Zivot u Zabolandu
23.12.2012., nedjelja
120 sati poslije
|
Uspjelo je! Konacno. Stan prazan. Ociscen. Kljucevi predani. A taman sam se navikao voziti kombi ;-) No moram priznati da me danas spasilo kaj su u pola dvanaest dosli Ivo, Dick i Boudewijn pomoci. Ja sam od jutra spremao sve za kombi i posljednji odlazak u Deelen. Kisa je taman prestala i decki su dosli nositi. Za dva i pol sata bili smo sa svime gotovi. Impresivno je kako smo najtezu vesmasinu na svijetu sa cetiri covjeka bez vecih problema prevezli u Deelen. Jos impresivnije je bilo kako smo je po dasci spustali u podrum Frankove kucerine. Decki su takodjer bili odusevljeni ovom impresivnom gradjevinom u gradnji. Samo golicanje maste, kako ce to sve izgledati kad za jedno deset godina bude gotovo pretvorilo nas je u djecake koji se igraju lego kockicama. S toliko ljudi zacas smo sve istovarili i poslozili i zatvorili u foliju u doduse dosta vlazan podrum. Frank nas je ponudio kavom i deckima ispricao kako je sjajnim izumom tummy-tubsa napravio veliki biznis, te o svojim planovima za kucerinu. Ja sam bio vrlo sretan da sam okruzen takvim dobrim ljudima. Svaki je na kraju od mene dobio neki poklon. Ja sam se vratio u stan, pospremio zadnje ostatke, pocistio, bacio smece i otisao vratiti kljuceve od stana. Jedino u nedjelju navecer nisam jos uspio oprati auto, sto je mozda bilo potrebno nakon Camel Trophy-a oko Frankove kucerine. Na ovaj nacin je selidba cisto ugodna zanimacija. A ver. Sutra ujutro vozim Frankov auto u Bloemendaal kod Babs. Od tamo me Rita i Frank voze na Schiphol. Tamo ce pokupiti Florisa, koji stize iz New Yorka, taman kada ja polijecem za Zagreb. Florisa voze u Bloemendaal i tamo ce Floris preuzeti Frankov auto. Nego, bas je zatoplilo ovdje. Ugodni blagdani! |