Marketing
Iluzija tvog bivanja u noći
Na trenutak
(baš u čas kad mi se oči počeše zanositi snom)
pomislih da si ovdje.
Ne,
nije bilo u kontekstu noćne more
kao noć prije te.
Nisam pala sa kreveta
hrvajući se sa zrakom
misleći da si ti.
Nije bilo tako.
Obuzimao si me onako kako sam to voljela.
Osjetila sam tjelesnu temperaturu
tvoje pojave
na koju već predugo nisam zadrhtala.
I neću...
Znaš zbog čega.
Zbilja bih to željela.
Ali neću...
UPDATE:
Na zelenom zidu
Promatrala sam te danas.
Nisi primjetio.
Sjedio si ukrštenih nogu
na zelenom zidiću ponad naše rijeke.
I neko vrijeme,
baš kao da si ja,
držao si glavu u dlanovima.
Ne znam jesi li se zapitao
gdje sam,
o čemu sada razmišljam
ili što bismo sada radili
da su nam se karte drugačije složile.
Hrvajući se sa nagonom da ti se približim,
uhvatim te za ruku
i zamolim te da me odvedeš negdje gdje ćemo biti slobodni
ovakvi poremećeni kakvi jesmo,
promatrala sam te danas.
Drugačiji si,
a toliko si isti.
Toliko miran.
Kako?!
Kako uspijevaš u nečemu
što je meni nemoguće?
Ne kažem da ne bi trebao;
odaj mi tajnu - kako?!
Čak je i brod prošao dok si sjedio.
Vidjela sam njegove više dijelove.
Zašto nikada nije prošao
dok smo zajedno bili tamo?
Valjda nismo često bili zajedno
na tom mjestu.
Često smo propuštali trenutke
koji su, uz ove ostale,
mogli ostati sveti.
Ovo nije dobro za mene.
Nije dobro što te sretnem s vremena na vrijeme.
Još uvijek te volim previše za svoje dobro.
A nisam dobro...
Post je objavljen 16.06.2008. u 09:37 sati.