Zivot u Zabolandu
04.12.2013., srijeda
Zivot bez ljubavi
|
Prije tjedan dana u jednom stanu u Rotterdamu pronadjena je mrtva zena. Ustanovljeno je da je zena umrla prirodnom smrcu u 73.-oj godini zivota prije deset godina. Deset godina nitko nije primjetio da je umrla. Cijeli Zaboland je ostao sokiran. Kako je to moguce? Radnici plinovoda su zamijenjivali cijevi u ulici i bilo je najavljeno ce radnici trebati uci i u stanove. Nakon opetovanih upozorenja vlasnica stana na prvom katu nije odgovorala i oni su konacno pozvali policiju. Vrata se nisu dala otvoriti od hrpe neotvorene poste. Kada su konacno upali staricu su pronasli mumificiranu na krevetu. Svih ti godina primala je penziju, a stanarinu i racune je placala trajnim nalogim i nitko nije nista primjetio. U medjuvremenu se javila i njezina kcer, koja je ocito morala isprati osjecaj krivnje prema ostatku zemlje sto vise od deset godina nije posjetila svoju majku. Ispricala je tuznu pricu o tome kako je bila nezeljeno dijete, maloljetne majke, rodjeno za vrijeme rata za indonezijsku nezavisnost, dijete koje oca nikada nije upoznalo, a majka ju je od djetinstva odbijala. Vise od deset godina nisu razgovarale, jer majka nije zeljela nikakav odnos s njome. Jedan op prvih susjeda je Jermaine iz Jamajke, vlasnik afrofrizerskog salona u zgradi do, kojeg je otvorio prije sest mjeseci. Jermaine je tuzan i ne moze shvatiti kako se tako nesto moglo dogoditi. “Ako u Jamajci jedan dan ne vidis susjedu, onda ides pogledati. Deset godina, covjece! Deset godina nitko se nije ni osvrnuo zbog nje. Pa to nije normalno. Kakva je ovo zemlja?!” “Nema ljubavi” zakljucuje Jermaine. “Zivot bez ljubavi, to je ovdje moguce. To je Zaboland..." |