srijeda, 18.06.2008.
Sam sebi
(Jedan moj prijatelj kaže: "Kad vrag hoće i mrtvac prdne." U principu je tako nekako...)
U kojem trenutku si popljuvao
ono preostalo malo zrno dostojanstva
koje si spremio sa sobom u džep
da mi možeš zaprijetiti?
Ostavila sam ti sasvim dovoljno
(ako ne i previše)
prostora u kojemu možeš slobodno disati.
Zbog čega zadireš u moj novi prostor?
A znaš da se nije jednostavno distancirati...
Hodam u vrijeme kada sam sigurna
da te neću sresti na nekom
potencijalnom zajedničkom koraku.
Gledam kroz prozor
kada sam uvjerena da ne gledaš.
Zašto me pokušavaš natjerati da te mrzim?
Zašto,
kad je to posljednje što želim?
Poput proklete uhode,
slijediš me
zaljepljen
bliskije od sjene.
Kako ne razumiješ
da na to više nemaš pravo?!
Sam si ga sebi dao.
Sam si ga sebi oduzeo.
- 22:29 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 16.06.2008.
Iluzija tvog bivanja u noći
Na trenutak
(baš u čas kad mi se oči počeše zanositi snom)
pomislih da si ovdje.
Ne,
nije bilo u kontekstu noćne more
kao noć prije te.
Nisam pala sa kreveta
hrvajući se sa zrakom
misleći da si ti.
Nije bilo tako.
Obuzimao si me onako kako sam to voljela.
Osjetila sam tjelesnu temperaturu
tvoje pojave
na koju već predugo nisam zadrhtala.
I neću...
Znaš zbog čega.
Zbilja bih to željela.
Ali neću...
UPDATE:
Na zelenom zidu
Promatrala sam te danas.
Nisi primjetio.
Sjedio si ukrštenih nogu
na zelenom zidiću ponad naše rijeke.
I neko vrijeme,
baš kao da si ja,
držao si glavu u dlanovima.
Ne znam jesi li se zapitao
gdje sam,
o čemu sada razmišljam
ili što bismo sada radili
da su nam se karte drugačije složile.
Hrvajući se sa nagonom da ti se približim,
uhvatim te za ruku
i zamolim te da me odvedeš negdje gdje ćemo biti slobodni
ovakvi poremećeni kakvi jesmo,
promatrala sam te danas.
Drugačiji si,
a toliko si isti.
Toliko miran.
Kako?!
Kako uspijevaš u nečemu
što je meni nemoguće?
Ne kažem da ne bi trebao;
odaj mi tajnu - kako?!
Čak je i brod prošao dok si sjedio.
Vidjela sam njegove više dijelove.
Zašto nikada nije prošao
dok smo zajedno bili tamo?
Valjda nismo često bili zajedno
na tom mjestu.
Često smo propuštali trenutke
koji su, uz ove ostale,
mogli ostati sveti.
Ovo nije dobro za mene.
Nije dobro što te sretnem s vremena na vrijeme.
Još uvijek te volim previše za svoje dobro.
A nisam dobro...
- 09:37 -
utorak, 10.06.2008.
Zadržani trenutak
Zagrlila me topla gorčina mjesta
na kojemu smo bili sretni.
Isto je kao i prije,
čini se,
tisuću godina
kada smo se poljubili u travi
ne bi li zauvijek zadržali
taj trenutak.
Mogu samo sjesti i naricati
nad sudbinom
koju si nam odabrao.
Nema tog oprosta
koji bi vratio vrijeme,
a toliko želim da bude vraćeno.
- 22:14 -
Komentari (16) - Isprintaj - #