FACT #6 - Tramvaj broj 13

Jednog nedjeljnog jutra, 31. listopada 1954. godine, tramvaj broj 13 na tadašnjoj mirogojskoj pruzi iskočio je iz tračnica. Mirogojska tramvajska nesreća jedna je od najvećih tramvajskih nesreća u svijetu.

Tragedija se dogodila na staroj, strmoj mirogojskoj pruzi. Tog su se jutra uoči Svih svetih mnogi vraćali s Mirogoja, pa se u trinaestici našlo 60-ak putnika. Devetnaest putnika je poginulo, dok ih je trideset i sedam bilo uglavnom teško ozlijeđeno. Toga jutra oko 8:30 sati tramvajska motorna kola tipa M-24, garažnog broja 21, u dvosmjernoj izvedbi, krenula su iz zaokretnice Mirogoj prema Gupčevoj zvijezdi, vozeći na redovitoj liniji broj 13 Mirogoj - Šoštarićeva ulica.



Vozač je krenuo s polazne postaje na Mirogoju otpustivši ručnu kočnicu za dva, tri okretaja. Ulazeći u prvi zavoj htio je uključiti tračničku kočnicu, no ona nije radila. Kad je pokušao kočiti ručnom kočnicom uz uporabu pijeska, kola su toliko ubrzala da je za kočenje bilo prekasno. Tramvaj je jurio sve većom brzinom i na zadnjem zavoju, pored bolnice ispred Gupčeve zvijezde, izletio iz tračnica i prevrćući se strahovitom brzinom, jurnuo na drugu stranu ulice. Najprije je udario u stabla kestena i iščupao ih iz korijena, a zatim se zaustavio udarivši u željezni stup gradske rasvjete.



U istrazi je ispitano tridesetak svjedoka, između ostalih i dva dječaka koja su iskočila iz tramvaja čim su primijetili da juri neobično brzo.
Istražna komisija ispitala je ostatke vozila, električne uređaje i postupke vozača, koji je završio u bolnici s teškim ozljedama. Istraga je pokazala da su se ta tramvajska kola prije te nesreće sudarila sa zaprežnim kolima na uglu između Degenove i Medveščaka. Kako nije bilo veće štete, vozač je nastavio voziti, ali već je na polasku primijetio da nešto nije u redu.
Brzina prevrnutih kola kod nesreće, po nalazima komisije, bila je pet puta veća od dopuštene, odnosno oko 80 km/h, te je moralo doći do iskliznuća iz tračnica. Nakon iscrpne sudske rasprave, presudom je utvrđena vozačeva krivnja.

Na mjestu nesreće danas nalazi se spomen ploča koja nas podsjeća na taj stravičan događaj u zagrebačkoj povijesti..



Ne moramo ni spominjati da je tramvajski promet na dionici Gupčeva zvijezda - Mirogoj odmah ukinut, a ponovo je uspostavljen tek 1964. godine, no samo do 15. svibnja 1967. godine. Strah od kobnog tramvaja broj 13 bio je prevelik. Od toga datuma na Mirogoj voze samo autobusi, a početkom sedamdesetih mirogojska je pruga demontirana.



Četrdeset i dvije godine kasnije, 1996., 'trinaestica' se vraća na pruge. Unatoč tako dugom izbivanju, brzo se vraća u staru formu. U samo mjesec dana dogodile su se četiri teške nesreće u kojima je sudjelovao tramvaj broj 13. Kroz koju godinu tramvaj s ukletim brojem postaje apsolutni rekorder po broju nesreća - iako ga više od 40 godina uopće nije bilo!



Zanimljivo je da je u najtežim tramvajskim nesrećama redovito sudjelovala i trinaestica, od koje je dosad snrtno stradalo najmanje 19 ljudi, a još ih je najmanje 54 ozljeđeno.
Bio praznovjeran ili ne, čovjek mora priznati - malo previše nesreća da bi sve bila tek puka slučajnost..

Oznake: Zagreb, tramvaj, tramvaj 13, Hrvatska, putovaja, zagreb facts

FACT #5 - Prizemljeni sunčev sustav

Vjerojatno nema osobe koji stanuje u Zagrebu ili je u njemu boravio posljednjih petnaestak godina, a da nije prošetao središtem Zagreba i Cvjetnim trgom i uočio, usred Bogovićeve ulice, poveću zlatnu kuglu - prizemljeno Sunce. No, većina stanovnika grada, ne zna da su (osim Sunca) prizemljeni i svi planeti Sunčeva sustava.

Zagrebački Sunčev sustav ambijentalna je umjetnička instalacija prizemljena Sunčeva sustava s umjetničkim nazivom ''Prizemljeno sunce i Devet pogleda''.
Središnja skulptura Prizemljeno sunce djelo je Ivana Kožarića postavljeno 1971. godine na Kazališni trg ispred ulaza u Hrvatsko narodno kazalište. Djelo je razbijano i uništavano, ali i premještano sve do 1994. kada je brončana replika postavljena u Bogovićevoj ulici gdje je i danas.
Devet prizemljenih planeta Devet pogleda (eng. Nine Views) zamislio je i umjetnički oblikovao Davor Preis . Skulpture su 2004. godine postavljene na širem zagrebačkom području od Trga bana Josipa Jelačića sve do Podsuseda i Kozari Boka. Ispod svake skulpture (kugle od nehrđajućeg čelika) nalazi se metalna pločica s podacima o nazivu (na engleskom jeziku), promjeru i prosječnoj udaljenosti planeta od Sunca.


1. Ambijentalna skulptura Prizemljeno Sunce akademika Kožarića nalazi se od 1994. u Bogovićevoj ulici, na raskrižju s
Ulicom Frane Petrića. Kugla promjera 2m izrađena je od bronce s pozlaćenim listićima.
Bogovićeva je ulica u blizini središnjeg gradskog trga - Trga bana Josipa Jelačića a do njega možemo doći sljedećim tramvajskim linijama br. 1, 6, 11, 12, 13, 14, 17 (ZET). S Jelačić placa jednostavno dolazimo do Bogovićeve ul. i središnje skulpture zagrebačkog sunčevog sustava. Na primjer, tridesetak metara Ilicom do Ulice Franje Petrića a po njoj do sredine raskrižja s Bogovićevom ul. gdje je sunce.



2. Skulptura prizemljenog Merkura nalazi se u Margaretskoj ulici 3 na pročelju stambene zgrade u blizini ulaza u galeriju Josip Račić. Tamo stoji od 2004. godine. Udaljena je od Prizemljenog sunca 75 m. Radi se o kugli od nehrđajućeg čelika promjera 7 mm.
Dvije su minute hoda od Prizemljenog sunca do merkura: Bogovićevom ul. u smjeru zapada do Trga Petra Preradovića, zatim skrenemo desno u Margaretsku ul. te nastavljamo hodati, oko šezdesetak metara, do galerije Josip Račić.



3. Skulptura prizemljene Venere nalazi se na sjeverozapadnom dijelu Trga bana Josipa Jelačića, na početku Splavnice (južnog prilaza tržnici Dolac) na prvom nosećem stupu stambene zgrade k. br. 3. Od Prizemljenog sunca udaljena je 140.1 m.
I veneru jednostavno pronalazimo. Iz Bogovićeve ulice nastavljamo Ulicom Franje Petrića do Ilice a zatim na Trg bana Josipa Jelačića odnosno na njegov sjeverni dio do Splavnice.



4. Skulptura prizemljene Zemlje se nalazi u Varšavskoj ul. na stupu stambene zgrade k. br. 9 (u prizemlju Volksbank banka). Od sunca je udaljena 193.7 m.
Od Prizemljenog sunca nastavljamo Bogovićevom ul. u smjeru zapada do Trga Petra Preradovića, prelazimo ga i nastavljamo hodati stotinjak metara Varšavskom ul. do Volksbanke, gdje se na stupu pored bankomata nalazi zemlja.



5. Skulptura prizemljenog Marsa nalazi se u Tkalčićevoj ul. na pročelju stambene zgrade k. br. 21, pored ulaza u galeriju "Krvavi most". Udaljena je od Prizemljenog sunca 295.2 m.
Od Prizemljenog sunca Bogovićevom i Gajevom ul. dolazimo do Trga bana Josipa Jelačića, zatim Splavnicom (sjeverozapadna strana Trga) na početak Ulice Ivana Tkalčića. Tkalčićevom nastavljamo do križanja s Ulicom Krvavi most odnosno galerije "Krvavi most".



6. Skulptura prizemljenog Jupitera nalazi se u Voćarskoj ulici na visokoj betonskoj ogradi ispred zgrade k. br. 71. Udaljena je 1176 m od Prizemljenog sunca.
Od Prizemljenog sunca dolazimo na Trg bana Josipa Jelačića nastavljajući prema istoku Jurišićevom ul. do raskrižja s Draškovićevom ul. Draškovićevom nastavljamo do Vlaške ul. iz koje skrećemo lijevo u Vončininu ul. Vončininom do Rikardovih stuba preko kojih dolazimo u Voćarsko naselje. Skrećemo lijevo, i dolazimo do križanja s Voćarskom ulicom a u njoj se na betonskoj ogradi kod k. br. 71 nalazi jupiter. Drugi način dolaska do jupitera uključuje vožnju tramvajem od Trga bana Josipa Jelačića linijama broj 11 ili 12 do tramvajske stanice Vončinina. Dalje nastavljamo hodati prema gore navedenim uputama.



7. Skulptura prizemljenog Saturna nalazi se u Račićevoj ulici na stupu betonske ograde kod kućnog broja 1.
Od Trga bana Jelačića možemo krenuti pješice ili tramvajem broj 11 ili 12 do postaje Mašićeva. Na rotoru u Mašićevoj ulici skrenemo u drugu ulicu desno, Ulicu Josipa Račića, u kojoj se nalazi skulptura. Udaljenost Saturna od Prizemljenog Sunca je oko 1.851 metar.



8. Skulptura prizemljenog Urana nalazi se u Parku mladenaca, između Sopota i Trnskog, pokraj zgrade k. br. 9, u smjeru juga, na zadnjoj od ukupno četiri garaže. Udaljenost od Prizemljenog sunca je 3718.2 m.
Jedan od mogućih prilaza uranu: od Trga bana Josipa Jelačića vozimo se npr. tramvajem br. 17, Ilicom, Frankopanskom i Savskom cestom do tram. postaje SD Stjepan Radić gdje presjedamo na tramvaj br. 7 ili 14 te nastavljamo vožnju do postaje Trnsko. Podvožnjakom prođemo na južnu stranu Avenije Dubrovnik te preko Parka mladenaca dolazimo u Ulicu Trnsko. Ulicom nastavljamo u smjeru juga, do četvrte garaže u nizu na kojoj se nalazi uran.



9. Skulptura prizemljenog Neptuna nalazi se u gradskoj četvrti Kozari Bok, na jednom od rasvjetnih stupova u ulici Kozari put.
Mnogo je dostupnih putova prema ovom udaljenom "prizemljenom" planetu. Većina posjetitelja ipak će se odlučiti za vožnju tramvajem, autobusom ili osobnim automobilom. Udaljenost od Prizemljenog sunca je 5833.5 m.



10. Skulptura prizemljenog Plutona nalazi se na nosećem stupu podvožnjaka u Aleji Bologne.
Posjetimo i ovaj, najudaljeniji, "prizemljeni" planet vozeći se tramvajem, busom ili osobnim automobilom.
Od Trga bana Josipa Jelačića do okretišta na Črnomercu dovezimo se tramvajem lin. br. 6 ili 11 (ZET). Vožnju nastavljamo autobusom lin. br. 120, 123 ili 172 do autobusne postaje Dubravica u Aleji Bologne. Pješice nastavljamo Alejom do podvožnjaka. Na prvom (najistočnijem) nosećem stupu nalazi se pluton. Udaljenost od Prizemljenog sunca je 7658.6 m.

Metalni model plutona oštećen je (nedostaje kugla).



Za razgledavanje svih devet prizemljenih planeta polazeći od prizemljenog Sunca u Bogovićevoj ulici potrebno
je prijeći oko 30-ak km.
Kako nam se vrijeme napokon proljepšalo, role na noge ili guzu na bicikl i u potragu za Sunčevim sustavom :)

Oznake: sunčev sustav, Zagreb, Hrvatska, zagreb facts, Putovanja

FACT #4 - Legenda o psu Plutu

Jeste li znali da u Zagrebu postoji spomenik psu? Iako je to jedini spomenik psu, sakriven je od javnosti. U dvorištu u zagrebačkom prolazu Oktogon, u samom centru grada, svoje mjesto na zidu pronašao je pas Pluto.

Za vrijeme izgradnje zgrade Prve hrvatske štedionice, 1898. godine, koja se nalazila na mjestu današnjeg Oktogona, dolutao je mršavi, izgladnjeli pas. Radnici na gradilištu psa su hranili i davali mu vodu te se on udomaćio.

Psa su svi su zavoljeli, a posebno je prirastao uz srce Josipu pl. Vancašu, arhitektu koji je dobio povjerenje za izgradnju Oktogona. Vancaš je psu i dao mitsko ime Pluto. Nakon nekog vremena psu je gradilište postalo dom koji je branio od lopova. Razbojnici su često noću dolazili na gradilište jer se nekoć u Ilici nalazio potok iz kojeg se vadila ilovača od koje se izrađivalo posuđe za domaćinstvo.

Legenda kaže da je Pluto nastradao pred sam kraj izgradnje, vjerojatno u sukobu s razbojnicima. Radnicima i Vancašu je to teško palo, pa su kao vječnu uspomenu na Pluta dali napraviti spomen ploču.



Palača Prve hrvatske štedionice sagrađena je 1900. godine, iako na južnom ulazu stoji 1899. godina, i povezuje Ilicu s Trgom Petra Preradovića. Palača je naziv Oktogon dobila po središnjem djelu koji je napravljen u obliku osmerokuta.



S obzirom da je spomenik sakriven od javnosti, nadležne institucije smatraju kako brigu o njemu ne treba voditi. S druge strane, zbog čega od jedinog spomenika psu ne napraviti turističku atrakciju? Proizvod koji će se sam "prodavati". Kad bi se spomen ploča smjestila u prolaz, a ne u zabačeno dvorište, ne bi rijetki zastajkivali i prepričavali toplu priču o psu koji je poginuo u borbi s lopovima.

No, Pluto je volio ljude, pa još uvijek strpljivo čeka dan kad će ga netko preseliti na vidljivo mjesto kako bi ponovno pozdravljao prolaznike u Oktogonu.

Oznake: Zagreb, ilica, Hrvatska, pas pluto, legenda

FACT #3 - Tipičan zagrebački ručak!

Tipični zagrebački ručak – pojam koji se danas najviše povezuje s nedjeljom, danom kada žene realno imaju i malo više vremena za kuhanje juhe, a ne ubacivanje u vodu praha iz vrećice i naravno, kultnim filmom Tko pjeva zlo ne misli - nekad je bio prava rapsodija zagrebačkih gastro specijaliteta!
Iako se lome gastro noževi i oko vjerodostojnosti naziva tipična zagrebačka kuhinja, pa tako i izvornih zagrebačkih specijaliteta jasno je da tradicija u kojoj su neka i danas omiljena domaća jela poput goveđe juhe s rezancima, purice s mlincima ili štrudle od sira – postoji.

Zaboravimo trend modernog kulinarstva koji nalaže predjelo, jer tipični zagrebački ručak uvijek je započinjao krepkom domaćom juhicom, a tu su bile dopuštene varijacije na tekuću temu – goveđa, teleća ili pileća s ručno rađenim rezancima od domaćih jaja ili pak noklicama, krem pileća ili od gljiva, juha od paradajza ili pak omiljeni ajngemahtec (varivo s graškom i noklicama).

Nakon juhe koja okrepljuje i otvara apetit domaćice su na stol iznosile glavno jelo – redovito mesno uz izdašne priloge poput; pohane piletine s rizi-bizijem, purice s mlincima, kuhane govedine s domaćim hrenom uz tjesteninu, goveđe pisanice, zagrebačkog odreska s pečenim krumpirom, ljeti kotlovine, često i divljači...





A tu nije bio kraj jer je obavezan dio tipičnog zagrebačkog ručka bio desert!

Kako bi rekli stari Zagrepčani – Nedjelja je, mora biti nečega „z mele“!

Podjednako su bili omiljeni i slani i slatki deserti, no najčešće je ručak završavao zagorskim štruklima, bučnicom, štrudlom od sira, jabuka ili višanja, odnosno zagrebačkom tortom, dizanim kolačem od oraha, maka ili rogača, hm... ili delikatesnim kremšnitama s čokoladom – Zagrebačkim, dakako!





Sve mirise, okuse i male rituale nedjeljnog jutra Zagrepčanki koje su s ljubavlju kuhale ručak i pekle kolač današnje generacije najčešće povezuju s djetinjstvom...
Prisjetite se kako je vaša majka radila domaće rezance, a otac za to vrijeme ribao svježi hren... mislima se vratite u djetinjstvo i iznenadite obitelj retro zagrebačkim ručkom već ove nedjelje!

Oznake: Zagreb

FACT #2 - Sanatorij ''Brestovac''

U našem prvom velikom postu o Zagrebu predstavit ćemo vam Brestovac - bolnicu tj. sanatorij smješten na Sljemenu. Iako su to danas samo ruševine, i većinom to područje služi za igranje paintballa postoji priča o nastanku same bolnice.

Početkom XX. stoljeća u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji bio je samo jedan liječnik na gotovo 7.000 stanovnika. Zbog toga, kao i zbog loših uvjeta življenja te slabog higijenskog standarda, smrtnost od tuberkuloze bila je vrlo visoka. Lječilište Brestovac bio je prvi korak u organiziranoj borbi protiv tuberkuloze. U gradnji je sudjelovao cijeli grad: zemlju na Medvednici darovao je šestinski vlastelin Miroslav Kulmer, a novac je prikupljan na priredbama i lutrijom, te prodajom slika.

Nekada je sanatorij, odnosno cijeli kompleks, bio veliko i lijepo lječilište (nešto tipa "zagrebačke klinike Schwarzwald"). Bilo je to prvo specijalizirano lječilište za plućne bolesti u ovom dijelu Europe.
Izgradnju sanatorija inicirao je liječnik, književnik, novinar i urednik lista "Obzor", te dobrotvor Milivoj Dežman.

Smještena na 846 metara nadmorske visine, predstavljala je idealno mjesto za liječenje tuberkuloze i ostalih plućnih bolesti. Prema tadašnjim medicinskim kriterijima, lokacija je ispunjavala sve uvjete za oporavak bolesnika. Prema priči koja još i danas kruži među Zagrepčanima, Milivoj Dežman napravio je sve kako bi otvorio lječilište, jer je od tuberkuloze bolovala ljubav njegova života, zagrebačka glumica Ljerka pl. Šram. Iako je bila udana za drugoga, Dežman ju je beskrajno volio, te je na njegov poticaj 1909. bolnica Brestovac i otvorena.

Iz ljubavne je priča nastala jedna od najsuvremenijih bolnica na ovom području, s prvim rendgenom koji je funkcionirao gotovo samostalno. Na Brestovcu su za potrebe bolnice proizvodili kruh, meso, pacijenti su se zabavljali u kinu, a dane kratili i knjigama iz brestovačke knjižnice. U jednom je periodu Brestovac imao i vlastitu radiopostaju.



Za vrijeme Prvoga svjetskog rata Brestovac je postao vojnom bolnicom, a nadograđene su i vojne barake s dvije stotine ležajeva. Nakon 1918. Brestovac je poluvojna, a polucivilna bolnica. U takvoj će situaciji dočekati i Drugi svjetski rat u kojem će postati stratište hrvatskih vojnih ranjenika i bolesnika.

Idila je trajala do kraja Drugog svjetskog rata kada partizanske postrojbe u jednom danu likvidiraju 210 pacijenata. Svi bolesnici morali su ustati iz svojih kreveta dok su partizanske straže pretražile barake. Potom su svi, njih 210, i službeno zarobljeni, protivno svim vojnim konvencijama. Partizani su hrvatske vojnike djelomično razodjenuli i uzeli im obuću, a potom ih zatvorili u barake 10 i 12. Tamo su ih vezali žicom i vodili na obližnje stratište Obernjak. Liječnici su pokušali spasiti živote bolesnika, ali time su i sami sebe doveli u težak položaj. Iako je, prema dokumentima ljekarnika Miroslava Haramije, koji je vršio ukope ubijenih, na području Brestovca (Obernjaka) pobijeno 40 ljudi, bolničko je osoblje evidentiralo ukupno 210 ubijenih.
Iako su prvo imali namjeru pobiti i liječničko osoblje, dr. Tadija Drinković uspješno ih je razuvjerio, navodeći da su im liječnici potrebni, jer će pomoći i partizanskim ranjenicima.



Godine 1968. Brestovac je zbog suvremenijih načina liječenja tuberkuloze napušten.

Danas izgleda sablasno, njegove ruševine doimlju se poput grada mrtvih, krijući u svojoj bližoj okolici leševe više od dvije stotine okrutno pobijenih hrvatskih bolesnika i ranjenika. Godine 2010. članovi svih gračanskih civilnih udruga okupljenih u zbor „Dani sjećanja na žrtve komunizma“ postavili su križ na stratište Brestovac (Obernjak), a 2012. postavljena je i mramorna ploča u čast pobijenih, kako se njihova žrtva za Hrvatsku nikada ne bi zaboravila.

Oznake: Sljeme, Zagreb, Medvednica, brestovac