zekozeko

28.07.2017.
Nakon obilnog doručka oblačimo se u opermu i uz Peručko jezero nastavljamo dalje.



Ovako je izgledao naš drugi dan



Jezero je predivno, iako je umjetno napravljeno obiluje plažicama, uvalama i nevjerojatno je bistro. Obasjano ranojutarnjim sunčevim zrakama zaista je predivan prizor.




Sela kroz koja prolazimo uglavnom su bila srpska i porušena u ratu, neke kuće su obnovljene, ali dosta toga još nije.
Nailazimo na manastir, usred ničega. Djelovao je zanimljivo pa smo stali pogledati. Dočekao nas je njihov pop, uveo nas u crkvu i rekao kako je on 12 g u samostanu. Crkva je...drukčija, ali jako lijepa, nismo smjeli slikati, po zidovima su nacrtani svetci u prirodnoj veličini u šarenim bojama, nema klupa, dva manja oltara i tepisi na podu. Ukupan dojam je dobar i svidjela nam se.
Na odlasku nam je bradati pop u crnoj dugoj mantiji i nekakvom kapom pružio ruku i rekao "zbogom". Sat vremena sam se grizla zašto nam je tako rekao...jer zbogom se kaže onome koga više ne želiš vidjeti, a mi na motoru. Dado mu je čim smo ušli rekao da smo mi katolici, ali da svejedno želimo pogledat...i onda on kaze zbogom!! Zabrijala sam skroz, a onda sam prihvatila da je on to mislio neka idemo s Bogom i bilo mi je lakše nastaviti put.
Nastavili smo prema Sinju, obišli muzej sinjske alke. Vrlo je moderno, didaktički, zanimljivo i jako lijepo uređen s puno povijesnih podataka. Ulaznica je 40 kn. Preporučam za pogledati.




Nismo se mogli odlučiti hoćemo li ići prema Imotskom i posjetiti jezera ili ćemo, kako je ranije planirano, ići na Vis.
Uz puno "za i protiv" odlučili smo se spustiti na more, usput smo prolazili kroz predivna mjesta uz obalu Cetine Hrvace, Otok, Trilj i razna druga. Ovdje je sad već bilo prilično vruće, teje bilo neizostavno zaustavljanje i kupanje u Cetini, koja je za moje pojmove ipak bila prehladna, ali sam močila noge koje nakon par minuta pčinju trnuti...brrr krasno osvježenje. Dado se, naravno, bacio, ali je brzo izašao.
Spavanac uz rijeku...



Nekako u zadnje vrijeme oko mene ljudi kolabiraju, ali stvarno, samo se ruše :). Tako je bilo i u ovoj idili, malo dalje od nas sjedila su dva tipa na klupici i jedan je pao, mi smo ga vidjeli kad se je već dizao. Jedva da je sjeo na klupicu kad je ponovo pao, zaletili smo se tamo, lik blijed, orošen znojem, ovaj drugi navodi da je popio par pivi, nije jeo i sad su si zapalili đoint. Dado mu je dignuo noge, ja držim glavu i vilicu. Zove ga: "Marjane, Marjane šta ti je"? Prva moja pomisao je bila: ma nabijem vas!!!
Ubrzo se osvjestio, kolega donio vode, malo još ležao, pa sjeo i ubrzo zatim su i otišli zahvaljujući se. Moja slijedeća pomisao je bila: nabijem vas!!! :)

Bilo je već dosta kasno kad smo krenuli prema Splitu, imali smo dogovor s Dadinim kolegom i ženom u Solinu, pa smo se malo žurili. Smjestili smo se u nekom pansionu uz cestu, Mamut čini mi se.
Proveli smo izuzetno ugodnu večer u društvu G&M, te oko 1 u jutro legli...sutra nas čeka uzbudljiv dan.

Ovako je izgledao prvi dana na karti

27.07.2017.
U jutro, ne baš jako rano, započela je naša nova moto avantura. Odnosno, započela je još prije nekih 2 mjeseca kad je Dado odlučio staviti Milenka na njuškalo da vidi hoće li ga tko zvati i stavio dosta visoku cijenu.
Tih dana smo radili planove za ljetnu vožnju, Dado je jako htio u Bosnu i vjerojatno bi me odveo i u Crnu Goru, a ja to nikako nisam htjela, pogotovo CG. Moje ideje bile su zapadnije nastrojene...da npr. idemo do Rima ili trajektom u Anconu pa vidjeti jug Italije. Našli smo neki kompromis i odlučili ići u Rumunjsku, Karpate. Tamo se nalazi jedna od najljepših cesta svijeta - Transalpina.
Međutim, kad najmanje očekuješ nazove istrijan za Mileta, jako mu se sviđa i cijena mu odgovara. Nakon što ga je vidio totalno se zapalio i želi ga odmah uzeti. Nevjerojatno!!!
Dado nije mogao odoliti toj ponudi (a i tako bi ga vjerojatno prodao...ali ne pred ljeto!!), imali smo jedva dvije minute za oprostiti se prije nego što ga je odvezao liku u Istru.
Rastanak je bio težak, a moj muž je skoro suzu pustio kad mu ga je predao :).
Kad su se emocije stišale i kad smo malo počeli surfati i gledati koji bi motor kupili, skužili smo da cijelo ljeto nećemo imati motor. Grozno!
No, kako se stvari kod nas uvijek brzo i iznenada odvijaju u toj bjesomučnoj internetskoj, telefonskoj i fizičkoj potrazi ukazala se izvanredna prilika za kupiti novog BMW-a GS ( Dadotov san ). Trebao bi doći do 28.7. taman smo na godišnjem i moći ćemo ostvariti sve planirano.
Ipak, nije to bio kraj...isti dan su ga nazvali iz BMW-a i rekli da ipak motor ne mogu isporučiti krajem srpnja već krajem kolovoza ili početak rujna. Dado je bio luuud jer tad necemo imati godišnji ni ništa, ali dobro se sjetio tražiti da nam daju neki motor na koristenje dok smo na godišnjem i dobio je ovog s kojim sad putujemo. Ne smijemo ići izvan Hrvatske, ali svejedno je super.
I tako smo krenuli u jutro...plan je bio preko Gorskog Kotara u Liku, ali je bilo nesto oblačno pa smo rađe išli uz more.
Kod Senja smo se digli na Krasno, cesta do gore dosta zavojita...Dado kaže da mu je motor strava, ful je zadovoljan, a i meni je udoban. Nema kofere pa smo iza mrežom vezali ruksak, samo što se na njega ne mogu nasloniti pa moram stalno biti nagnuta naprijed i koncentrirana na vožnju...
U Krasnom smo se pomolili Majci Božjoj Krasnoj da nas čuva i nastavili prema Lici.
Vožnja je stvarno ugodna, a nije bilo ni vruće pa smo jako uživali.
Prosli smo kroz Korenicu i tamo u nekom self service restoranu fino i jeftino papali.
Nastavili prema Donjem Lapcu, pa kroz razna porušena sela došli do mjesta Srb, tamo je navodno u drugom svj. ratu zapucala prva puška. Priroda je krasna.



Polako prolazeći selo po selo priblizili smo se današnjem cilju - izvoru ( vrelu) rijeke Cetine.
Na Cetini su tri vrela jedno maleno, te dva veća od kojih jedno jako veliko i duboko. Čitala sam da je istraženo do dubine oko 150 m, ali da to nije dno.
Najprije smo pogledali to manje vrelo, Batića vrilo...predivno je.



Nakon toga smo pogledali najveće i ostali otvorenih usta gledati u to nevjerojatno čudo prirode. Glavaš vrilo izgleda kao da je duboko par metara, no kad se malo bolje zagleda vidi se da se između bijelih stijena pruža nepregledan ponor. Voda je iznimno bistra.



Noćenje smo pronašli na obali Peručkog jezera u mjestu Garjak u kući Cvitini dvori.
Kad smo došli bili smo jako gladni i htjeli smo ostaviti stvari i ići nesto jesti. Po dolasku nas je dočekala Cvita, a njeni unuci su taman večerali kruha i buđole, Dado im je skoro oteo sendviče :). Umjesto otimanja pitao je ako bi i nama mogla tako napraviti malo za večeru...dok smo se otuširali sve nas je čekalo na stolu...



S Cvitom smo dogovorili i doručak...pekla nam je uštipke i donjela opet svašta nešto...sve fino i obilno.
Preporučam gđu Cvitu i njene dvore za sve koji odluče posjetiti taj predivan, ali premalo poznat kraj.