zekozeko

Kako nas je vrijeme i dalje dobro služilo (nevjerojatno, ali istinito), uputili smo se na Susak.

Susak je, kažu, nastao od pješčanog mulja koji se iz talijanske rijeke Po ulijeva u more i struje su ga nanijele na hrpu od koje je nastao otok. Pješčani otok.



Na otoku je jedno jedino naseljeno mjesto s pripadajućom lučicom. Nema prometa.
Pješčana uvala vrlo je plitka, odlična za kupanje, trčanje, picigin, nogomet i druge aktivnosti, ali za barku baš i ne, pa smo se smjestili u lučici. Ne sjećam se točno jesmo li morali što platiti...
Zanimljivo je kako im veće stvari i namještaj donosi brod smetlar koji dolazi po kontajnere sa smećem. Stvari su obilježene šarenim naljepnicama da se zna što je čije. Tako da ljudi, nakon što se sve to pobaca po rivi, dolaze s karijolama i kopaju u potrazi za svojim predmetima.

Nakon kupanja i igre na pjesku morali smo malo prošetati tim neobičnim otokom.
Stvarno je sve od pjeska i ulice i zidovi i fasade. Većina stanovništva je otišla u Ameriku i vraćaju se kao penzići, tako da su kuće dosta dobro sređene, iako ih puno i propada. Ipak, većina su vikendice, koje se posjećuju preko ljeta, a zimi je pusto. Djece je vrlo malo...4 đaka u školi.
Susak je stvarno vrlo neobičan i drago mi je da sam ga imala priliku vidjeti.

Šteta što nemam slika, ne znam zašto nismo slikali...ili ih ne mogu naći...

Oznake: Nautika

Pratilo nas je predivno vrijeme i nije bilo razloga zašto se ne bismo uputili na Unije. Često smo slušali o tom otoku na kojem nema auta.

S Lošinjske strane Unija nalaze se tri velike uvale, pogodne za noćenje, mi smo se smjestili u uvali Maračol jer se iz nje, preko brda, može doći na drugu stranu otoka.
Uvala Maračol je duboko uvučena, sigurna i predivna. Napravljene su i bove za vezanje, ali mi smo uvijek radije na sidru.



Ovdje nema barbe s gumenjakom koji prevozi s barke do kopna, kao na Iloviku, pa smo se morali sami snalaziti. Uz malo domišljatosti i jedan mali čamčić na napuhavanje uspjeli smo suhi doći na kraj. Povratak po noći je bio upitan, ali nismo tada o tome razmišljali, već smo žurili prema mjestu Unije, morila nas je strašna glad.
U mjestu je lukobran na koji pristaje katamaran, starinske kućice, male, uske cestice i jedna konoba na dobrom glasu.
Punih trbušića malo smo razgledali mjesto i malo prošetali po velikoj, šljunčanoj plaži, ali zapravno je to mjesto toliko maleno da nemamo kamo, te se polako vraćamo natrag na barku.
Već je pao mrak, jaka je mjesečina i puno ljudi hoda tim putem i vraća se na barku, a imali smi i lampadine.
Istim putem, jedan po jedan :) polako se prebacujemo na barku i ovaj put uglavnom suhi.

Nismo obilazili cijele Unije jer su dugačke, a i nije nam bilo pretjerano napeto.

Iskreno, ne znam gdje je slikana ova slika, mislim da je na Unijama ili na tom dijelu Lošinja prekoputa Unija, ali morala sam je staviti... :)



Našla neke slike!!!

Oznake: Nautika