Pratilo nas je predivno vrijeme i nije bilo razloga zašto se ne bismo uputili na Unije. Često smo slušali o tom otoku na kojem nema auta.
S Lošinjske strane Unija nalaze se tri velike uvale, pogodne za noćenje, mi smo se smjestili u uvali Maračol jer se iz nje, preko brda, može doći na drugu stranu otoka.
Uvala Maračol je duboko uvučena, sigurna i predivna. Napravljene su i bove za vezanje, ali mi smo uvijek radije na sidru.
Ovdje nema barbe s gumenjakom koji prevozi s barke do kopna, kao na Iloviku, pa smo se morali sami snalaziti. Uz malo domišljatosti i jedan mali čamčić na napuhavanje uspjeli smo suhi doći na kraj. Povratak po noći je bio upitan, ali nismo tada o tome razmišljali, već smo žurili prema mjestu Unije, morila nas je strašna glad.
U mjestu je lukobran na koji pristaje katamaran, starinske kućice, male, uske cestice i jedna konoba na dobrom glasu.
Punih trbušića malo smo razgledali mjesto i malo prošetali po velikoj, šljunčanoj plaži, ali zapravno je to mjesto toliko maleno da nemamo kamo, te se polako vraćamo natrag na barku.
Već je pao mrak, jaka je mjesečina i puno ljudi hoda tim putem i vraća se na barku, a imali smi i lampadine.
Istim putem, jedan po jedan :) polako se prebacujemo na barku i ovaj put uglavnom suhi.
Nismo obilazili cijele Unije jer su dugačke, a i nije nam bilo pretjerano napeto.
Iskreno, ne znam gdje je slikana ova slika, mislim da je na Unijama ili na tom dijelu Lošinja prekoputa Unija, ali morala sam je staviti... :)