zekozeko

Putopis iz Grčke je kopija mojih mailova, koje sam redovito slala Moniki... pisani su u raznim uvjetima, čak i u vožnji, nisam ih htjela puno uređivati tako da će vjerojatno biti pokoja greška, ali eto...takvi su originali.
Dodavala sam jedino slike.
Nadam se da će biti zanimljivo...

Kolovoz, 2014.
Alo Moka...evo mi jutros u 6 i pol polako nakrcali Mileta i iz Rijeke krenuli put Zagreba po Dadotovu putovnicu. Tamo smo stigli laganini...pola po staroj cesti, a pola po autoputu. Ali kad smo stigli pred rusko veleposlanstvo skoro pali na guzicu kolika je gužva bila...ćekali smo skoro dva sata...za poluditi!
Oko 11 i nešto smo krenuli dalje po autocesti....stali u Novoj Gradišci na groblju...toliko je bilo vruće da sam se skoro srušila u onoj teškoj motoriatićkoj opremi, a tamo nije bilo ni mrvica hlada i ni mrva vjetra...grozno. Nakon što smo obavili groblje i obišli staru didinu kuću nastavili smo dalje autoputom prema Beogradu i negdje usput odlučili ici u Vukovar. Najprije smo se u jednom parku u debeloj hladovini presvukli u kratke hlače i majice jedva smo se odlijepili od jakni...napokon odahnuli...



Zatim smo obisli bolnicu, groblje i ovčaru, te se pod dojmom zaputili u kratko razgledavanje Iloka ( iznenadilo nas je da je zemlja cijelim putem skroz obrađena sve je posađeno, a najljepša su polja suncokreta...nepregledna) i plan je bio nešto pojesti i nastaviti dalje preko Novog Sada.



Međutim, restoran u kojem smo se zaustavili jesti, oduševio nas je, a i ugledala sam da je noćenje s doručkom za oboje 250 kn...imaju kušaonu vina i predivne podrume...jednoglasno odlučujemo ostati...soba predivna...i sad smo sjeli papati ovdašnje specijalite...po vrlo povoljnim cijenama...
Sinoć nas je tip vodio u dva iločka podruma jedan iz 18 stoljeća. Za vrijeme rata podrumi i vinogradi nisu korišteni tako da je većina bačvi (pogotovo one velike) propalo kao i vinogradi. Od 1996. Polako se sadio potpuno novi, mladi vinograd i Traminac im postiže nagrade gdje god se pojavi, odlično vino!
Zamisli za vrijeme rata je gotovo svo vino koje se nalazilo u podrumima spečeno u rakiju, a najstarije vrste su ipak sačuvane zahvaljujući liku koji je prije odlaska iz Iloka zazidao (upotrijebio je staru ciglu i zamazao ju s pljesni kako se zid ne bi skužio) jedan mali dio podruma u koji je stavio stara vina, tako da su do dan danas opstala...ima botilje koje su se točile na krunidbi neke engleske kraljice i sada boca tog vina košta 1550 eura!!!



Večera je bila odlična, a i od doručka puno očekujemo!
Sutra je plan krenuti rano za Novi Sad kratko razgledavanje, Beograd - samo prolazak kroz grad pa autoputom do Niša i spavanje u Skopju to je oko 600 km, a toliko smo i danas napravili (to je nekako optimalno po ovoj vrućini, moglo bi se voziti još ali to bi bilo mučenje i forsiranje). S obzirom da se već prvi dan nismo strogo držali plana puta, tko zna što nas sve sutra čeka...