(Jedan moj prijatelj kaže: "Kad vrag hoće i mrtvac prdne." U principu je tako nekako...)
U kojem trenutku si popljuvao
ono preostalo malo zrno dostojanstva
koje si spremio sa sobom u džep
da mi možeš zaprijetiti?
Ostavila sam ti sasvim dovoljno
(ako ne i previše)
prostora u kojemu možeš slobodno disati.
Zbog čega zadireš u moj novi prostor?
A znaš da se nije jednostavno distancirati...
Hodam u vrijeme kada sam sigurna
da te neću sresti na nekom
potencijalnom zajedničkom koraku.
Gledam kroz prozor
kada sam uvjerena da ne gledaš.
Zašto me pokušavaš natjerati da te mrzim?
Zašto,
kad je to posljednje što želim?
Poput proklete uhode,
slijediš me
zaljepljen
bliskije od sjene.
Kako ne razumiješ
da na to više nemaš pravo?!
Sam si ga sebi dao.
Sam si ga sebi oduzeo.
Post je objavljen 18.06.2008. u 22:29 sati.