KREĆEMO NA TURNEJU

Danas u 21:00 sat ispred Koncertne dvorana Vatroslava Lisinskog (orkestar u 19:00 ispred Doma kulture u Velikom Trgovišču) krećemo na turneju u Francusku, točnije Normandiju, na samu granicu sa Belgijom. Proći ćemo Hrvatskom, Slovenijom, Austrijom, Njemačkom, Belgijom i Francuskom, a napravit ćemo oko 3.000 km. Tamo ćemo održati 6 nastupa od kojih je i veliki defile. Na turneju idemo sa novim orkestrom. Vračamo se u ponedjeljak 27.10. (na Šefov rođendan) navečer.



ZATRAŽITE OBRASCE ZA STIPENDIJE – ROK 8.11.2014.
Kod svoje trenerice možete zatražiti obrazac za stipendiju. Stipendija se, u načelu, odobrava za mažoretkinje koje imaju prihode manje od 1.300,00 kn po članu obitelji (uključujući i dječji doplatak). Kandidati koji prijeđu prag dobit će stipendije, na način da ih se oslobodi plaćanja godišnje članarine za tekuću škg. Savjet Zagrebačkih mažoretkinja nije obvezan odobriti stipendiju, te nije obvezan obrazložiti razloge zašto stipendiju nije odobrio, a tražitelj stipendije nema nikakva prava temeljem ispunjenja ovog obrasca ili temeljem odluke Zagrebačkih mažoretkinja pa bila ona pozitivna ili negativna, a potpisom na ovu stipendiju isto i prihvaća.

STIPENDIJA NE SLUŽI ZA POTICANJE REKREACIJE VEĆ DA SE OMOGUĆI POSTIZANJE VRHUNSKIH REZULTATA I ONIMA KOJI NEMAJU FINANCIJSKIH MOGUĆNOSTI ZA ISTO. Stoga, ukoliko vam se odobri stipendija, potpisati ćete Ugovor sa Zagrebačkim mažoretkinjama. Mažoretkinja koja izostane neopravdano (bez liječničke ili školske ispričnice, ili dozvole uprave/trenera) više od dva treninga u toku mjeseca ili 6 puta u toku školske godine, te koja se ispiše iz sastava prije kraja školske godine morati će platiti cjelokupan do tada oslobođen iznos članarine (kao da nisu imali stipendiju)!

Sve detalje oko ispunjavanja obrasca imate na samom obrascu.



NASTUPI

- četvrtak 23.10. u 21:00 ispred službenog ulaza KD V.Lisinski (turneja u Francusku, do ponedjeljka 27.10.), o/o Šef:

- nedjelja 26.10. u 13:00 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Osijek), o/o Lukšica:



FOTKE sa Kariba - 16.dio
(slike Alena Šćurica, Dominika Jovića i sa facebook stranica članica)


13 dan je i opet bilo rano buđenje, oko 8. Doručak, ubacivanje stvari u bus i kretanje prema otoku Le Madamme, najljepšem dijelu Martinika. Na otok smo išli vrlo brzim gliserom (hvala Šefe što si to „sponzorirao“) uz veselje cura svaki puta kada bi skakali preko valova. Svih, osim Lukšice. Ona je umirala od straha. :-)







Pri dolasku na otok svima je zastajao dah. Raj na zemlji. Otočić kao iz bajke (cijelog obiđeš u 10 minuta), majušna ali predivna pješčana plaža, sjenice u šumarku sa klupicama i stolovima za turiste (gdje si napravite pravu bazu, neki su i roštiljarili), oko otoka koraljni grebeni radi čega ogromni valovi ne mogu niti blizu otoku, već je oko njega bonaca. I kristalno tirkizno plavo more. Voda prevruča. Kao da ulazite u bazen ili kadu.


















Na obali stotine školjaka, neke i velike poput 4 šake. Dobar dio cura se bacio u lov na školjke, neke su pak školjke i koralje ronile. Brdo riba. Tijekom višesatnog kupanja i uživanja blizu nas se usidrio preogroman gliser, a putnici su laganini izvadili roštilj, montirali ga u more i tako iz pličaka (do pasa u vodi) pekli roštiljček. Naravno, morali smo se sa njima slikati, jer nije da se svaki dan vidi kako netko peče roštilj u vodi. I nećete vjerovati ljudi nas prepoznali. Kažu gledali nas na Martinikanskoj televiziji. Tako da je slikanje bilo obostrano.




Ne smijem zaboraviti ni našeg šišmiša Imbru koji je tako lijepo spavao na vrhu naše sjenice iako smo mi vrištali i ružili ko na tulumu. Ništa to njega nije smetalo. A ni cure nije bilo strah. Jer je bil baš medeni, onak mali, napoak i pospani.






Sa otoka smo jako teško otišli, jer je stvarno bilo predivno, većini najbolja stvar na ovom rajskom otoku. Dobar dio nas svjetloputih je potpuno izgorio i dobio laganu sunčanicu, usprkos debelog hlada i tone krema za sunčanje. Doslovce smo izgledali kao rakovi. Po povratku smo otišli na masovno tuširanje na obližnji stadion. Kad su ljudi čuli da smo službeni mažoret-sastav Dinama raspametili se od oduševljenja, pa su se malo ispričavali radi skromnih svlačionica i tuševa, a malo se naslikavali sa nama. :-) A baš su bili slatki.

Oko 17 sati smo otišli na aerodrom.


Isčekirali se, svi smo imali preko 23 kg, tj. maksimalne količine prtljage, a potom nam je došao prvi bend na ispračaj. Svi smo se raznježili. Šef je dobio službenu majcu benda i natpis da je član (hehehehe, selim se na Martinik), padalo je puno grljenja, pusa, naslikavanja a dobar dio cura je pustio i poprilično suza. Teško smo se pozdravili sa Martinikom. Jako teško!


Tijekom bodičeka, Šef se uspio posvađati sa svim djelatnicima sigurnosti radi kamenja koje je morao staviti u ručnu prtljagu radi težine kofera. Nakon nekoliko izlazaka iz međunarodne zone, mrcvarenja policije i osoblja Air Francea dali su mu za pravo, pa je vulkansko kamenje i kamenje iz St.Pieera uspio zadržati. Svaka čast Cecille, station managerici Air Francea koja je svojim utjecajem sve rješila brzo i efikasno uz mnogo vlastitog anagžmana. Brzinski shoping, ulazak u ogroman avion i put prema Europi. I ovdje su cure ljudi prepoznavali od dučana, preko osoblja aeorodroma do drugih putnika. I to ne samo radi televizije, nego i objava naših slika i članaka u martinikanskim novinama. Čak su autograme tražili. Baš slatko! Cure su se full ufurala u potpisivanje autograma i to da su zvijezda. :-)


14. dan (u avionu). Svi smo kao zaklani spavali cijeli put. Uzalud i filmovi, i igrice i ostala zabava, poljegali smo i probudili se pred slijetanje nakon osam i pol sati.




Pa autobusom između dva pariška aerodroma. Ovaj puta bez problema, samo nas je neka stara bakica jako zabavljala jer se sa svima svađala. Prvo sa Majom (koja ju ništa nije razumjela pa se samo okrenula), a potom sa vozačem, osobljem Air Francea, svim putnicima (ali doslovce cijelim autobusom). Umirali smo od smjeha. Na CDG smo svi odjurili u Starbucks, pa odradili shoping i konačno ulovili avion za Munchen. I tamo smo svi spavali. U Munchenu nas je dočekao naš autobus, Šef je otišao po vatrogasni kombi i oko 20 sati smo krenuli za Zagreb.

U Zagreb smo došli oko 6 ujutro 15. dana putovanja. Stajali smo jako malo jer je večina i dalje spavala. Po dolasku smo razmjenili rumove, pjesak i ostale stvari koje su svi stavljali u kofere onih koji nisu imali previše prtljage i otišli na spavanje.

MARTINIK JE BIO NEVJEROVATNO, SVAKAKO NAJBOLJE ISKUSTVO NAŠEG TIMA DO SADA!

The end!


------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"
(objavljeno: četvrtak, 23.10.2014. u 12:33) komentiraj (14)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.