zekozeko

5. Dan na putovanju; 2000 km. 17.8.2014.
Dobro jutro, Atena!
Odmah nakon doručka kacige i jakne ostavljamo na recepciji, kofere pokačimo na Mileta, ostavimo ga u garaži i pravac akropola i partenon.
Izrazito vruće jutro, obilazimo znamenitosti...pre, pre dobro. Do partenona na vrhu brda treba dosta hodati; jako je vruće iako lagano puše, zapravo je to rekonstrukcija; ali stvarno izgleda fantastično. Od gore je pogled na cijelu Atenu. Ogroman grad, ali malo zbijen. Idemo još do Zeusovog hrama.




Nedjelja je, pa nije gužva, zbog velikog vikenda svi su pobjegli iz grada, super! Crnaca i indijaca jako puno, nisam nacijonalist, ali ne osjećam se sigurno uz njihovo prisustvo, Dado naravno misli drukčije i kaže da je Atena izuzetno siguran grad hm...znam samo da smo mi u Rijeci izolirani od toga i drago mi je!
Sjeli na limunadu (skužili smo da svi piju limunadu, probali i oduševili se kako utažuje žeđ, sad samo nju pijemo!) napokon konobarica koja govori dobro engleski, pa sam je pitala za kućice i Dado je bio u pravu, radi ih obitelj kad netko pogine, kaze da se stavi slika unutra i svijeća. Ima ih jako puno...

Idemo za Korintski kanal autocestom. Opet naplata - svugdje se naplaćuje cestarina po ne znam kojoj shemi od 1 do 2 Eura, ali uvijek drukčije, već se kladimo :-), ovaj put 1,60! Korintski kanal je čudo koje je napravio čovjek!
Uspjeli smo vidjeti jahtu koja prolazi kroz kanal. Velikih brodova, nažalost, nije bilo.



Trebali smo ići u Mikenu, ali nekako smo se zasitili razgledavanja starog kamenja, koliko god impozantno izgledalo.
Cestom uz more idemo prema Patrasu, odlična cesta, jako puše pa su veliki valovi. Uz cijelu cestu se protežu šljunčane plaže na kojima se nitko ne kupa, valjda zbog valova. Stajemo na kupanac, more je super, ludiramo se na valovima kao djeca. Prevruće je za bilo što osim za kupanje.



Preko booking.com rezerviramo sobu u hotelu 4 zvjezdice za 50 E s doručkom.
Nakon odmora idemo dalje. Ovaj dio Grčke mi izgleda malo kultiviranije nema toliko smeća, a i kuće imaju krovove :-). Čini mi se da ima puno vikendica. Cesta je uska i svako toliko netko izlijeće ili pretiče, Dado je umoran, boli ga ruka, mislim da mu se upalio neki živac u laktu, pa lovimo još komadić autoputa i stići ćemo za čas. Što se mene tiče, lako podnosim vožnju, smjestim se iza između kofera, naslonim ko grofica i uživam...nakon 200 - tinjak km obično počinjem njurgat i tražiti pauzu, ali uglavnom sam ugodan suputnik... (jel tako Dado?)
Grci voze brzo i neoprezno (nije ni čudo da ima toliko kapelica) imaju široke dvotračne ceste tako da teoretski prođu tri auta, e oni to koriste i u praksi. Na autoputu pretječu i s desne strane, po zaustavnoj traci, ulijeću, izlijeću, prestrojavaju se, parkiraju na hrpu bez nekog reda, a s motorima skroz divljaju, koma.
Neki dan smo na autputu prešli nekog lika iz Skoplja i kad je vidio tablicu požurio je da nas stigne, potrubio, klimao glavom i dignuo palac sa smješkom :-). Fora je biti negdje gdje rijetko tko zna od kuda je naša tablica. U kampu smo sreli Slovence koji putuju obrnutim smjerom od nas u spačeku :-).
Patras, nema se ništa za vidjeti, lučki grad. Opet prepucavanje tko će prvi pod tuš, večera (škampi za 8 e - ubili se, restoran uz samo more, praktički na plaži, romantika uz svijeće) i spavanje, umorni smo, pogotovo Dado, boli ga desna ruka i rame, ukoči mu se za vrijeme vožnje.