četvrtak, 13.11.2008.
Nada
Sterilnost hodnika
i brojna nepoznata lica
kao da čeznu
za dodirom prijateljskog pogleda
koji ne puštam
da izađe iz mojih zapetljanih trepavica.
Znam komu moj pogled pripada
i ne dajem ga
ni za kakav osmijeh.
Mjesto mojih očiju
liježe u bijeli jorgan
i previre se, možda, u snu.
Možda spava mirno,
kao da sam prisutna
i gledam njegove nosnice
kako se sinkronizirano skupljaju i šire.
To je moj dom.
I kad je izašlo svo zlo iz kutije,
posljednje što je ostalo je nada...
- 23:49 -
utorak, 04.11.2008.
Vodi me
Idem kamo i ti.
Samo vodi,
hodam unatraške, s navučenom kapom preko očiju,
žmirim...
Ljubiš me.
Obećanja ne dajem,
ali jednostavno znam
da ovaj puta stvari sjedaju malo drugačije
na svoje mjesto.
Ovaj puta na svoje pravo mjesto.
Ništa nema u svijetu što nisam već vidjela;
ništa nema u svijetu što za treptaj oka
ne bih zamijenila za molekulu tvog mirisa.
Zato me vodi.
Idem za tobom.
- 23:04 -