zekozeko

Tekst o Parizu pisala sam za A., trebalo joj je za hrvatski, nije ona pisala, nažalost. Voljela bih da ima strpljenja i volje napisati putopis svojim rječima i gledano njenim očima.
Jedino iz pariza što nisam navela, a vrlo je zanimljivo...nona nam se zaglavila između pomičnih vratašca na ulasku u podzemnu, plakale smo od smijeha, nije mogla ni naprijed ni natrag, žao mi je što nismo slikale, ali nismo se sjetile. Na kraju se morala četveronoške vratiti natrag i cvikati novu karticu za prolaz kroz vratašca, bila je super.

Putovanje u Pariz s jednom osebujnom penzionerkom i hormonski nabijenom tinejđerkom definitivno mi je bila avantura života, a prošla sam ponešto avantrističkih putovanja. Možda sam zbog tog straha i nesigurnosti pripremila putovanje kao niti jedno do tada, sve je bilo isplanirano još u Rijeci, ništa nisam prepustila slučaju.

Bilo nam je lijepo, ponovno bih išla s njima na putovanje, A. je bila stvarno fenomenalana, od koristi, vrlo snalažljiva i uključena u sve dogovore i organizaciju. Nona je bila kofer, kofer koji i danas dok gleda slike ne može vjerovati da je zaista bila tamo i sve to vidjela i doživjela.

Pariz...sigurno se vidimo opet, ostao si mi dužan neke slike i neke doživljaje...