nedjelja, 15.08.2010.
Zapisi sa cvijeta
13.08.2010.
Svi putevi vode u Rim,
a poznanik moj, M.K.,
rekao bi posprdno da su ondje
i golubovi sveti.
No, u svijetu miljama daleko od Michelangela,
daleko od piete,
sjatila se proreknuta pošast Kranjčevićeva
i čitavoga Zapada;
uzalud Ataturk pruža ruke,
uzalud grli sve sile djevica ispred Adonisa.
A Mojsije živi za štapove
što na Čajkovskoga plešu balet.
A luđak još vjeruje
u moral.
I.
Zero. Null. Nihil. Ništa. - sveprisutno
SAVRŠENSTVO.
Povremeno, dešava se, kao slučajno,
zanese se kolac za žlijebom
i kriptirano kaže nešto glupo, plitko, malo,
a zvuči MOĆNO
jer francuski uvijek zvuči moćno.
Latinski znači moćno.
Uvijek je čovjek glup
kada je pametan na svome jeziku.
Stoga... ništa.
II.
- Znate, Romel je ovdje urinirao. -
No, učtivo promotrimo
i sada ćemo stati
i slikati se ispod natpisa
za vječno i radosno sjećanje.
Sve to, plus što je jeo
i minus koja drolja koja šapuće nešto
neznatno, nekakav hir,
i mijenja se ekonomija,
padaju sustavi, umire milijarda,
udišemo imitaciju zraka.
III.
Čovjek je ekvivalentan
valjanosti onoga što kaže:
laži koje nas ne prevare,
ali nas dovoljno zaokupe,
nasmiju nas čak,
vrijede više od spoznaje zašto smo tu,
tko smo, odakle i kako.
- Kruha i igara! - , nije li
tako nekako išlo?
IV.
I mi bismo, gospođo,
da se Vaš štovani gospodin sin
vrati na ginekologiju.
Otkada dođoste samo nemir unosite,
gužvate se predvodeći
čopor momaka u plavim zamazanim kombinezonima
u bitku za ideal
s latinskim korijenom u imenu
koje ni izgovoriti ne znaju.
V.
Žuti, crveni, šareni, zeleni
i svi vjeruju u nešto,
svak prosi nekoga boga,
svak prosi nekoga boga...
Svi u pravu, a nitko u pravu,
nitko nikada ne objasni
toj šugavoj pčeli do kraja da nije pčela,
da nije kukac
i da njegov bog
ne prdi, ne podriguje.
LJUBAVNO PISMO BR. 1
Leandar reče kako ne razumije.
- Ni ja ne razumijem. - rekoh mu.
Nikada i nisam. Ta, nisam ja Hera.
Moje ime znači Helij.
I ono ne priziva nikakve
galije aveti što lebde pod imenom,
pod zastavom
nekakve ugojene
plemenitašice.
Leandar reče kako
ne razumije.
Samo slegnuh
ramenima.
LJUBAVNO PISMO BR. 2
Vile,
sve igraju oko mene čardaš
i upletenih koljena, ponekad,
umislim si da ju vidim
gdje se daje uz nekakvu sporednu cestu,
nekakav neusputni put.
Sva sjaji i blista kao da dobija partiju biljara,
kao da je naučila kartati belu,
kao da me možda voli.
Ponekad, umislim si,
kad vile čardaš igraju.
LJUBAVNO PISMO BR. 3
Vozimo tako ponekad djecu skupim kolicima
s amortizerima,
ne bismo li ih pokazali kao trofeje.
Ona, naginje se vratiti kćeri
varalicu u usta
i vidim joj butinu
gdje slučajno pozdravlja.
Pomislim, tada, kako namjerno se namješta,
želi reći da nikad je i zauvijek
gotovo moja.
Pitam se, hoće li nam se sinovi ljubiti
poskrivećki?
LJUBAVNO PISMO BR. 4
Kako da ga shvatim ozbiljno
kada je moralno narušen
i sve prebire nekakve bobice u nizu
između kažiprsta i palca.
- To je mantra. - govori mi on.
- Ne mogu to objasniti - dodaje.
- Koliko čujem, ne može ni Toma, star moj.
Nema riječi.-
LJUBAVNO PISMO BR. 5
Svako uvijek nikada ne traje,
smrtna je besmrtnost kao što napominje Španjolka.
Smrtna, itekako,
ruku pod ruku
s iluzijom
ispija mastiku,
ouzo,
mentol rakije
i cherry.
Ona nikada nije
pila likere.
Možda ih je
uvijek pila.
LJUBAVNO PISMO BR. 6
Ovo je za kraj,
imenom i prezimeom pišem ja,
infidel,
izgnan
očerupetanih krila,
dok obrvama rastjerujem pošasti.
Grijeh,
svrbi poput osinjega žalcam
svrbi kao da noga otiče.
Reče mi Pablo danas
da je ponekad i on nju volio.
- 02:12 -