zekozeko

29.07.2017.

Prvim jutarnjim trajektom Petar Hektorović u 9:00 sati iz Splita, putujemo na Vis. Vrijeme je bilo predivno, čak malo i vruće.
Na brodu smo pokušavali naći smještaj, bilo u Visu, bilo u Komiži, ali bezuspješno, tek po dolasku smo u jednoj agenciji uspjeli naći sobu. Nije baš neki luksuz i kupaonu je trebalo djeliti s ljudima iz druge sobe (u kojoj, srećom, za našeg boravka na Visu nije bilo nikog), ali je u samom centru Visa i s obzirom na popunjenost smještaja na otoku, ispalo je super.



Odmah po dolasku se presvlačimo, kratko raspakiravanje (a ni ne može dugo kad imamo jedan ruksak) i pravac u obilazak otoka.
Obišli smo ga uzduž i popreko.
Izlaz iz grada Visa je serpentinama uzbrdo, a odozgo se pruža predivan pgled na grad i cijelu uvalu.



Otok je prepun vinograda, od davnina su se Višani bavili uzgojem vinove loze i radili vino, u puno većim količinama nego danas. Međutim, primjetili smo dosta i mladih vinograda, tako da se tradicija vinogradarstva na otoku nastavlja.
Maslinarstvo je novija grana poljoprivrede na otoku.
S obzirom da je otok bio potpuno zatvoren za strane turiste, a nerijetko i za naše, dobivam utisak kao da je kompletan razvoj zastao negdje u davnoj prošlosti, te sad, s dolaskom Hrvatske, ponovno počeo cvjetati. Još uvijek putem nailazimo na žičanu ogradu koja svjedoči okupaciji otoka.
Također smo vidjeli bunkere, topove, ulaske u podzemne tunele, vojarne, lažna sela i topovska gnjezna, sve zaostalo iza bivšeg sistema. Ipak, uspjeli su turističkim obilascima tzv. military tour oživjeti i to doba. Đipovima prevoze turiste i spuštaju se u tunele koji su gotovo po cijelom otoku. Vjerojatno je zanimljivo, ali mi u našoj kratkoj posjeti nismo stigli ići.



Vozili smo se i bijelim cestama u podrazi za nekom samotnom plažom ili kakvim groticama pogodnim za kupanje; ali nismo pronašli jer je cijeli otok na stijenama koje se uzdižu visoko i strmo od mora. Bili smo već prilično umorni i jako nam je bilo vruće kad smo došli u Komižu i bacili se u more na gradskoj plažici i usput obavili neizostavni spavanac u hladu :).

Panorama Komiže



Jeli smo salate od plodova mora (različite, pa je moja bila bolja) u restoranu Aerodrom, izrazito simpatično i starinski uređenom mjestu, te popili čašu plavca. Ne jeftino :).



Večer smo proveli večerajući u Visu i šetajući najdužom rivom na kojoj sam ikad bila.
Kasnije je svirao Neno Belan tako da smo se baš dobro zabavili.