srijeda, 18.08.2010.
Isidora Duncan
"Perhaps he was a bit different from other people, but what really sympathetic person is not a little mad?"
I. Duncan
Markiže, amore,
steže me pogled preko ramena
ne zvala se ja Hannah,
ne zvala se Marguarite!
Tjera me na smijeh
ova kocka leda što ju vrtim u ustima
kao bogovski falus
i Elektrinu bolest.
Amore, danas je dan za umrijeti;
danas sunce žari nadlakticama,
a vjetar piri po lopaticama
kao ljubav što ispuni sladostrašću
svaki ugao, poru, slovo.
Upetljana u svoju saharsku smrt,
amore, danas je doživljaj
biti živ.
- 09:32 -
nedjelja, 15.08.2010.
Zapisi sa cvijeta
13.08.2010.
Svi putevi vode u Rim,
a poznanik moj, M.K.,
rekao bi posprdno da su ondje
i golubovi sveti.
No, u svijetu miljama daleko od Michelangela,
daleko od piete,
sjatila se proreknuta pošast Kranjčevićeva
i čitavoga Zapada;
uzalud Ataturk pruža ruke,
uzalud grli sve sile djevica ispred Adonisa.
A Mojsije živi za štapove
što na Čajkovskoga plešu balet.
A luđak još vjeruje
u moral.
I.
Zero. Null. Nihil. Ništa. - sveprisutno
SAVRŠENSTVO.
Povremeno, dešava se, kao slučajno,
zanese se kolac za žlijebom
i kriptirano kaže nešto glupo, plitko, malo,
a zvuči MOĆNO
jer francuski uvijek zvuči moćno.
Latinski znači moćno.
Uvijek je čovjek glup
kada je pametan na svome jeziku.
Stoga... ništa.
II.
- Znate, Romel je ovdje urinirao. -
No, učtivo promotrimo
i sada ćemo stati
i slikati se ispod natpisa
za vječno i radosno sjećanje.
Sve to, plus što je jeo
i minus koja drolja koja šapuće nešto
neznatno, nekakav hir,
i mijenja se ekonomija,
padaju sustavi, umire milijarda,
udišemo imitaciju zraka.
III.
Čovjek je ekvivalentan
valjanosti onoga što kaže:
laži koje nas ne prevare,
ali nas dovoljno zaokupe,
nasmiju nas čak,
vrijede više od spoznaje zašto smo tu,
tko smo, odakle i kako.
- Kruha i igara! - , nije li
tako nekako išlo?
IV.
I mi bismo, gospođo,
da se Vaš štovani gospodin sin
vrati na ginekologiju.
Otkada dođoste samo nemir unosite,
gužvate se predvodeći
čopor momaka u plavim zamazanim kombinezonima
u bitku za ideal
s latinskim korijenom u imenu
koje ni izgovoriti ne znaju.
V.
Žuti, crveni, šareni, zeleni
i svi vjeruju u nešto,
svak prosi nekoga boga,
svak prosi nekoga boga...
Svi u pravu, a nitko u pravu,
nitko nikada ne objasni
toj šugavoj pčeli do kraja da nije pčela,
da nije kukac
i da njegov bog
ne prdi, ne podriguje.
LJUBAVNO PISMO BR. 1
Leandar reče kako ne razumije.
- Ni ja ne razumijem. - rekoh mu.
Nikada i nisam. Ta, nisam ja Hera.
Moje ime znači Helij.
I ono ne priziva nikakve
galije aveti što lebde pod imenom,
pod zastavom
nekakve ugojene
plemenitašice.
Leandar reče kako
ne razumije.
Samo slegnuh
ramenima.
LJUBAVNO PISMO BR. 2
Vile,
sve igraju oko mene čardaš
i upletenih koljena, ponekad,
umislim si da ju vidim
gdje se daje uz nekakvu sporednu cestu,
nekakav neusputni put.
Sva sjaji i blista kao da dobija partiju biljara,
kao da je naučila kartati belu,
kao da me možda voli.
Ponekad, umislim si,
kad vile čardaš igraju.
LJUBAVNO PISMO BR. 3
Vozimo tako ponekad djecu skupim kolicima
s amortizerima,
ne bismo li ih pokazali kao trofeje.
Ona, naginje se vratiti kćeri
varalicu u usta
i vidim joj butinu
gdje slučajno pozdravlja.
Pomislim, tada, kako namjerno se namješta,
želi reći da nikad je i zauvijek
gotovo moja.
Pitam se, hoće li nam se sinovi ljubiti
poskrivećki?
LJUBAVNO PISMO BR. 4
Kako da ga shvatim ozbiljno
kada je moralno narušen
i sve prebire nekakve bobice u nizu
između kažiprsta i palca.
- To je mantra. - govori mi on.
- Ne mogu to objasniti - dodaje.
- Koliko čujem, ne može ni Toma, star moj.
Nema riječi.-
LJUBAVNO PISMO BR. 5
Svako uvijek nikada ne traje,
smrtna je besmrtnost kao što napominje Španjolka.
Smrtna, itekako,
ruku pod ruku
s iluzijom
ispija mastiku,
ouzo,
mentol rakije
i cherry.
Ona nikada nije
pila likere.
Možda ih je
uvijek pila.
LJUBAVNO PISMO BR. 6
Ovo je za kraj,
imenom i prezimeom pišem ja,
infidel,
izgnan
očerupetanih krila,
dok obrvama rastjerujem pošasti.
Grijeh,
svrbi poput osinjega žalcam
svrbi kao da noga otiče.
Reče mi Pablo danas
da je ponekad i on nju volio.
- 02:12 -
srijeda, 11.08.2010.
Zapisi u 'Na rubu pameti'
29.07.2010., Sousse
Sofian
Usplahirenost, kada čuješ riječ koju znaš
u vrelom babilonu ljudi pustinjske boje,
što ti se udvaraju jasminom,...
čak i tiha ponekad je ispod prosjaka i prosaca.
Ponekad, učini se grešnim (čak i sasvim mladoj djevojci)
buditi majku iz sna,
tražiti ju ruke koje će odliti mudrost.
A ja, žena, još puna djevojčice,
još uvijek ne znam
želim li jasmin zataknuti za lijevo uho
ili ga ponijeti u ruci.
31.07.2010.
Voda s okusom jasmina
Nomadski osmijeh;
u pustinji nigdje pustinje.
Nije ponudio devu, samo reče 'Habibi...',
i osloni prsa na moja leđa.
01.08.2010., Sahara
Gazela
Utihnuo sav univerzum
i sada, pričinjava se kako sam zvuk izmislila iz razonode,
da zaboravim dijete u svojoj glavi.
Ono, vazda rastreseno,
usniva skupa s crvenom bombom helija,
na zapadu.
Samo Danica galami,
bljeska o pustinjsku ružu
što proviruje iz džepa.
Moj beduin veli: 'Merci. Spasiba. Hvala. Thank you.'
Razumijem samo kada kaže 'gazela',
nasmije mi se
i pogladi devu po vratu.
Iz daljine dopire arapski apel;
'Allah', kaže on i pokazuje u nebo.
04.08.2010.
Kais
Ostat će tajnom ono što su si rekli,
njezin Arap i ona.
Kako su se šuljali
kada je galaksija spavala,
kada su snovi u snovima snivali snove.
Bezobrazno žedni popili su krvi
jedno drugome
u podrumskim prostorijama
čiji zidovi, kao živodernice,
kidaju meso i pupaju od ukradenih poljubaca.
Ostat će tajnom onaj muški ljubomorni pogled
spram svih koji su joj bili blizu
i jezicima pokušavali premjeriti
svaki komad njezinog bestežinskog plesa.
Inshallah, vratit će se, obećala je.
Inshallah, opet, njegova će biti.
- 01:56 -