30
četvrtak
svibanj
2019
Iskustva jedne pedesetgodišnjakinje
Danas je, eto, dvije godine kako smo se upoznali.
U ime toga, jutros sam ljutito ustala iz kreveta, izmigoljila se iz njegovog zagrljaja i otišla na posao prije njega. Puno prije nego uopće trebam ići na posao, pa sam tako sjedila u autu čekajući da se otvori trgovina da si kupim kroasane za uz kavu.
Zašto sam bila ljutita?
Zapravo bez veze. Zato što on ne ustaje na zvuk prvog alarma, već ga odgađa svakih pet minuta, pa to potraje do pola sata, što meni iznimno ide na živce.
Nisam ga htjela ni poljubiti, ni zagrliti, niti mu poželjeti dobro jutro. Ono, baš sam zajunila i namrgođena otišla.
Sjedila sam tako u autu, kad je stigla poruka ... Ma ja sam htio samo još malo da smo skupa jutrommm ... i nekoliko smajlića sa srcima u očima.
I naravno, ljutnja me prošla. Sad ni ne znam zašto sam tako reagirala, a njegov poziv i njegov glas sasvim su me smekšali ...
- Medo, zašto si mi pobjegla ...?
Nego, htjela sam reći, nemam pojma kako će stvar završiti, ni kada će se to dogoditi, ali jedno je sigurno ... naučila sam puno o sebi, promijenila pogled na odnose u vezi. Kažem "vezi", iako o nama čak ni ne razmišljam kao o nekome tko je u vezi.
Zašto?
Zato što na ovo gledam kao na jedno prelijepo iskustvo, prijateljstvo s povlasticama i zato što, ruku na srce, ne vidim nas dvoje u budućnosti kao par.
Možda iz razloga što je razlika u godinama ogromna, a sigurno zato što ga ne smatram svojim.
Neki dan mi je rekao:
- Molim te, samo mi nemoj reći da ne možeš živjeti bez mene.
U čudu sam ga pogledala i rekla:
- Naravno da mogu živjeti bez tebe. Živjela sam pedeset godina bez tebe, nema razloga da se to promijeni. Samo reci kad poželiš otići, ja ću te spakirati ...
I zbilja tako mislim. U to sam potpuno sigurna. Ne tražim i ne očekujem "zauvijek". Dajem sada najbolje od sebe i dobivam najbolje od njega i trenutno je jedino to važno.
Ono što sam shvatila jest činjenica da ne posjedujemo jedno drugo i što veću slobodu dajem, uviđam da on s većim užitkom ostaje pored mene.
Danas, kad se vratio s posla, dočekala sam ga s ručkom i nadoknadila sve što sam jutros propustila.
I seks, da. Ne znam što mi se događa i zašto tako intenzivno reagiram na njega. Čini mi se, kao nikada, ni sa kim do sada.
Možda zato što sam opuštenija, mudrija, starija, upijam svaki lijepi trenutak, puno se smijem i, kako moje prijateljice kažu, cvjetam.
A možda i zato što mi on, dok me ljubi kaže:
- Osjećam u tebi sto nijansi topline ... kao vrela čokolada si ...
komentiraj (8) * ispiši * #
21
utorak
svibanj
2019
Ta neka ... ljubav u srcu ...
Trgnem se iz sna na zvuk alarma, nekako prenaglo i uznemireno. Ne znam što se događa i ne znam gdje sam.
Ugasi alarm i pogleda me.
Sva onako bunovna, podignem se u sjedeći položaj, još u polusnu, zbunjeno ga gledam i govorim ... alarm zvoni ...
A on, lagano me rukama položi natrag na krevet, nježno i polako, usnama kao lahorom prospe desetine poljubaca po obrazima ... usnama ... očima ... čelu ... kosi ... i između poljubaca čujem kako nježno šapuće ... plavi medo ... pa opet osjetim poljupce posvuda ... rozi zeko ... pa me ljubi ... bijeli oblak ... opet poljupci ... ti spavaš ...
Osjećam samo kako mi se tijelo opušta, vidim plavog medu i rozog zeku i bijeli oblak i ugoda mi preplavi tijelo i um. Nikada svjesnije opuštanje nisam osjetila i više se ni ne sjećam kad je napustio sobu ...
komentiraj (6) * ispiši * #
