JUČER SMO JELI JANJETINU!!!!!




Dakle, ovdje je stvarno ludilo... Prezakon. Vila je odlična, čak ni karipska klopa nije loša, kuhar nam je super, naučio je lekciju i sad se trudi skuhati nešto što je nama super. I zato vodimo dnevnik! Evo ga 2. dio!



4. dan - subota 26.7. nastavak
Pregledavanje. I krećemo prema sredini otoka. Na putu se spajamo sa orkestrom. Koje ludilo od uniformi. Izgledaju kao faraoni, sa tim kapama i okovratnicima. Malo nas je frka kako će to funkcionirati, ipak je to drugi svijet, potpuno drugačija glazba. Odjednom poziv od Maje, CD ne funkcionira. Šef juri prema stageu. Spajanje MP3, proba, radi. Hvala bogu na backupu. Vračamo se timu i taman su krenule pripreme za nastup. Kad je bend krenuo, laknulo nam je. Idealan tempo, savršen za naše plesanje, oko 140 beatova... Nakon prvog olakšanja kreće oduševljenje. Bemti, pa oni zvuče presavršeno. Hoćemo ih u Zagreb, please dajte se preselite. Koje ludilo od benda. Ludilo sto na sat! I krećemo plesati. Novi defile za nastupe izgleda presavršeno, čak i na nizbrdici kao da se spuštamo sa Sljemena izgleda premrak. No, odjednom shvatimo da nema benda. Organizatori su napravili ogroman razmak između nas i benda, a obzirom koliko su ovi glasni, mi smo mislili da su iza nas. U razmak su stavili gradonačelnika i svu gradsku i otočnu svitu. Upsssss... Otkud sad to. I što sad? Nitko ne govori engleski. Kaj napravit? Razmaknem cure u špalir sa štapovima iznad da VIP-ovci prođu, ali oni se ne miču... Koji je sad... konačno do mene dolazi neka organizatorica, izgleda faca jer svi oko nje trče, kaže na tečnom engleskom (hvala ti Bože), da mi idemo ispred VIP-ovaca, a iza VIP-ovaca bend. OK, dobro ih se čuje. Tako je i bilo. Defile stvarno izgleda premrak. Prolazimo kroz krad, pa po rivi, pa do stagea i tamo postavljamo špalir. Gradonačelnik oduševljen plješče prema svakoj curi u špaliru. Nakon toga kreće tipična martinikanska konfuzija. Pa prolazi naš bend, pa zaustavljaju ostale, doslovce ko policajci, pa mi, pa bog mili ne zna kuda trebamo ići. Sve potpuno drugačije nego je prethodno dogovoreno. Šef je na play backu, pa ne sudjeluju u ovoj konfuziji. Kreću kontradiktorne informacije, no tim nekako dolazi do centralne pozicije. Bend napokon staje, kreće naša muzika i prezakon koreografija Habibi. Dobro izgleda na Karibima. Bravo Maja! Pljesak je fakat ogroman, i mi konačno izlazimo van. Cugica na štandu organizatora i kreče druženje sa našim bendom. Koja ekipa. Nakon neke 4. navijačke pjesme, zaustavlja nas organizator da smo preglasni i glasniji od onih na stageu. Prekinuli su nas baš na „...nikog se ne bojimo“. I to sa jednim „psssssssttt“. E baš se ne bojimo :-)

U povratku do busa desile su se dvije prelude stvari. Prvo su cure ubrale kravu u mraku na svega 2 metra od nas. Nakon prvog vriska njih 10-tak poletjelo je prema kravi da se slikaju sa njom. Sirota je u panici poletjela i istrgala konpac te odjurila par desetaka metara dalje. A cure u još večoj panici i vrisku na drugu stranu. Ne znaš tko se koga više preplašio. Nakon toga Lukša se htjela zahvaliti dirigentu na glazbenoj pratnji. I tako je Patricija, koja ne govori baš najbolji engleski, Lukšu odvezla do šofera, te mu rekla na naučenom francuskom „hvala vam puno na izuzetnoj pratnji“. Čovjek se skoro šokirao. Nakon malo objašnjavanja Patricija je konačno shvatila da Lukšu treba odvesti dirigentu. :-)

Bus, čukica vožnje uz pjesmu hrvatskih hitova, preskidanje i večera. Kuhar (od milja ga zovemo Kuki) je i opet zasran. No, pri kraju njegovog spremanja večere dolazi cijeli bend. Mi smo si malo šokirani, no ustanovili smo da oni masovno nose cugu, klopu i razno razne svari. I onda je krenulo čaščenje. Probali smo još 10-tak vrsta egzotičnog voča koje čak ni Šef nikad nije vidio. Neki izgledaju tako ljigavo i preodvratno, ali su stvarno bili super-ukusni. Pa smo nastavili po fritulama ali koje oni spremaju od sitno izmljevene ribe sabljarke, povrča, jaja, brašna i karipskih mirodija. Za prste polizat. I onda je Kuki iznio svoje remek-dijelo. Piletina pohana u posebnoj smjesi od nekoliko lokalnih začina i đinđera, uz koje je priložio pomfri i prženu mrkvicu (izgleda isto kao i pomfri, samo naranđasto). Za prste polizat. I opet je dobio ovacije, i opet mu je pao kamen sa srca. A nakon toga je krenuo tulum. Tone egzotičnih koktela, čagica na karipsku muziku, brdo zouka, ne jednom dijelu su igrali domino martinikanci protiv naših cura. I tako do duboko u noć. Naša terasa sa pogledom na ocean je bila više nego dovoljna da nas 60-tak na njoj tulumari. Bilo je više nego preludo.

5. dan – nedjelja 27.7.
Danas smo nakon doručka i kavice u 10.00 krenuli prema nastupu u gradu domaćinu. Organizatori nas skupili i odvezli do pozicije za nastup. Prvo je Šef kupio sladolede i počastio ekipu. A onda je otišao do pozicije za nastup da provjeri audio-sistem. Na sreću ovaj puta je sa CD-ovima bilo sve OK, ali je razglas kasnio, pa je sve sređeno tek minutu-dvije prije nego su naše cure došle na stage. A cure su defilirale i opet ispred našeg legendarnog benda. Majko mila i dalje me oduševljavaju kako zvuče. Prošle su cijelo mjesto, pa na kraju na trgu otplesale dvije koreografije. Nakon prve koreografije predvodnica mi je rekla da ne može udahnuti i da joj se povrača, pa sam ju smjestio u hlad. Odmah su skočili iz publike desetak pripadnika prve pomoći koji su sudjelovali u defileu. Ustanovilo se da je vlaga enormno velika i to je razlog zašto su cure teško disale. Dobile su brdo vode i ekspresno rashlađivanje sprejem od vode pa su na kraju sve bile OK, a i Lukšica se brzo oporavila. Eto, tako je to kad krhke europejke plesu na karipskom podnevu sunčanog dana. No, vratimo se mi na nastup. Koreografija je krenula bez Lukše. Večina cura nije ni primjetila da je nema. A onda je Šef shvatio da nema tko izvesti tim van. I odjurio do Doroteje koja je bila sa strane u HNS-u. Doroteja je iste sekunde odjurila do Lukše (u polusvjesti), uzela štap i fučku. Kaže Franc, koja nije ni primjetila da Lukšice nema, da se šokirala kad je vidla Doru ispred. Dorica je otplesala kao nikad, obavila pozdrav i izvela tim kao da ni dana nije imala pauze, a kamoli dvije godine. Pljesak je bio ogroman.

Nakon nastupa smo imali sastanak sa domaćim mažoretkinjama i dogovorili da ćemo im poslati trenera preko zime koji će im pomoći da budu bolji. Odlazak u vilu, preskidanje u badiće i „Zagreb“-bretelice i plaža. Ali ne samo plaža. Domaći bend je tamo postavio šatore, razglas, D.J-a i šank sa frižiderima i brdom cuge. I kreuo je parti kakav nikada nismo doživjeli. Koje ludilo. Malo plesanja u sjeni palmi na pjesku, pa se bacamo u more, pa opet čagica, pa more i tako sve do ručka. A onda smo ostali šokirani. Za ručak – janjetina sa ražnja. Majke mi rade ju ko i mi. Samo oni imaju zatvorenu pečnicu sa svih strana. Ljudi, kad smo vidjeli dva janjca skoro nas je šlago trefio. A okus... hmmmm... oni ga namažu začinima, a jedan od začina je poprilično ljut. Dio ekipe je rekao da mogu prodat karte za nazad jer se oni ne vračaju nakon što su probali janjca. Tata Lukša, moramo otkrit kakav je to pac, pa nebudu nas ti Martinikačanci tu bacali u drugi razred. Nakon janjca krenuo je nastavak partijanja. Pjevalo se, plesalo, kupalo više nego nekoliko puta. I picigina smo igrali dva puta. Sa nogometnom loptom. E to je erotika. U jednom momentu bend je izvukao svoje bubnjeve i udario nekih sat vremena, a Šef sa njima na preogromnom bubnju. Sad ima muskulfiber u desnoj ruci. Kod zadnjeg kupanja, netom prije sutona, svi smo bili u vodi. I mi i bend. A onda je Hrvačanin pokušala ukrasti loptu orkestru koji je igrao nogomet. I uspjela... hej, haj... naravno da su oni navalili ko stekli. I tako smo krenuli sa igrom kokota između njih i nas. Igralo se i na plaži i u vodi, doslovce se bacalo protivnike u vodi i na pjesku. E sad, bili smo mi i dominantni dok se oni nisu svi skupili i tako nas opako nadjačali. Kad je sunce već zašlo spontano smo krenuli sa masovnim plesovima. Pridružili su se i domaćini.

evo vam i linka da vidite djelić atmosfere:
https://www.facebook.com/photo.php?v=1498995553671261&set=vb.1000068249158 22&type=2&theater















Na koncu smo dva puta večerali. Jednom na plaži piletinu sa ražnja, a onda sat vremena kasije jer je naš kuki spremio svinjske kotlete sa pire krumpirom i pinacoladu sa rumom, cimetom i vanilijom. Nismo ga, sirotog, mogli odbiti, pa smo svi jeli dvaput. A što se tu može... Kasni dio večere prošao je u jambu, kartanju, i čakulanju, svako na svojoj terasi.

E evo slika za one koji su pitali kako je alkoholičar-zatvorenik preživio. Sve okolo je bila policijska stanica, a njegov minijaturni zatvor visok tek 2 metra, sa vratima od samo 1 metra je, eto, bio pravi bunker.






NASTUPI TIJEKOM LJETNOG ODMORA

(izmjene nakon posljednjeg treninga objavljene su žutom bojom)

- subota 2.8. u ???? Zapadna tribina Maksimirskog stadiona (utakmica Dinamo-Zadar), o/o Agić:
VIP Dinamo: Ćupić (od Firšt)
VIP Maksimir: Martić (od Šlogar), Ćurković
Teren: Agić, Škrlec, Hlupić, Gajan, Krilčić (od Gašparec), Matić (od Božinović)
Plavko: Božinović

- subota 16.8. u ???? Zapadna tribina Maksimirskog stadiona (utakmica Dinamo-Split), o/o Češko:
VIP Dinamo: Čeh***
VIP Maksimir: Jerković*, Haboić, Prosenečki, Ćurković
Teren: Skočilović*, Barišić*, Mandarić*, Agić, Škrlec, Firšt, Mužić, Gajan
Plavko: Kralj



FOTKE
sa Koncerta povodom kraja školske godine - 4. dio









...nastavak u idućem postu (5690)...

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"
(objavljeno: ponedjeljak, 28.07.2014. u 21:19) komentiraj (12)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.