zekozeko

30.07.2017.

Trebali smo se ustati rano i već u 9 biti u Komiži i na brodu za Biševo...normalno da nam se nije dalo...
Stigli smo u Komižu u 10 i nešto, platili kartu za brodić i ulaznicu za Modru špilju, te sat vremena chilali na rivi.
Brzim brodićem smo za 15-20 min stigli na Biševo, te nekih pola sata čekali na ulazak u špilju jer je bila gužva. Kažu da je do 12 sati najljepše.
Malom barčicom koja jedva prođe kroz otvor smo ušli u špilju i ostali širom otvorenih usta. Slike govore tisuću riječi.





Špilja je pod zaštitom UNESCO-a i ne smije se ništa mjenjati. Nažalost, ne smije se ni kupati, a tako bi rado bila skočila u ono prekrasno plavo more.
Velika je gužva, barčice stalno ulaze, naprave krug i izlaze.

Kasnije smo išli na plažu koja je uvrštena među najljepše plaže svijeta, Stiniva. Do nje se može barkom ili s kopna pješke. Ima dosta za spuštati se do uvale, ali odlučili smo uzeti vode, obuti čizme i ići se dolje okupati.
Plaža je stvarno čudo prirode. Uzak prolaz među stijenama koji se ovalno širi i stvara plažicu, stvarno lijepo. Za moj ukus malo previše ljudi i brodica.



Ne trebam ni spomenuti da smo riknuli uspinjući se do motora, jedno tuširanje na vrhu bi nam bilo došlo odlično.

Večer smo proveli u Komiži u društvu mojih Zadrana. Klopali smo u jednom restoranu uz samo more, odličan ambijent. Klopa je bila fina, ali jela sam i bolje, a nije bilo baš jeftino.
Općenito je Vis dosta skup, margerita je 70 kn. Trajekt za motor i nas dvoje 200 kn, a da ide četveročlana obitelj s autom trebalo bi izdvojiti 500 kn za jedan smjer.

I Vis i Komiža su mi se jako svidjeli, predivna mala mjesta s kamenim kućama uz more i bogatom povješću. Još uvijek odoljevaju apartmanizaciji i ljubičastim peterokatnicama za iznajmljivanje...možda i zato što je gradnja na otoku trostruko skuplja nego na kopnu, samo neka tako i ostane. Oba mjesta svakako imaju dušu i perspektivu u turizmu.

31.07.2017.

Vraćamo se Petrom Hektorovićem u 5:30 i direktno vozimo za Rijeku. Do Maslenice autoputom, a kasnije magistralom. Umorni i pospani vraćamo motor u BMW oko 14:00 sati i krepani odlazimo kući na drijemež...snivajući o trenutku kada će stići naš motor...