12.000 kn, da ćemo mi na uniformama imati znakove „Glorija“ i da ništa ne smijemo znati. Tek par mjeseci po postavljanju znakova na uniforme shvatili smo da je to bio novi projekt Globusa i da smo mi zapravo reklamirali novine koje će postati pravi bum, dostići milijunske tiraže i postati broj 1 novina u Hrvatskoj. Mi smo ih reklamirali i prije nego su nastale. Uniforme smo napravili navrat-nanos, čak su i cure na masovnim zajedničkim šivanjima stavljale epolete, gumbe… Čizme je imala svaka cura svoje jer su tada bile popularne čizme od crnog antilopa.

I tako smo uniforme napravili dan prije prvog ugovorenog nastupa 8. prosinca 1993. na tada najjačem događaju Zagrebfestu gdje smo dodjeljivali nagrade. U prvim nastupima puno nam je pomogao Vladimir Mihaljek Miha, tada najveći hrvatski manager koji je u nama prepoznao jako dobar projekt. Sjećam se kako nas je vodio na sastanak u Hrvatsku vojsku i kako sam se crvenio jer nisam imao novaca ni za taksi, pa je platio on. Prvi plesni nastup imali smo na Božićnom sajmu, a prvi televizijski za novogodišnji program HTV-a, 31.12. u 8 ujutro na promrzlom Trgu bana Jelačića. Mnogo nam je ljudi pomoglo te prve godine. U prvoj godini već smo plesali i za predsjednika Tuđmana, za grad, Zagrebački velesajam, HTV, Hrvatski nogometni savez, NK Dinamo, Hrvatsku vojsku…


1994. smo pokrenuli juniorke i dječje sastava što je bilo vrlo revolucionarno. Ured smo pokrenuli 1995. godine zaposlivši Ines Mehremić na mjestu tajnice i tada tim kreće sa profesionalnim načinom funkcioniranja.

...nastavak iduće srijede...

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!
(objavljeno: srijeda, 11.11.2015. u 00:31) komentiraj (26)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.