zekozeko

15.09.2016. 15. godišnjica..bio bi red malo se maknuti u dvoje + Mile :).

Već dugo želim otići na Hvar, moji starci kažu da sam tamo napravljena :) u Pitvama, mislila sam da bi bilo fora pronaći to selo i tu kuću.

15. nakon posla..oko 16 sati krećemo prema Dalmaciji, glupo je forsirati i vozit se noću, tako da ostajemo spavati u Trogiru. Večernja šetnjica, bambus na trgu...
U jutro, nakon doručka nastavljamo magistralom prema Drveniku, od kuda ćemo trajektom na Hvar. Ne bi to bilo to da nešto ne zapne, malo prije ulaska u Makarsku pukla je sajla od kvačila.
Dado je stavio na silu u drugu i polako vozio, bez stajanja, unatoč gužvi, dovukli smo se do servisa u centru Makarske koji smo uguglali, a oni su se preselili na neko brdo iznad grada..uf. Na isti način u drugoj, uz povremeno guranje i čudno uključivanje na glavnu cestu ( dobro da nas nitko nije pokupio) stižemo do serpentina kojima se dolazi do servisa, a joj...polako, u drugoj, Mile je dao sve od sebe kako bi nas doveo do vrha brda i yamahinog servisa. Kaže teta da oni nemaju sajle i da nam yamahina sigurno neće pasati, a majstori su na terenu i doviđenja. Hellouuuu mi smo iz Rijeke, moramo nešto napraviti, ne možemo se maknuti, ne možemo čekati da sajla dođe iz Splita ko zna koliko dugo, jedva smo došli do gore!!
Drž nedaj, pokaže ona Dadotu sajle i on odmah skuži jednu koja će nam savršeno pasati, kad je već stara bila na pola skinuta došao je majstor u japankicama, laganini, pita šta je, a e misli da će pasati, ali ide on sad malo ručat, lipo, polako, marenda je, i kaže da Dado to triba skinit pa će on kad poruča vidit to malo, a e. Ma hvala lijepa!!
Sreća da ga ne trebamo, moj čovjek je to fino sve promijenio, platio ženi sajlu "koja nam ne paše" i mi smo fino nastavili prema cilju s ukupno nekih sat i pol zakašnjenja.

Hvar, smještaj u hotelu, večera, šetnja...uživanje i odmor za sva osjetila.
Grad još uvijek prepun turista i to po svemu sudeći dobrostojećih. Restorani su skupi. Sve je skupo. Jako je lijepo, stari grad, zidine, kamene ulice, stare (ali očuvane i obnovljene) kuće i luka s barčicama, uz rivu jahte.

Sutradan smo se vozili bijelom cestom uživajući u pogledu na more i stijene s jedne i strme vinograde s druge strane. Predivna priroda, opet je vruće, kažu da u Rijeci lijeva kiša ;).
Uspjeli smo se okupati u sasvim ugodnom moru i uživati na rujanskom suncu.

Popodne smo otišli u istraživanje unutrašnjosti otoka i prošli kroz vrlo zanimljiv tunel koji je prokopan još za vrijeme 2. svj. rata, mali je, uzak, nizak i iznutra su stijene, nije uređeno i hladno je. Morali smo to snimiti s novom kamericom pa smo se provozali tri puta, što je sigurno, sigurno je!
U Ponikvama smo pitali za tu Vesnu koju tražimo, prva nonica na koju smo naletili dala nam je jasne upute koje smo slijedili i bez problema našli kamenu kuću u kojoj su bili moji starci prije 41 godinu. Fora.
Ljudi su vrlo brzo shvatili tko smo (jer je ta Vesna išla s mojom mamom u školu) i primili nas u kuću, ponudili svime. Gđa se jako razveselila i uznemirila našim dolaskom, bilo joj je jako drago, odmah su ponudili da dovedemo mamu i da svi skupa budemo njihovi gosti. Razmijenili smo brojeve telefona i uz obećanje da ćemo dovesti mamu, otišli dalje svojim putem, sretni jer smo uspjeli pronaći kuću i te drage ljude. Slike ostaju za uspomenu.



Ostatak boravka proveli smo odmarajući, a za natrag smo izbjegavali kišu, iako nas je kod Šibenika fino oprala. Uz kišna odjela koja smo navukli na vrijeme nije bilo problema.
Zaustavljanje u Zadru kod V., malo meze i večernji povratak u hladnu Rijeku.

Za nama ostaje još jedno krasno putovanje, a mi bogatiji za nekoliko novih iskustava. Miletov kofer, na slijedećem putovanju, teži za jednu sajlu ;).