zekozeko

27.07.2017.
U jutro, ne baš jako rano, započela je naša nova moto avantura. Odnosno, započela je još prije nekih 2 mjeseca kad je Dado odlučio staviti Milenka na njuškalo da vidi hoće li ga tko zvati i stavio dosta visoku cijenu.
Tih dana smo radili planove za ljetnu vožnju, Dado je jako htio u Bosnu i vjerojatno bi me odveo i u Crnu Goru, a ja to nikako nisam htjela, pogotovo CG. Moje ideje bile su zapadnije nastrojene...da npr. idemo do Rima ili trajektom u Anconu pa vidjeti jug Italije. Našli smo neki kompromis i odlučili ići u Rumunjsku, Karpate. Tamo se nalazi jedna od najljepših cesta svijeta - Transalpina.
Međutim, kad najmanje očekuješ nazove istrijan za Mileta, jako mu se sviđa i cijena mu odgovara. Nakon što ga je vidio totalno se zapalio i želi ga odmah uzeti. Nevjerojatno!!!
Dado nije mogao odoliti toj ponudi (a i tako bi ga vjerojatno prodao...ali ne pred ljeto!!), imali smo jedva dvije minute za oprostiti se prije nego što ga je odvezao liku u Istru.
Rastanak je bio težak, a moj muž je skoro suzu pustio kad mu ga je predao :).
Kad su se emocije stišale i kad smo malo počeli surfati i gledati koji bi motor kupili, skužili smo da cijelo ljeto nećemo imati motor. Grozno!
No, kako se stvari kod nas uvijek brzo i iznenada odvijaju u toj bjesomučnoj internetskoj, telefonskoj i fizičkoj potrazi ukazala se izvanredna prilika za kupiti novog BMW-a GS ( Dadotov san ). Trebao bi doći do 28.7. taman smo na godišnjem i moći ćemo ostvariti sve planirano.
Ipak, nije to bio kraj...isti dan su ga nazvali iz BMW-a i rekli da ipak motor ne mogu isporučiti krajem srpnja već krajem kolovoza ili početak rujna. Dado je bio luuud jer tad necemo imati godišnji ni ništa, ali dobro se sjetio tražiti da nam daju neki motor na koristenje dok smo na godišnjem i dobio je ovog s kojim sad putujemo. Ne smijemo ići izvan Hrvatske, ali svejedno je super.
I tako smo krenuli u jutro...plan je bio preko Gorskog Kotara u Liku, ali je bilo nesto oblačno pa smo rađe išli uz more.
Kod Senja smo se digli na Krasno, cesta do gore dosta zavojita...Dado kaže da mu je motor strava, ful je zadovoljan, a i meni je udoban. Nema kofere pa smo iza mrežom vezali ruksak, samo što se na njega ne mogu nasloniti pa moram stalno biti nagnuta naprijed i koncentrirana na vožnju...
U Krasnom smo se pomolili Majci Božjoj Krasnoj da nas čuva i nastavili prema Lici.
Vožnja je stvarno ugodna, a nije bilo ni vruće pa smo jako uživali.
Prosli smo kroz Korenicu i tamo u nekom self service restoranu fino i jeftino papali.
Nastavili prema Donjem Lapcu, pa kroz razna porušena sela došli do mjesta Srb, tamo je navodno u drugom svj. ratu zapucala prva puška. Priroda je krasna.



Polako prolazeći selo po selo priblizili smo se današnjem cilju - izvoru ( vrelu) rijeke Cetine.
Na Cetini su tri vrela jedno maleno, te dva veća od kojih jedno jako veliko i duboko. Čitala sam da je istraženo do dubine oko 150 m, ali da to nije dno.
Najprije smo pogledali to manje vrelo, Batića vrilo...predivno je.



Nakon toga smo pogledali najveće i ostali otvorenih usta gledati u to nevjerojatno čudo prirode. Glavaš vrilo izgleda kao da je duboko par metara, no kad se malo bolje zagleda vidi se da se između bijelih stijena pruža nepregledan ponor. Voda je iznimno bistra.



Noćenje smo pronašli na obali Peručkog jezera u mjestu Garjak u kući Cvitini dvori.
Kad smo došli bili smo jako gladni i htjeli smo ostaviti stvari i ići nesto jesti. Po dolasku nas je dočekala Cvita, a njeni unuci su taman večerali kruha i buđole, Dado im je skoro oteo sendviče :). Umjesto otimanja pitao je ako bi i nama mogla tako napraviti malo za večeru...dok smo se otuširali sve nas je čekalo na stolu...



S Cvitom smo dogovorili i doručak...pekla nam je uštipke i donjela opet svašta nešto...sve fino i obilno.
Preporučam gđu Cvitu i njene dvore za sve koji odluče posjetiti taj predivan, ali premalo poznat kraj.