TU JE STVARNO LUDILO!




Dakle, ovdje je stvarno ludilo... Prezakon. Vila je odlična, čak ni karipska klopa nije loša, kuhar nam je super, naučio je lekciju i sad se trudi skuhati nešto što je nama super.

Na prijedlog jednog čitatelja evo budemo pisali dnevnik!

1. dan - srijeda 23.7.
Skupili smo se u 18:00 sati. Izmjerili kofere, utovarili se u minibus i kombi i krenuli. Do Munchena smo stajali sto puta, potpuno čudno i totalno nenaviknuti na ovakav način putovanja. Curama se to jako sviđa, al nemojte se navikavati. Jel u listopadu do Francuske moramo doći za 21 sat. Pa to samo ovaj puta. Idući put opet stajanja po 15 minuta. :-)


2. dan - četvrtak 24.7.
U 5 sati (usred noći) stigli smo u Munchen. Još 4 sata do leta. Pozdrav sa Mihom i Krešom - legandama. Kanula je i koja suza, ali eto... Krešo, jesi kupio bus za nas???? Nego Miha je objavio fotku kako čuva našu ploču "Zagrebačke mažoretkinje" za bus. Koje je to čudo od vozača!!!! Miha fališ nam jako tu!


Čekiranje i odmah problemi. Večina cura nije dobila voučere za autobus između dva pariška aerodroma. Pa je Šefu trebalo nekih sat vremena da to rješi u uredu Air Francea. Na kraju Ž nije dobila ispravan voučer, a Doroteja je svoj dobila na dvije stranice. Hahahaha. Let je prošao OK, svi smo više-manje spavali tih sati i pola. Na kraju se Lukšica slikala sa kapetanom, čovjek se sav raznježio.

U Parizu smo pokupili prtljagu, nekih pola sata ispravljali greške sa voučerima Doroteje i Ž. Kao da treba Predsjednik Francuske to odobrit. I onda šok. Na busu putnika za dva busa. A mi baš i nemamo puno vremena, za čekat buseve koji idu svakih pola sata. Šef se skoro potukao sa nekom babuskarom koja je htjela preko reda prošverati dva putnika. No, Air France nas je stavio u prvi bus kao grupu, tako da smo okupirali pola busa. Nešto preko sat vremena vožnje i eto nas na Orlyu. I opet čekiranje, ovaj puta sve brzo i OK. Ulazimo do gatea, a tamo jedva dva dučančića i kao neki bar. No glad radi svoje pa večina jede kvazi-sendviče iz tog bara. Dominik dobiva slom živaca jer nema gdje zapaliti. A čeka ga 8 sati leta. Nikotinska kriza u najgorem obliku.

Oko 17.30 trebamo uči u avion, ali 400 ljudi koji ulaze svi prije nas jer smo u prednjem djelu aviona. Ušli smo tek oko 18:00. Poljetanje OK, klopica, vrlo ukusna i obimna. A onda 8 sati leta, malo spavanja, malo gledanja filmova, malo igranja igrica, malo čilanja uz bambuse u zadnjem dijelu aviona. Kabinsko osoblje je navelikom bilo oduševljeno našim prisustvom. Palo je milijun pitanja tko smo i što smo. Sat vremena prije sljetanja još jedna klopica i onda Ford de France. 19.00 sati i već je mrak tamo.

Izlazak iz aviona prošao OK. Prtljaga je sva, samo je Jerko izgubila kotač na koferu. Carina i doček od strane domaćina. Mi mrtvi, a oni svi oduševljeni. Krećemo minibusom prema Sjeveru. Dolazimo oko 20.00 sati, mrtvi smo. Dajte samo tuš i krevet. I, naravno, problem sa smještajem. Dok se traži rješenje večera. Sva sreća da smo jeli u avionu jer smo dobili neku žutu juhetinu od banane sa nekom mesinom unutra. Oni to zovu gulaš od banane. Fuuuuuj. Osim Ros i Prišlin. Oni su to pojeli. Ne vjerujem. Na sreću jeli smo u avionu, pa nismo gladni. Kuhar je dosta u bedu jer mu je ostalo sve gotovo netaknuto. Konačno se nalazi rješenje za smještaj. Organizatori su uprskali, ali ispravljaju stvar jako dobrim hotelom u Ford de Franceu. Istovarili se sa 91 EUR po osobi, tako da ih je greška koštala oko 2.500 EUR uključujući rentanje kombija da nas prevezu tamo usred noći. Ajmo nazad, još sat vremena putovanja. Dolazimo oko ponoći, po hrvatskom vremenu oko 6:00. Mrtvi smo totalno. Brzinsko tuširanje, i spavanje. Dobar dio se budio noću, oko 4 sata kad im je organizam govorio da je 10:00. Bez obzira što smo spavali tek koji sat. Ko zombiji, usred noći.

3. dan - petak 25.7.
Dizanje za doručak. Doručak je ludilo, restoran na otvorenom, palme, pogled na ocean. Nakon doručka neki su čilali uz kavicu, drugi se kupali u bazenu. U 12:00 ponovo odlazak na sjever. Ovaj puta smještaj je wooooow. Vila na brežuljku. Svaka soba klima, plazmica, par terasa sa stolicama na ljuljanje, velik dnevni boravak i restoran na otvorenom. Ručak, kuharov pokušaj 2. puta. Ukakio se siroti! No fakat je bilo zakon. Prvo su nam davali tonu raznog karipskog voča i šečerne trske sa limetom. Ludilo, ali stvarno. Posebno šešerna trska. Nakon toga puretina u umaku sa karipskim začinima i špageti sa umakom od karija. Kuhar na mukama. Pita jel jestivo? Dobio je ovacije! Svi su sretni, a on je naučio lekciju da nas više ne davi sa karipskim juhicama od banane. Nakon toga tropska vočna salata sa lokalnim rumom... ummmmm... A onda su oni probali naš domaći špek, buđolu, kulen i salame. Prvo su okretali očima kad su vidli špek, a onda su se potukli kak im je bio fino. Kuhar nam je napisao na hrvatski (živio google) "Volim hrvatsku salamu, drugi puta donesite više". Tata Lukša, a da krenemo izvozit na Martinik?

Nakon ručka brzo smo se spremili i juriš na plažu. Plaža je 10 minuta od vile, ali nikad u životu nisam vidio ovakvu strminu. Pa tu koze pod ručnom pasu. A plaža! Ludilo. Crni pjesak, palme, ocean topao kao toplice. Neki se nisu dali van iz oceana. Nekoliko sati guštanja završili smo mohitom na jednom od barova na plaži. Lik sa dredloksima napravio je najbolji mohito koji smo ikada probali. Ali fakat najbolji. Valjda radi lokalnog bijelog ruma. Koji uzgled ima 55% alkohola, što je 20% više nego naša rakija. Opako, ali u koktelu zakon. Tam su si cure probale i malo zouka zaplesati. No, bilo je to, hmmmm, drugačije iskustvo.










Oko 18 smo išli u mjesto na planini Mt.Pelee gdje smo bili na nekakvom iventu, ni bog ne zna kaj je to bilo. Tam su nas stalno nešto prozivali na francuskom, a mi smo pljeskali kao da razumijemo i riječ. Gore smo jeli neke minijaturne sendviše i pohane batkiče. E sad, to je bilo OK, ali kad uzmeš sendvič kao da si dobio na lotu. Neki su bili zakon, a neki bože me sačuvaj... No, bilo je toga dosta, pa smo se ipak najeli. Onda smo si pili šampanjac, pa su neke cure i opet plesale zouk. I na spavanje. Poljegali smo prije ponoći, ko pilići, a digli se oko 7:30. Još uvijek nismo naviknuti na vremensku razliku. Jer kad smo ustali naš organizam je rekao da je 13:30.

4. dan - subota 26.7.
Doručak je full OK. Svašta nešto. Ali kava je pitka!!!! Ne samo pitka, čak je i dobra! Čovječe, ne vjerujem... šokirani smo.

U 10:00 (po vašem u 16:00) smo išli u turistički obilazak prema Sjeveru. Prvo smo stali u St. Pierru, nekadašnjem glavnom gradu Martinika, gdje je nakon vulkanske erupcije 1902. godine poginulo 30.000 stanovnika. Ostao je samo jedan živ i to zatvorenik lokalnog zatvora.


Potom smo obišli tvornicu martinikanskog ruma Depaz. Svašta nešto smo tamo vidjeli i snimli tonu slika. Na kraju smo imali degustaciju (a polilo se toga tamo), te nakupovali tonu ruma i ostalih delicija. Tonu, doslovce. Samo ne znam kako ćemo to prevesti kući. Jer smijemo samo 33 kg u avion. Valjda budemo nekako. Domaćini su šefu poklonili rum star 24 godine u drvenoj amalaži.




Ručak je i opet bio super. Neka preukusna riba sa rižom. Kuhar je napravio čak i domaću majonezu. Svi oduševljeni, osim Šefa, on siroti ne jede ribu. Ali zato je potamanio tonu lubenice i crvenog grejpa kojeg smo dobili kao desert. Nakon toga smo si popili malo rum-kole, pa trening.

Sad čekamo nastup. Jole trešti "Ooooo ovdje je ludilo". I fakat je. Bus dolazi u 16:30. Sve spremo, pa si čilamo na terasama uz kokteliče..





NASTUPI TIJEKOM LJETNOG ODMORA

(izmjene nakon posljednjeg treninga objavljene su žutom bojom)

- subota 2.8. u ???? Zapadna tribina Maksimirskog stadiona (utakmica Dinamo-Zadar), o/o Agić:
VIP Dinamo: Ćupić (od Firšt)
VIP Maksimir: Martić (od Šlogar), Ćurković
Teren: Agić, Škrlec, Hlupić, Gajan, Krilčić (od Gašparec), Matić (od Božinović)
Plavko: Božinović

- subota 16.8. u ???? Zapadna tribina Maksimirskog stadiona (utakmica Dinamo-Split), o/o Češko:
VIP Dinamo: Čeh***
VIP Maksimir: Jerković*, Haboić, Prosenečki, Ćurković
Teren: Skočilović*, Barišić*, Mandarić*, Agić, Škrlec, Firšt, Mužić, Gajan
Plavko: Kralj



FOTKE
sa Koncerta povodom kraja školske godine - 3. dio













...nastavak u idućem postu (5677)...

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"
(objavljeno: subota, 26.07.2014. u 20:43) komentiraj (16)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.