Zivot u Zabolandu
01.02.2012., srijeda
dan peti
|
Jucer me pocela ruka svrbijeti ispod gipsa. Iritantno! A mislio sam da se to meni nece dogoditi. Frank mi je donio izrezak iz nekih nizozemskih sportskih novina iz 1904. u kojima se pojavljuje lista hokejskih klubova u ...pazite dobro... Austro-Ugarskoj Monarhiji. Uglavnom nekoliko klubova iz Praga i Beca, protiv nekih sam cak i igrao, stotinjak godina kasnije. Danas sam po prvi put drzao treninge u dvorani nakon nezgode. Malo se glupo osjecam kad me klinci pitaju kak mi se to dogodilo. Pa na ribolovu ;-) Adriaan me vozio tamo i nazad. Sva sreca, jer je i ovdje ispod nule, a zbog gipsa si ne mogu bas dobro jaknu zakopcat. E da i kad sam zavrsio i presvlacio se u svlacionici, Adriaan mi je bez pardona zavezao znirance na tenisicama. (ne, jos nisam naucio veazati znirance jednom rukom). Nije cak ni pitao, samo se sagnuo. Zamisli kolika faca moras biti da ti licnost poput Adriaana veze znirance ;-) Adriaan je vec u sedamdesetima, nekada je bio direktor izvoza jedne niz.firme za Daleki Istok, a u hokejskom svijetu je prosao sve reprezentacije Nizozemske od 60+ do 70+. Kako bi on rekao : "Moja sjajna buducnost lezi iza mene." Nista od kuhanja veceras. A ne da mi se ni ona gotova jela jesti. Juhica iz praha, svjezi sir i kruh, koji je Laetitia sama ispekla. E to je fino. Neko voce. Sad mi dolaze Dick i blagajnik kluba na sastanak. Ako nece Muhamed brdu... |