zekozeko

30.07.2017.

Trebali smo se ustati rano i već u 9 biti u Komiži i na brodu za Biševo...normalno da nam se nije dalo...
Stigli smo u Komižu u 10 i nešto, platili kartu za brodić i ulaznicu za Modru špilju, te sat vremena chilali na rivi.
Brzim brodićem smo za 15-20 min stigli na Biševo, te nekih pola sata čekali na ulazak u špilju jer je bila gužva. Kažu da je do 12 sati najljepše.
Malom barčicom koja jedva prođe kroz otvor smo ušli u špilju i ostali širom otvorenih usta. Slike govore tisuću riječi.





Špilja je pod zaštitom UNESCO-a i ne smije se ništa mjenjati. Nažalost, ne smije se ni kupati, a tako bi rado bila skočila u ono prekrasno plavo more.
Velika je gužva, barčice stalno ulaze, naprave krug i izlaze.

Kasnije smo išli na plažu koja je uvrštena među najljepše plaže svijeta, Stiniva. Do nje se može barkom ili s kopna pješke. Ima dosta za spuštati se do uvale, ali odlučili smo uzeti vode, obuti čizme i ići se dolje okupati.
Plaža je stvarno čudo prirode. Uzak prolaz među stijenama koji se ovalno širi i stvara plažicu, stvarno lijepo. Za moj ukus malo previše ljudi i brodica.



Ne trebam ni spomenuti da smo riknuli uspinjući se do motora, jedno tuširanje na vrhu bi nam bilo došlo odlično.

Večer smo proveli u Komiži u društvu mojih Zadrana. Klopali smo u jednom restoranu uz samo more, odličan ambijent. Klopa je bila fina, ali jela sam i bolje, a nije bilo baš jeftino.
Općenito je Vis dosta skup, margerita je 70 kn. Trajekt za motor i nas dvoje 200 kn, a da ide četveročlana obitelj s autom trebalo bi izdvojiti 500 kn za jedan smjer.

I Vis i Komiža su mi se jako svidjeli, predivna mala mjesta s kamenim kućama uz more i bogatom povješću. Još uvijek odoljevaju apartmanizaciji i ljubičastim peterokatnicama za iznajmljivanje...možda i zato što je gradnja na otoku trostruko skuplja nego na kopnu, samo neka tako i ostane. Oba mjesta svakako imaju dušu i perspektivu u turizmu.

31.07.2017.

Vraćamo se Petrom Hektorovićem u 5:30 i direktno vozimo za Rijeku. Do Maslenice autoputom, a kasnije magistralom. Umorni i pospani vraćamo motor u BMW oko 14:00 sati i krepani odlazimo kući na drijemež...snivajući o trenutku kada će stići naš motor...

29.07.2017.

Prvim jutarnjim trajektom Petar Hektorović u 9:00 sati iz Splita, putujemo na Vis. Vrijeme je bilo predivno, čak malo i vruće.
Na brodu smo pokušavali naći smještaj, bilo u Visu, bilo u Komiži, ali bezuspješno, tek po dolasku smo u jednoj agenciji uspjeli naći sobu. Nije baš neki luksuz i kupaonu je trebalo djeliti s ljudima iz druge sobe (u kojoj, srećom, za našeg boravka na Visu nije bilo nikog), ali je u samom centru Visa i s obzirom na popunjenost smještaja na otoku, ispalo je super.



Odmah po dolasku se presvlačimo, kratko raspakiravanje (a ni ne može dugo kad imamo jedan ruksak) i pravac u obilazak otoka.
Obišli smo ga uzduž i popreko.
Izlaz iz grada Visa je serpentinama uzbrdo, a odozgo se pruža predivan pgled na grad i cijelu uvalu.



Otok je prepun vinograda, od davnina su se Višani bavili uzgojem vinove loze i radili vino, u puno većim količinama nego danas. Međutim, primjetili smo dosta i mladih vinograda, tako da se tradicija vinogradarstva na otoku nastavlja.
Maslinarstvo je novija grana poljoprivrede na otoku.
S obzirom da je otok bio potpuno zatvoren za strane turiste, a nerijetko i za naše, dobivam utisak kao da je kompletan razvoj zastao negdje u davnoj prošlosti, te sad, s dolaskom Hrvatske, ponovno počeo cvjetati. Još uvijek putem nailazimo na žičanu ogradu koja svjedoči okupaciji otoka.
Također smo vidjeli bunkere, topove, ulaske u podzemne tunele, vojarne, lažna sela i topovska gnjezna, sve zaostalo iza bivšeg sistema. Ipak, uspjeli su turističkim obilascima tzv. military tour oživjeti i to doba. Đipovima prevoze turiste i spuštaju se u tunele koji su gotovo po cijelom otoku. Vjerojatno je zanimljivo, ali mi u našoj kratkoj posjeti nismo stigli ići.



Vozili smo se i bijelim cestama u podrazi za nekom samotnom plažom ili kakvim groticama pogodnim za kupanje; ali nismo pronašli jer je cijeli otok na stijenama koje se uzdižu visoko i strmo od mora. Bili smo već prilično umorni i jako nam je bilo vruće kad smo došli u Komižu i bacili se u more na gradskoj plažici i usput obavili neizostavni spavanac u hladu :).

Panorama Komiže



Jeli smo salate od plodova mora (različite, pa je moja bila bolja) u restoranu Aerodrom, izrazito simpatično i starinski uređenom mjestu, te popili čašu plavca. Ne jeftino :).



Večer smo proveli večerajući u Visu i šetajući najdužom rivom na kojoj sam ikad bila.
Kasnije je svirao Neno Belan tako da smo se baš dobro zabavili.