************************************ SPANJOLSKA JE BILA THE BEST **************************************

Bilo je enormno dobro. Savrseno.

Dakle nakon puta od samo 25 sati (hvala jednom od sviraca kaj je ostavil putovnicu doma), mrtvi umorni dosli smo u "hotelcic" od nekih 500 kreveta i cak 4****. Podjelili smo se u dvokrevetne "sobicke" i umjesto na spavanje razmilili po restoranu, baru, pjescanoj plazi, bazenu... Direktor fesitvala, prilikom doceka rekao je doslovce: "Vasu grupu prati velika popularnost u Europi. Znamo koliko ste dobri i zato Vam hvala sto ste dosli i kod nas." Nastup navecer.... Hmmmm... no ovo cemo preskociti.

Drugi dan imali smo gazu na poznatom defileu. 200.000 ljudi okupilo se na gradskim ulicama i trgovima. Prvo smo plesali za kraljicu, a potom smo razvalili dvosatni defile koji je pratilo klicanje i ovacije publike. Publika je fakat bila najbolja do sada. Gradonacelnik Castellona (grad ima preko 100.000 stanovnika) rekao je da smo daleko najbolja grupa festivala, a sto su i formalno pokazali zadnji dan davsi nasoj predvodnici posebnu znacku.

Treci dan nije bilo gaza, pa smo iskoristili dan za shoping, kupanje, tulumarenje ili jednostavno ljencarenje na lezaljkama uz bazen. Navecer, kao i svake veceri gitara i tulum do jutarnjih sati. Naravno, spomenimo i odlicnu sangriju koju smo pronasli u jednom od barova uz more. E, da, ne smijem zaboraviti da smo Pajo i ja isli kod gradonacelnika na prijem.

Posljednjeg dana imali smo dvije gaze. Prvu za TV Espanja koja je radila direktan prijenos. Kao zvijezde karnevala nastupali smo posljednji uz najveci pljesak publike ("Secer dolazi na kraju"). Nakon toga svi smo se preselili na bazen (neki su plivali, neki se samo suncali, a neki pjevali uz gitaru). Na vecer je bio jos jedan defile koji smo predvodili, na inzistiranje direktora festivala. Covijek nam je na pocetku defilea doslovce rekao: "Iskreno smo uzivali u vasam nastupu. Hvala vam sto ste nam svojim dolaskom omogucili da uzivamo u vasem izvrsnom showu". Hm, hm, hm.... Mislim da je time sve receno. Defile je zavrsio pred gradskom vjecnicom gdje je sve grupe pozdravio gradonacelnik u pratnji spanjolske pocasne garde.

Sam festival se sastojao od 22 razlicita festivala medju kojima i prvenstvo u vatrometima (svake veceri odrzavali su se fascinantni vatrometi), srednjevjekovnim vjestinama, narodnim plesovima, kuharskom festivalu... Kad smo vec kod kuhanja svatko od nas je dobio barem 2-3 kile jer je klopa bila vise nego fascinantna, okrutno ukusna i bezobrazno obimna (strava koliko je to bilo hrane).

U povratku smo stali u Monte Carlu. Luksina* standarna mucnina standardno se prometnula u kompletni kolaps organizma zbog cega ju je hitna prebacila u bolnicu. Bus je krenuo za Zagreb sa 5 sati zakasnjenja, a Jahicka** i Sef su ostali sa Luksicom* u bolnici. Zahvaljujuci nasem dodatnom osiguranju dobila je maksimalnu njegu i bolnicki apartman (cak je i Jahic sa njom spavala u apartmanu, dok su Sefa izbacili u hotel). Ujutro su joj dosli roditelji, pa smo svi zajedno oko 13 sati krenuli prema Zagrebu. Putem nas je ulovio i snijeg, a organizam nam je opako urlao na promjenu temperature od cak 25 stupnjeva (sa +23 na -2).

Evo kako smo zivjeli tih 7 dana:


A izmedju gustanja smo i plesali:
(objavljeno: utorak, 04.03.2008. u 22:58) komentiraj (27)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.