Trgnem se iz sna na zvuk alarma, nekako prenaglo i uznemireno. Ne znam što se događa i ne znam gdje sam.
Ugasi alarm i pogleda me.
Sva onako bunovna, podignem se u sjedeći položaj, još u polusnu, zbunjeno ga gledam i govorim ... alarm zvoni ...
A on, lagano me rukama položi natrag na krevet, nježno i polako, usnama kao lahorom prospe desetine poljubaca po obrazima ... usnama ... očima ... čelu ... kosi ... i između poljubaca čujem kako nježno šapuće ... plavi medo ... pa opet osjetim poljupce posvuda ... rozi zeko ... pa me ljubi ... bijeli oblak ... opet poljupci ... ti spavaš ...
Osjećam samo kako mi se tijelo opušta, vidim plavog medu i rozog zeku i bijeli oblak i ugoda mi preplavi tijelo i um. Nikada svjesnije opuštanje nisam osjetila i više se ni ne sjećam kad je napustio sobu ...
Post je objavljen 21.05.2019. u 12:14 sati.