srijeda, 18.02.2015.

I ništa te kao ne boli

Dan je kao sunčan. Ti si kao veseo. Prolaziš, kao ne vide te. Svima je kao lijepo. Svima je kao dobro. Svima je kao ludo. I ti si kao sretan. Živi se kao u miru. Ptice su kao slobodne. Budućnost kao na dlanu. Savjest je kao čista. I suncu je kao jasno. O,srce, kao pjevaj. Svi se kao brinu o svima. Svatko je prijatelj kao. Svima je kao stalo do tebe, i do svijeta. I dan kao ode. I ti se kao smiješiš! I ništa te kao ne boli. E. Kišević

- 17:11 - Komentari (37) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.02.2015.

Pišem Ljubav...

Kad bih mogla obojati se dugom jer bojama si njenim učinio me svojom, prstima bih boju uzimala s neba i na svoje grudi stavljala te tako. Kad bih mogla malo zlatnog praha uzeti sa zvijezde što nad nama stoji, prstima bih usne ocrtala tvoje da me zlatom ljube zauvijek k'o sada. Nikad neću znati da u stih nas stavim jer nijedne riječi opisat' nas ne mogu; zato pišem Ljubav jer ime nam je tako, a ti moj si u njoj k'o što tvoja ja sam.

- 18:45 - Komentari (23) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.02.2015.

Struna...

Nekad sam i sama obris ili sjena, lice bez identiteta u ogledalu stida. Al' jednom sam davno Diomeda bila; srebrom okupanu u nit me je spleo. Od tada kao struna neporecivo postojim pod prstima nekog maestralnog svirača; s mjesecom se družim, u lice ga gledam, bez obrisa sjene i ogledala stida.

- 13:36 - Komentari (32) - Isprintaj - #

srijeda, 04.02.2015.

Ona (I)

Znala je i prije odlaziti, ali ovog puta bila je drugačija. Najprije je dugo sjedila za stolom, iako smo već bile popile kavu. Govorila je čak i više nego obično, o svemu i svačemu, samo ne o ljubavi kao što je običavala pred prijašnje odlaske. Zato sam i znala da je ovog puta nešto drugo u pitanju. Krila je to od mene...ali ne, nije to nimalo utjecalo na naše povjerenje. Reći će mi već, nekom drugom prilikom...mi sve smo znale jedna o drugoj. Onda je otišla u kupatilo. Izašla je našminkana, odavajući tako da je netko čeka. Ali ni traga onoj nestrplivosti u odlasku kao prijašnjih puta. Toliko staloženosti dugo nisam vidjela u njenim pokretima dok se pakirala. Šutila sam. Nisam ni ovog puta htjela pitati kud je naumila. Čuvam sve njene razglednice koje mi je slala iz daleka. Svi njeni pokloni kojima me darivala u povratku uredno su složeni u vetrini s istaknutim imenom grada u kojem su kupljeni. Znale smo često pričati o tim porculanskim figuricama, simpatičnim suvenirima, knjigama kupljenima na popust... Znala sam tako putovati s njom do dugo u noć... Na vratima pred izlazak pogledala me u oči. Nije bilo suza...da šminka se ne razmaže! Samo me zagrlila čvrsto i zamolila da joj poželim brz povratak kući. Nije rekla kada će to biti...

- 21:10 - Komentari (55) - Isprintaj - #

utorak, 03.02.2015.

bez razloga

Banalne stvari se dešavaju. Banalne do apsurdnosti prepričavanjem dovode se u smislenost. Tražimo razloge za ovo i ono bez razloga za to. Interesiraju nas tuđe intimnosti, zanemarujemo vlastitu. Shvaćamo na osnovu našeg iskustva, prosuđujemo i osuđujemo po svojoj mjeri tuđe karakteristike. I volimo se... Banalno ili apsurdno? Sažimljemo i zadnju kap dobrote, postajemo suhe spužve žedne ljubavi. LJUBAV...! Vapimo... Tražimo... Želimo...! Grabimo prazninu... Svi hoćemo ljubav. A tko da je onda da? Ljubav ne tražim. Zato mogu da je dam. Bez razloga.

- 21:24 - Komentari (49) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.02.2015.

Nedostaješ mi...

Nedostaješ mi dok se smiješ kad smo u istom trenu TI - JA a JA - TI. Nedostaje mi tvoj pogled i nabor čela pri ravnodušnosti ili dok se čudiš. Nedostaje mi tvoja ruka kroz kosu i kretnja glavom i tvoja kosa i ti... Nedostaje mi tvoja misao tvoj smisao za NEŠTO čemu ime neznam, ritam i intonacija govora takt tvojih riječi. Nedostaješ mi i kad sjediš nasuprot mene. Ti ćeš to razumjeti jer doista si moje TI razumjet ćeš bit potrebe jer doista si moje JA.

- 19:24 - Komentari (18) - Isprintaj - #