zekozeko

Jutros je sve malo bolje izgledalo....i hotel i ceste i ljudi....osim doručka :-) ma bio je klasika: sir, dvijr vrste salame i to je to. Mislili smo malo prošetati po Skopju, ali je već u 8 bilo jako vruće, pa smo sve znamenitosti obišli motorom, što se je pokazalo odličnom odlukom jer bi inače krepali od vrućine do Soluna.
Skopje je jako veliki grad, ima krasne trgove, zgrade, parkove, spomenike, slavoluk pobjede...sve čisto i obnovljeno...stvarno sjajno. Ali...odmah iza ugla barake, porušene kuće u kojima se živi, čudne građevine...strašno!







Mi pičimo prema Đevđeliji i grčkoj granici, uz rijeku Vardar i cesta lagano krivuda, okolo planine, baš ugodna vožnja. Oni tu cestu označavaju kao autoput i jesu dvije trake, a nama to izgleda kao da je netko odlučio da se po našoj magistrali (prije renoviranja) vozi dvjema trakama u istom smjeru! Ne vidimo drugu cestu za nazad???
Taj dio Makedonije nije baš naseljen, a što južnije idemo ima sve više vinograda, nepregledni vinogradi i na ravnicama i među brdima, lijepo.
Nestrpljivo iščekujemo granicu, vruće je.
Makedonci nas puštaju van bez pregleda, a na grčkoj granici gužva, jako je vruće skidamo jakne, topimo se, nigdje ni komadić hlada...tri kolone se spajaju u jednu...kaos...beograđana ko salate. Dado propusti nekog talijana s četvero djece u autu, a lik od iza (i njegova baba) mu je.. mater, trube i nabijaju se na motor! Iz usranog klimatiziranog mercedesa seru, a mi na zvizdanu, Dado lud šalje babu u kur.. (ja smirujem) i još se izbečio na nju tako da je odmah zatvorila prozor! No comment!



EU napokon...široka cesta, sa strane oleanderi...bez jakni smo ( znam, znam) tako da nas vjetar malo hladi i sa sobom odnosi i nervozu...pjevamo jedinu pjesmu koju znamo a da se spominje Grčka. ..grkinjo znaj, svemu je kraj...:-) Cesta jako duga i potpuno ravna.



Sa strane ceste primjećujemo male kućice (veličine kao za ptice) kao minijaturne kapelice...nemamo pojma šta je to...svako toliko se pojavljuju bez pravila...slatke su...neke malo veće ili šire, neke s nekakvim dodatcima kao dupli krovići, svih boja su...i sve imaju križ???
Malo po malo i eto nas u predgrađu Soluna....ne znam sta bi rekla...kuće razbacane, niske, bez krova, šarene...bez veze, cesta široka. Joj uopće mi se ne sviđa...i još ne vidim more...već mi malo fali! I onda te kuće postaju sve veće i sve ljepše..mooooore jupi... centar je predivan...krcato hotela i kafića..odmor na jednoj terasi, naručit ćemo bocu vode i neki sok...dolazi konobar i nosi vodu i čaše? ??pa nismo još naručili? ?? Aha čim sjednes dobiješ vodu i one mini kornetiće( to ne naplaćuju)...grozno je vruće...




Kako se razgledavanje Skopja na motoru pokazalo praktičnim, Kati ukucamo 4 najvažnije znamenitosti i krećemo....super...danas je i grcima praznik pa nije bila gužva i sve smo lijepo posjetili...
Dosta grada! Idemo u prirodu...vozimo se 30-tak km južnije prema Atini (opet one kapelice! Hm...) do prvog kampa. Iznenađeni cijenom od 15 eura i umorni odlučimo ostati iako kamp i nije nešto. Toliko je vruće da se topimo...kupanje u moruuu juriš! Pješčana plaža, toplo more, lagani vjetric...uživamo.



Čudno je da na plaži ima 10-tak ljudi svi su drugi na bazenu...da bazen u kampu!
Ispred jednog šatora grci plešu neko njihovo kolo na neku narodnu muziku...za moje stanje uma i tijela, preglasno! Općenito su glasni, a od kampa su napravili smetlište. Metalne konstrukcije iznad kamp kućica, najloni, cerade, daske, limovi...
Večeramo ražnjiće ( oni to zovu suvlaki...ili tako nešto ) još malo druženja i polako u krpice...



Danas smo napravili oko 400 km Dado spava pa ne znam točno, ali dogovor je da nećemo više od 300/dan do polaska kući.
Sutra-Delfi arheološke iskopine...