zekozeko

Kad se iz Rijeke ide s barkom na Rab nema smisla preskočiti Sv. Grgur i Goli otok.

Prvi dolazi Sv. Grgur s predivnom istoimenom uvalom. Imamo puno slika koje govore više od riječi...





Sama uvala ima veliku rivu na koju pristaju tuistički brodići i restoran uz samu rivu.
Nekad se na Sv. Grguru nalazio ženski zatvor. Puno nekadašnjih građevina još uvijek je u dobrom stanju, a od nekih su ostale samo ruševine.
Sve ukupno vrlo zorno (uz malo mašte i znanja iz prošlosti) može se dočarati nekadašnji život i patnje tih zatvorenica.
Mišljenja sam da je bogatstvo povijesti vrlo malo ili nikako iskorišteno, te da bi se moglo napraviti pravu atrakciju. Zapravo ne znam je li to općisko, državno ili svačije vlasništvo, niti tko ima pravo na taj otok...ali u svakom slučaju šteta je da sve trune, propada i uništava se.




Pogled na Grgur s Golog Otoka.





Goli Otok

Svi znamo da je na Golom Otoku bio muški zatvor. Zgrade uglavnom stoje, nisu urušene, ali su bez krovova i jako devastirane. Unatoč vremenu koje ih uništava i ljudskoj nebrizi zbog koje nisu održavane, vrlo je lako moguće shvatiti u kojoj se zgradi što nalazilo. Od kotlovnice, kuhinje, menze, spavaonica, raznih radiona do mjesta gdje su bili vrtovi i nešto stoke.
Najviše od svega ima kamena. Golog kamena i onog u raznim fazama obrade, koji su zatvorenici izrađivali, pa čak do gotovih pločica.
Vrlo interesantno za prošetati po tom velikom kompleksu koji je isto kao i na Grguru skoro potpuno neiskorišten. Postoji neki vlakić koji prevozi turiste u obilazak otoka i povremeno se pušta film o načinu života na otoku (u tri navrata smo tamo prespavali i nismo ga uspjeli pogledati).



Stare zgrade i put u jako dobrom stanju, velikim djelom asvaltiran, a ostalo je dobro utaban kameni put spreman za betoniranje.



Uvijek smo spavali u uvali Melna gdje je izgrađena visoka riva s tri strane uvale, vjerojatno je nekad bila teretna luka, jer su na jednom djelu još šine za spuštanje tereta.
Ne znam točno koje godine smo bili tamo u vrijeme kad su suze sv. Lovre i gledali hrpu zvijezda padalica, bez svjetlosnog zagađenja. Odlično su se vidjele.
Jedne večeri smo ležali na toj rivi i pjevali iz sveg glasa ( djeca i ja) mislim da su i ovce pobjegle :).
Lani smo roštiljali (jednokratni roštilj), pustili si muzikicu s mobitela na zvučnik, upalili svijećice, po rivi posložili kušine i uživali u jelu i druženju. Vjerujem da ni klinci tu večer neće nikad zaboraviti...



Lijepa sjećanja me vežu uz Goli Otok, voljela bih ponovo otići tamo, ali Bele lađe više nema...

Oznake: Nautika