zekozeko

Kako nas je vrijeme i dalje dobro služilo (nevjerojatno, ali istinito), uputili smo se na Susak.

Susak je, kažu, nastao od pješčanog mulja koji se iz talijanske rijeke Po ulijeva u more i struje su ga nanijele na hrpu od koje je nastao otok. Pješčani otok.



Na otoku je jedno jedino naseljeno mjesto s pripadajućom lučicom. Nema prometa.
Pješčana uvala vrlo je plitka, odlična za kupanje, trčanje, picigin, nogomet i druge aktivnosti, ali za barku baš i ne, pa smo se smjestili u lučici. Ne sjećam se točno jesmo li morali što platiti...
Zanimljivo je kako im veće stvari i namještaj donosi brod smetlar koji dolazi po kontajnere sa smećem. Stvari su obilježene šarenim naljepnicama da se zna što je čije. Tako da ljudi, nakon što se sve to pobaca po rivi, dolaze s karijolama i kopaju u potrazi za svojim predmetima.

Nakon kupanja i igre na pjesku morali smo malo prošetati tim neobičnim otokom.
Stvarno je sve od pjeska i ulice i zidovi i fasade. Većina stanovništva je otišla u Ameriku i vraćaju se kao penzići, tako da su kuće dosta dobro sređene, iako ih puno i propada. Ipak, većina su vikendice, koje se posjećuju preko ljeta, a zimi je pusto. Djece je vrlo malo...4 đaka u školi.
Susak je stvarno vrlo neobičan i drago mi je da sam ga imala priliku vidjeti.

Šteta što nemam slika, ne znam zašto nismo slikali...ili ih ne mogu naći...

Oznake: Nautika